Po isteku prvih 45 minuta derbija u Splitu, činilo se da će pogodak Gavranovića biti jedino vrijedno spomena sa utakmice.
Uobičajeno za hrvatski derbi, većinu susreta smo gledali fauliranja u rasponu od potezanja za dres, bolnih previjanja do uklizavanja i pljuskanja, nego što smo vidjeli spojenih dodavanja, driblinga i udaraca po golu protivnika.
No može se reći da je derbi bio sasvim solidan kakav je sve znao biti, a kako se bližio kraju činio se sve zanimljiviji, pa je na kraju bila prava šteta što je vrijeme isteklo baš kada se „rasplamsalo“ na terenu.
Činjenica jest da stanje na tablici znatno smanjuje rezultatsku važnost, jer je odavno jasno da će Dinamo biti prvak, a Hajduk se vjerojatno do zadnjeg kola boriti za mjesto u europskim natjecanjima. No bez obzira na to, Bjelica je ponovno krenuo „ziheraški“ gotovo bez ijedne promjene u odnosu na europske utakmice, osim što je u napadu prednost dobio Gavranović pred Petkovićem, a lijevo je ponovno zaigrao Rrahmani u nedostatku boljih opcija.
Očito jest da se Dinamo ove sezone jako dobro snalazi dok protivnik ima loptu u nogama, ponajviše zbog sigurnosti u zadnjem redu, zbog koje si mogu dozvoliti da lopte padaju pred gol bez pretjeranog rizika od „kiksa“ stopera. Tako je bilo ponovno, Dinamo je igrao s minimalnim rizikom, te si je olako dozvoljavao izbijanje lopte u aut ili dalekometna ispucavanja koja bi obično bila laki plijen za protivničke stopere i bekove. S obzirom da se šanse baš i nisu stvarale iz igre, iz prekida je opasno pucao Oršić, a odbijanac je u mrežu pospremio Gavranović i ponovno potvrdio tezu da kad on zabija golove to izgleda kao da je najlakši posao na svijetu.
Ponovno je i Gojak bio igrač manje na terenu, barem kad je imao loptu u nogama, pa se vrijedi zapitati, vrijedi li ostatak njegove igre toliko da se mogu tolerirati njegove učestale greške u dodavanjima?
S kim si, takav si
Tijekom tjedna u medije je pušteno pismo na kojem se jasno navodi kako Zdravko Mamić podnosi ostavku na svoje mjesto u skupštini i traži da ga se izbriše iz članstva kluba, nešto što je klub i sam trebao odavno napraviti zbog njegovih učestalih nenormalnih ispada svih proteklih godina. Od skidanja čarapa na zračnoj luci, pljuvanja kolača i božićnog proklinjanja pa do javnog priznanja da je lagao sebe i sve oko sebe.
Znači li to da je glasnogovornik kluba sljedeći koji treba otići iz Dinama zbog tvrdnji kako niti jedna tvrdnja iz ranijeg priopćenja udruge „Dinamo – to smo mi“ nije točna. Znači li to da je glasnogovornik lagao, da je Mamić lagao ili da ovo pismo naprosto nije autentično? Slobodno možemo konstatirati da glasnogovorniku i bivšem izvršnom predsjedniku nije za vjerovati.
Igor Žuraj