U životu čovjeka, pa tako i nogometnog kluba, jer hvala Bogu, Hajduk je još uvijek sličniji čovjeku nego nekoj sivoj globalnoj korporaciji, postoje trenuci koji označe taj život, na ovaj ili onaj način, prekretnice, kako ih volimo zvati.
Ponuda koju je Hajduk dobio za Andriju Balića jedan je takav moment. Ne njegov odlazak i financijska korist koju bi Hajduk time ostvario, niti njegov ostanak i igračka korist koju bi Hajduk uživao. Ne, nego sama činjenica da ta ponuda postoji. Sama činjenica da postoji poluga kojom Hajduk može izaći iz labirinta kojim vreba Minotaur i ući u jedan novi svijet mdash; onaj beskrajnih prilika i mogućnosti, a ne isključivo izbjegavanja udaraca i opasnosti po život. Mogućnost izbora.
Prije tek tri godine Hajduku je život visio o koncu. Jedan neprimjereni trzaj mdash; i kluba više nema. Dug, podsjetimo se, veći od 100 ( slovima: sto! ) milijuna kuna, više od 100 ( slovima: sto! ) sudskih sporova većinom unaprijed predodređenih na gubitak s obzirom na to da se mahom radilo tek o odgađanju neizbježnog, te godišnji gubitak koji je dosezao i do 60 milijuna kuna. Biseri poljudske školjke odlazili su za osjetno manje novce nego su objektivno vrijedili. Cinici su klub već bili pokopali, a dežurni dušobrižnici sa zluradim, patronizirajućim smiješkom tvrdili kako je svima jasno da Hajduk kredit od 30 milijuna kuna za koji mu je Grad Split, nakon diplomatske akcije navijača pred Banovinom, ipak pristao biti jamcem, neće vratiti nikad. Čitava država se skanjivala nad jednim jamstvom za kredit, ne izravnom uplatom, već, ponavljam, tek mdash; jamstvom, posve zakonitim, dok su drugi trpali tamo gdje treba ne šakom i kapom nego vrećama, bez ikakve reakcije, a kamoli osude. Pa Hajduk tada ni pripremne utakmice nije bio u mogućnosti igrati zbog financijskih problema! U razgovoru s jednim našim inače vrhunski obrazovanim, uspješnim biznismenom rečeno mi je kako nema tvrtke u Hrvatskoj koja bi se spasila iz ponora u kojem je bio Hajduk. Samo što je Hajduk čudna neka tvrtka.
Danas, svega tri godine nakon svega toga, Hajduk ima priliku potezom pera izbrisati onaj iritantni podsmijeh kojem je bio izložen kada je govorio kako će svoj dug platiti, pa tako i famozni kredit vratiti. Sve svoje financijske nedaće Bijeli mogu riješiti jednim potpisom. Nema više ni dugova ni kredita ni kostura iz ormara ni kašnjenja plaća ni minimalaca, a shodno tome ni političkih, medijskih i inih pritisaka raznoraznih interesnih skupina. Hajduk je u ovoj, jednoj od najbitnijih utakmica u svojoj povijesti, pobijedio.
Inače, da me krivo ne shvatite, ja se ne zalažem za prodaju Andrije Balića. To u ovom mom razmišljanju uopće nije tema. Radi se o tome da Hajduk to MOŽE napraviti ako želi. I sve riješiti. Ali ne mora, pa će to konačno rješenje svih svojih novčanih nedaća samo još malo odgoditi, jer je sada posve jasno da se Hajduk spasio i da će uskoro ili još i skorije prodisati punim plućima. Ta mogućnost izbora i jest donijela spas klubu. Za pišljivih 100 kuna godišnje svi koji ga vole mogli su odabrati da Hajduk živi. Upravo tako. A ne stajati sa strane i čekati da dođe neki princ na bijelom konju, neki “spasitelj” i sredi stvar. Nama koji Hajduk živimo i znamo njegove potencijale nikad i nije bilo upitno može li nadići sve probleme koje su mu natovarili licemjeri koji i dan danas propagiraju svoje nezadovoljstvo aktualnim stanjem u klubu. Mi smo znali. Ne zato što smo bili mnogo pametni ili posebni, nego naprosto stoga što smo shvatili da Hajduk nije ONI, nego da je Hajduk MI. Dakle, radilo se samo o tome jesmo li svi mi spremni zapeti i izvući klub. Pokazalo se da jesmo, svih nas nešto više od 10.000 s današnjim danom, a do kraja godine, nadam se još i osjetno više. Bilo je potrebno samo vjerovati mdash; u sebe, jer smo time vjerovali u mdash; Hajduk.
Mi ne ovisimo o tome hoće li sutra netko u ovoj zemlji odlučiti početi provoditi zakon, mi zakone kreiramo. Mi ne ovisimo o dobroj volji tajkuna da se igra našim snovima, mi svoje snove sami sanjamo i provodimo u djelo. Jer mi smo Hajduk, a oni su nebitni.
Zamislite svijet u kojem možete ODABRATI poštenje, čast, stručnost. Zamislite svijet u kojem možete BIRATI ono što želite za sebe i svoju djecu. Ne postoji? Eno vam ga dolje u 8. Mediteranskih igara 2. Birajmo bolji svijet, ljepše danas i sutra puno mogućnosti. Naravno, mnogo je opcija za pogrešku, nema garancije za uspjeh, no onaj tko se unaprijed opterećuje rezultatom, do njega na kraju najčešće ni ne dođe.
Onog trenutka kad smo shvatili da samo trebamo odabrati uspjeh mdash; Hajduk je spašen. Nažalost, još je mnogo onih među nama koji to ne žele vidjeti. I tako je Hajduk sam sebi i dalje najveći neprijatelj. Sjećate se Itake? Svaki novi lik na našem pramcu je jedan novi mali zalog za uspjeh.
A svim “bardovima” i “doajenima”, “legendama” i “znalcima”, licemjerima i kokošarima, pa i onim većim lupežima, dežurnim dušobrižnicima i zlobnicima koji “vole” Hajduk, ali im je sve i svi drugi važniji, mogu poručiti samo:
Hajduk će živit, smrti za dišpet!
