Vrlo rijetko u vijestima ili tiskovinama možemo pročitati nešto o sportskim rezultatima i uspjesima osoba s invaliditetom. O razvijenosti sporta za osobe s invaliditetom, problemimam s kojima se svakodnevno suočavaju i razvijenosti sportova razgovarali smo s tajnikom Saveza sportova osoba s invaliditetom Primorsko – goranske županije, Lukom Dobrovićem. Osim opće situacije u sportu za osobe s invaliditetom, razgovarali smo i o nerazvijenosti nogometa za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj, saznali nešto više o razlozima nerazvijenosti te što se na tom planu može učiniti. Razgovarali smo i o suradnji jednog hrvatskog nogometnog prvoligaša sa sportašima s invaliditetom, a o čemu se radi pročitajte u nastavku.
N+: Koliko je razvijen sport za osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj?
LD: Sport za osobe s invaliditetom poprilično je razvijen. Postoji veliki broj županijskih i gradskih saveza koji koordiniraju, a sve pod paskom krovne organizacije – Hrvatskog paralimpijskog odbora.
N+: Susreću li se sportaši s invaliditetom s nerazumijevanjem okoline?
LD: Situacija je na tom polju sve bolja. Okolina prepoznaje situaciju i sportaši s invaliditetom jednako su tretirani kao i obični sportaši.
N+: Koji su glavni problemi sportaša s invaliditetom?
LD: Uvjeti za rad još uvijek nisu na dovoljno visokoj razini. Ali, sa sličnim problemimam se susreću i drugi, tako da je to nešto na čemu moramo svi zajedno poraditi. Također, nedovoljna educiranost je jedan od problema, ali na tome se također radi, a cilj je da svaki sportaš s invaliditetom jednog dana ima uvjete u kojima će moći raditi i napredovati.
N+: Zastupljeni su svi sportovi?
LD: Gotovo svi. Baš nedavno smo dobili i prvog triatlonca. I iako imamo gotovo sve sportove zastupljene, zanimljivo je da nogomet za osobe s invaliditetom nije razvijen u Hrvatskoj.
N+: Koji je razlog da nogomet kao jedan od najpopularnijih sportova nije razvijen u Hrvatskoj među osobama s invaliditetom?
LD: Pojedinačne sportove puno je lakše razvijati nego momčadske. Da bi se momčadski sport razvio potrebno je imati više momčadi, a do sada nije postojalo dovoljno interesa ili volje da se jedna od verzija nogometa za osobe s invaliditetom u nas ozbiljnije pokrene.
N+: Kažete jedna od dvije verzije, možete li nam pojasniti o čemu se tu radi?
LD: Naravno. Postoje dvije verzije nogometa za osobe s invaliditetom. U jednoj od njih igraju dvije momčadi s po pet igrača, i to je nogomet slijepih osoba, a u drugoj verziji igra se sedam protiv sedam, a namijenjen je osobama s cerebralnom paralizom.
N+: Postoje li naznake da će uskoro zaživjeti i nogomet?
LD: Postoji inicijativa u našim savezima, a i velik broj osoba koje bi nogomet željele igrati. Nogomet je najpopularniji sport i logično je da ga i osobe s invaliditetom žele igrati. Konkretno, mi u Rijeci bismo mogli imati momčad već sutra koliki je interes. Uspostavljeni su i kontakti s HNK Rijekom, oni su pokazali interes za našu priču i siguran sam da će od toga nešto biti u skorijoj budućnosti.
N+: Kakav je odnos nogometnog kluba Rijeka i Sportskog saveza invalida grada Rijeke?
LD: Odnos HNK Rijeke prema našem savezu je zaista sjajan. Moram pohvaliti HNK Rijeku jer već dugi niz godina jako dobro surađujemo na obostrano zadovoljstvo.
N+: Možete li navesti primjer gdje se vaša suradnja očituje?
LD: HNK Rijeka je podržala naše mnogobrojne akcije, bilo logističkom, bilo financijskom potporom.
N+: Suradnja je, dakle, vrlo dobra. Kakva je situacija kada su u pitanju osobe u invalidskim kolicima? Imaju li oni posebno mjesto s kojeg mogu gledati utakmice?
LD: Naravno. I prije na Kantridi, a i sada na novoizgrađenoj Rujevici postoji dio s kojega osobe u invalidskim kolicima mogu neometano gledati utakmicu.
I ova priča pokazuje da volje ima, a nažalost ne fali ni mjesta za napredak. Nadamo se da će uskoro društvo, ali i oni odgovorni, a to su institucije, to uskoro prepoznati.
Toni Perković
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, “legalne potpore” u diskriminaciji.”
