Naslov će vjerojatno razviti osmjeh na licu mnogima koji se sjećaju nekih od najboljih trenutaka za navijača, kada govorimo o atmosferi na utakmica Dinama. Prije više od deset godina, dok su pravi velikani europskog nogometa dijelili od Lige prvaka, poput Werdera s Diegom u naponu snage i još uvijek pokretnim Hugom Almeidom ili Arsenala s Fabregasom i „Letećim Nizozemcem“ Robinom van Persijem. Danas je to ipak neka druga priča, svaka čast Soudaniju protiv Red Bull Salzburga, ili Sammiru protiv Malmöa, ali to nije ni blizu nekadašnjih protivnika.
Narednih godina bilo je mnoštvo utakmica protiv europskih velikana, što se često koristilo kao „smokvin list“ pred ogorčenim navijačima i javnosti u obračunu s kriminaliziranom i u svakom smislu neprihvatljivom upravom kluba. No sve te utakmice nisu imale naboj, čak niti nakon velikog „povratka“ Bad Blue Boysa koji zapravo nikad i nigdje nisu otišli, a niti ulog odavno nije bio tako visok kao u uzvratnoj utakmici s Viktorijom Plzen.
Dinamo će pred punim stadionom, pred navijačima koji su platili godišnje ulaznice ili uglavnom pošteno platili cijenu, imati priliku nadoknaditi poraz od 1:2 iz prve utakmice, gdje se nakon fantastične kombinacije Olma i Petkovića činilo da protivnik nema kvalitetu ozbiljnije zaprijetiti pozitivnom ishodu, ali kao i obično protivnik je podcijenjen i to je skupo plaćeno.
Na desnom boku neće biti Stojanovića, Moharramiju se ne vjeruje, pa će desno zaigrati Šitum ili Rrahmani, a obojica su se pokazali kao dobar izbor na bekovim pozicijama. Čak i bolji od nominalno prvog izbora, bilo Leovca, bilo Stojanovića. Na desnoj strani napada ponovno se nalazi Hajrović što je veliko pojačanje za uzvrat, a svoj povratak je najavio „bombom“ protiv Slaven Belupa.
Budući skupštinar Dinama ne zna čemu služi skupština kluba
Zvuči nevjerojatno da se u skupštinu kluba gura jedini preostali brat iz „te“ obitelji Mamić koji nije nepravomoćno osuđen u sudskom procesu, iako je teško prepoznati njegove zasluge da bi zaslužio mjesto u skupštini. Uostalom to je i sam rekao u izjavi za Večernji list 2015. godine:
Jeste li znali išta o poslovima vaše braće? – Ma kaj bih znao, vi znate da sto godina nisam u nogometu. Ne, nemam nikakve veze s Dinamom – zaključio je Stojan Mamić.
Mnogi pojedinci aktivno rade i medijski istupaju ne bi li jednoga dana imali dobre argumente za mjesto u skupštini, a Stojan Mamić iz gotovo anonimnosti plasira među odabrane, što bi bilo znatno pravičnije i legitimnije kada bi se napokon raspisali demokratski izbori u klubu.
No tu nije kraj budućim i potkapacitiranim skupštinarima, jer će svoje mjesto tamo pronaći (ili neće budući da je najavio da neće moći prisustvovati skupštinama) i legendarni hrvatski rukometaš i nešto manje uspješni izbornik Slavko Goluža, za njega je mjesto u skupštini nešto simbolične naravi. Što je potpuno netočno jer je skupština formalno najmoćnije tijelo u većini organizacija pa tako i u Dinamu, jer bi se u njoj trebali nalaziti predstavnici članova kluba, a odlukom skupštine bi trebalo biti izabrano čelništvo kluba.
Igor Žuraj