Tri mjeseca HNS je uredno izbjegavao Hajduka. Dolazili su predstavnici kluba u Zagreb, medijator je trebalo biti ministar i sporta, ne samo znanost i obrazovanja, Vedran Mornar, ali su onda u HNSmdash;u jednostrano odbili doći na sastanak. Mornar je tada, poput kakvog konsiljerija HNSmdash;ovskog, odbio uopće raditi službeni sastanak, njegovi pomoćnici su delegaciju Hajduka i Splita primili na “tajnoj lokaciji” u hotelu Palace, daleko od novinara, da ne ispadne skandal jer nema HNSmdash;a.
I onda, nakon nešto više od tri mjeseca, stiže pismo Hajduku, ali samo predsjednici Nadzornog odbora. I dioničarima. I gradonačelniku Baldasaru. Upravi Hajduka ni a ni be. Nejasno je čemu poziv dioničarima, netko bi morao HNSmdash;u pojasniti da nema nikakve svrhe zvati njih, zna se kako ide piramida odgovornosti u dioničkim društvima. No, kad se pogleda način na koji je priča o pozivu plasirana, sve je jasno.
Lažljivci iz HNSmdash;a su, naime, priču o pozivu plasirali uz manipulaciju o prijedlozima izmjena Zakona o sportu
Platili su stoga u HNSmdash;u kakvoj PR agenciji da im izradi ovaj oglaščić, u kojem se vješto pokušava manipulirati lažima i poluistinama, ignorirajući činjenicu da su prijedlozi zapravo gotovo pa prepisana rješenja iz nekih drugih država. Kažu demokratičnijih, s definitvno boljim ligama. I, koliko god to bila blasfemija prosječnom navijaču, boljim nacionalnim selekcijama. Ganja tako oligarhija nešto, htjeli bi da se sve smiri i da svi vole sve, spremni su nešto Hajduku i popustiti, reći će to gazdama dionica. Jer oni ne znaju drugačije funkcionirati, nego samo s gazdama. Zbog svega toga, teško se oteti dojmu da u HNSmdash;u vlada panika, jer bi nove izmjene Zakon o sportu trebale otežati oligarhiji posjedovanje svog nogometa u Hrvatskoj. Stolice se tresu, šok i nevjerica i ništa drugo do kmečanje.
Damjan Raos Carić