Na današnji dan prije sedamnaest godina Dinamu je vraćeno njegovo ime. Kad bi svakog dinamovca zalijali hamperom vode u pola noći i pitali ga za datum povratka klupskog imena znao bi prije nego godišnjicu braka. Međutim kad bi pitali godinu osnutka kluba, tu bi došlo do polemike ili neznanja. Parafrazirajući Đonija, po pitanju osnutka uprava kluba obezvrijedila je logiku, oskvrnula trud i bez milosti navijače nasukala na sprud. Neupućenost i ravnodušnost uzrokovana događajima unutar i oko kluba posljednjih dvadeset i šest godina doveli su do generacija i generacija navijača koji i danas teško mogu sa sigurnošću reći je li Dinamo ima sto i šest, sedamdeset dvije ili devetnaest godina.
Prije šest godina, tadašnji izvršni dopredsjednik Dinama (danas „savjetnik“) zajedno sa svojom svitom nakon velike i sjajno organizirane veselice u Splitu povodom okruglog stotog rođendana Hajduka donosi 12. travnja odluku kako i Dinamo te godine također postaje stogodišnjak, dodajući G u GNK, a time službeno priheftava trofeje Građanskog i po novom 26. travanj 1911. postaje novi datum osnutka kluba. Simptomatično je da uvijek isti kroničari kluba šmajhlajući se upravi s vremena na vrijeme kroje datume ovisno o trenutku kako kome odgovara u bespućima povijesne zbiljnosti. Navijače i članove o tome kao i po ostalim temama naravno – ne pita se.
Da se ne lažemo, Građanski je u korijenu osnutka Dinama. Od svih prijeratnih zagrebačkih klubova ponajviše. Međutim ovakva nasilna prekrajanja povijesti kluba pokazala su se već u devedesetima pogrešnima i kontraproduktivnima. GNK za razliku od NK stvara averziju svojih navijača prema klubu, a posebno načinom kako je to učinjeno. Zanimljivo da od povratka imena pa do 2011. nitko nije imao problem sa starom godinom osnutka (9. lipanj 1945.), a ista uprava krojila je politiku kluba.
„Veličanstvena“ proslava nove godišnjice osnutka održana je u HNK. Pleh-muzika pred kazalištem, unutra probrana klika likova koji imaju malo veze s klubom. Simbolički na istom mjestu 1998. režirana je falsificirana proslava u režiji Canjuge i kompanije. Tada se slavila 95. godišnjica Croatije koja je preuzela godinu i trofeje drugog prijeratnog kluba HAŠK-a skupa s titulama Građanskog. Klub danas osim objavama na facebook stranici ne daje prevelikog značaja za svojih sto i kusur godina jer bitno je bilo samo 2011., kako bi Zdravko i škvadra pokazali da su oni trofejniji i „mlađi“ svega tri mjeseca od splitskih rivala jer kako to u životu ide, veličina je važna.
Simbolički uzimaju se godine kako kojoj upravi kluba ćeifne u određenom povijesnom periodu, međutim s pravno-administrativne strane što to znači? Svi kibiceri domaćeg nogometa vrlo dobro su upoznati s pravnim vratolomijama u devedesetima te početkom nultih godina gdje je Dinamo prvo privatiziran te je potom izbjegavanjem poreznih obveza završio u stečaju, odnosno likvidiran 5. studenog 2004. godine. Dinamo zakonskim slijedom događaja nije završio u najnižem rangu poput Olimpije, Rangersa, Fiorentine, Napolija i ostalih neplatiša već je ostao i dalje u prvoj ligi, ali olakšan porezne obveze od 300 milijuna te dugova igračima poput Prosinečkog, Cvitanovića ili Ladića. Nakon toga osigurala se financijska konstrukcija (uz progresivno financiranje javnim novcem) te nakon početnog neuspješnog pokušaja i koprcanja u „ligi za bedaka“ od tada pa do danas Dinamo, odnosno Mamić drma domaćim nogometom. Uzročno-posljedični financijski uzorak oprosta duga i rasta moći više je nego očigledan.
Koji je točno Dinamo koji se danas natječe u prvoj ligi? Onaj Građanski iz 1911. – nije. Dinamo iz ’45. pod pretpostavkom da je ta udruga građana privatizirana 1993. i likvidirana jedanaest godina kasnije također nije. Prema podacima javne uprave, današnji Dinamo je friško punoljetan, upisan u registar 17. studenog 1998. točno tjedan dana prije prodora Igora Bišćana te loba Josipa Šimića u amsterdamskoj Areni.
Tradicija svih ovih godina nelegalno izabrane uprave kluba je baštiniti isključivo prava, ali ne i obveze. Lijepo je šepuriti se činjenicom da je Kup velesajmskih gradova osvojen prije pedeset godina, protiv aktualnog prvaka Europe na Old Traffordu odigrati 0-0, ali primjerice Prosinečkom vratiti ugovorom definirane financijske iznose je „prevesti Žutog žednog preko vode“. Osim simbolike, pravno gledano Dinamo nema veze sa svojom poviješću što je ustvari tragedija cjelokupnog zakonodavnog sustava koji je dopustio financijsko-pravne smicalice koje su dovele do monopolne pozicije s konzekvencama za cijeli domaći nogomet.
Od svih gore navedenih kaotičnih i diskutabilnih datuma kroz povijest Dinama nekako 14. veljače ima jedinu djevičansku čistoću. Do njega je došlo poštenom i karakternom borbom za povratak imena. U budućnosti kad klub bude u rukama onih koji za njega žive, a ne onih koji od njega žive možda i taj dan bude primjeren za veliku feštu kakvu navijači i ovaj grad zaslužuju. S druge strane sav kaos oko kluba koji ima neku i samo-mazohističku draž u sebi možda iznjedri novi datum koji ćemo tek svi slaviti s prestankom okupacije kluba, odnosno kako kaže stih sa sjeverne tribine „bit će to novi rođendan tvoj, bit ćeš opet Dinamo!“
Goran Đulić
