Bilo je neobično ponovno gledati hrvatski nogomet na HRT-u. Pomalo se javi nostalgija za nekadašnjim televizijskim prijenosima, iako su danas sve utakmice na raspolaganju. Bez obzira na nostalgiju i televizijski prijenos, nije bilo ugodno, niti priliči polufinalu nacionalnog kupa igrati pred tri tisuće ljudi.
Nema razloga za čuđenje, žalosna posjeta stadionu izuzev atraktivnih europskih utakmica je posljedica traume koju su navijači Dinama proživjeli kroz posljednja dva desetljeća, a nije pomogla ni kvaliteta infrastrukture, kvaliteta nogometa i hrvatsko pravosuđe. Niti jedno od navedenog ne treba biti opravdanje jer „tko hoće nađe način, tko neće, nađe izgovor“ tako bismo otprilike parafrazirali Pabla Picassa, iako ga je vjerojatno umjetnost bolje služila nego nogomet.
Zanimljivo jest da su utakmici nazočili i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i predsjednik vladajućeg HNS-a Ivan Vrdoljak, umotan u boje „svojeg“ Osijeka. Rijetko se njih dvojicu može vidjeti na utakmicama i teško ih navijači mogu „probaviti“ u klupskim bojama, no dok je aktualna priča oko stadiona i kampanja za europske izbore, itekako se vole pokazati u javnosti.
>> Plave kronike: Glas za Bandića je glas za Mamića, Hanžekovića, Horvatinčića i Todorića
Dugo se nije čulo za Petkovića, još otkad je rušio Viktoriju Plzen početkom polusezone i pospremio „penal“ Benfici, čime je potvrdio svoje mjesto među reprezentativcima. Nešto eksponiraniju ulogu imali su Gavranović (zbog pobjedonosnog pogotka u derbiju s Hajdukom) i Andrić koji se i dalje nada trofeju najboljeg strijelca HNL-a.
No u samo tjedan dana Petković je ponovno pokazao klasu te prvo u Koprivnici primio jedan centaršut i odložio prema veznom redu, da bi u nastavku akcije odigrao dupli pas i gurnuo Gojaka u gol šansu, što se realiziralo i potvrdilo još jedan naslov prvaka. U polufinalu Kupa, ponovno se istaknuo. Nakon sretnog i spretnog dolaska do lopte u šesnaestercu, uz greške dvojice igrača Osijeka, još je jednog povaljao po podu, a pokraj drugog vratio povratnu loptu za Olma, kojem je preostalo samo pospremiti loptu u mrežu i plasirati Dinamo u finale Kupa. Kombinacija je podsjetila je na akciju kod gola u Plzenu.
Ključno pitanje za momčad jest što će od tandema Olmo – Petković ostati nakon ljeta. Čak i prije sjajno odigrane sezone aktivno se licitiralo s transferom Olma, tako da se pravi „krešendo“ može očekivati na ljeto, očito nikome ne pada na pamet zadržati 20-godišnjeg igrača još barem godinu dana. To se još i može razumjeti zbog količine novaca koji se vrte oko transfera (no tek treba postaviti pitanje koliko će se obogatiti posrednici i potencijalne treće strane, a koliko klub), ali zato bi se trebalo obavezno zadržati Petkovića i osloboditi mu minutažu smanjenjem konkurencije u napadu. Teško je očekivati da će u još jednoj sezoni Petković, Gavranović i Andrić pristati na podjelu minutaže oko jedne pozicije u vrhu napada.
>> PLAVE KRONIKE: „Škarice“ Brune Petkovića
Slična situacija je i u veznom redu, jer se čini da je konačno došlo vrijeme da Ademi napravi inozemni transfer, pa bi uz Šunjića trebali ostati Moro, Majer i Gojak u prvom redu. No daleko je još jesen, pa bi sastavljanje momčadi trebalo još odgoditi na nekoliko mjeseci. Puno toga ovisi i o ostanku Bjelice, jer ovogodišnji uspjeh je ponajviše njegova zasluga, zatekao je momčad u kaosu koji su mu ostavili nevješti prethodnici, a on je od solidnih igrača stvorio europsku momčad.
