Protekli dani su obilježen završnim kolom 1. HNL i finalom Kupa u Vinkovcima, pa smo saznali da će Cibalia u niži rang natjecanja, Hajduk će još malo klečati iza imena Rijeka, a Dinamo je ponovno osvojio dvostruku krunu, nakon što su šampionsku poziciju na godinu dana pozajmili klubu sa Kvarnera.
Ništa drugo nismo niti očekivali, iako je prvenstvo u konačnici osvojeno uz puno muke i čak tri trenera (Cvitanović, Jurčević, Bjelica), a za dvojicu koji više nisu treneri bilo je od početka jasno da ne rade dobar posao i da će im bogata otpremnina biti najveća zadovoljština. Prvenstvo su obilježile i čak dvije pobjede Lokomotive protiv Dinama, što god to značilo, vjerojatno ništa. Preostaje vidjeti gdje će najbolji pojedinci poput Majera i Ivanušeca nastaviti karijeru, iako je to prilično izvjesno i ne bi trebali biti naivni.
>> Plave kronike: GNK Dinamo će, nažalost, opet biti prvak
>> PLAVE KRONIKE: Mario Cvitanović je dobio otkaz i prije utakmice, samo mu to nitko nije rekao
Također, mnogi akteri predstave do sljedeće sezone više neće biti ovdje, prije svega mislimo na već poznata lica iz našeg malog izloga, ali lako moguće i mnoge druge poput Soudanija, Stojanovića, Lecjaksa, Doumbije ili Hajrovića. Najveći udarac će u svakom slučaju biti mogući odlazak najboljeg strijelca i igrača lige, budući da je već dugo vremena njegova igra „pola momčadi“, a nekada i više od toga. Prema svemu sudeći, novi nezamjenjivi biti će Mario Gavranović. S druge strane, za odlaskom preplaćenih stranaca teško da će netko suzu pustiti, preostaje samo čekati koga će velmože dovesti, vrijeme špekulacija je započelo.
>> PLAVE KRONIKE: Obiteljski biznis i dalje nedodirljiv, Mario Mamić je zastupnik Borne Sose
Kako naslovi GNK Dinama u Zagrebu malo koga interesiraju, dok većina okreće glavu u drugu stranu, potrudili su se uvjeriti nas u suprotno. Karte su kao u dobra stara vremena „jednokunaškog ludila“ bile dostupne na svakom ćošku. Tu je bila i poklon majica i još poneka pogodnost kako bi navijači kojima je stalo do Dinama, ako je karta jeftina i čips priložen, mogli u deliriju opijeni uživati u nogometnoj predstavi. Tome su svjedočile i scene sa proslave oba ovogodišnja naslova, zna li netko gdje su se proslavili osim u vili na Pantovčaku? Samo da podsjetimo kako je to nekad izgledalo:
Dok su ovlašteni pirotehničari stvarali dobro plaćeni dekor za jeftinu zabavu u Maksimiru, oni koji nerijetko koriste pirotehniku bez formalne izobrazbe podržali su Futsal Dinamo u borbi za plasman u finale 1. HMNL-a.
Na pobjedu od 3:1 protiv Novog Vremena treba biti ponosan iz više razloga, između ostalog zato jer su „dečki“ stvarno igrali sa srcem, iako se treba kloniti blesavih fraza jer nas podsjećaju na izjave „legendi kluba“ čiji pamfleti nas teroriziraju cijelo desetljeće, a odgovori uvijek isti. Drugi razlog je što je vjerojatno svaka osoba u dvorani svoju kartu platila (ukoliko se neki mangup nije odlučio drsko prošvercati) i za to nije dobivala čipseve, novce, prijevoze ili prigodne majice. Jedino dostupni luksuz je ne baš komforna sjedalica i miris znoja u zraku. Još jedna pobjeda nosila bi finale i to izgledno sa Split Tommyjem, bio bi grijeh propustiti takav spektakl, u inat trash-marketingu u Maksimirskoj 128.
Igor Žuraj
