Novinarsko zapišavanje navijača

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

„Eh, da su proteklih godina bili tako glasni na tu temu, možda bi taj pritisak već dosad donio neki pomak, možda ne bismo sad više ni pričali o novom stadionu u hrvatskom glavnom gradu.” – Tomo Ničota.

Eh, da su se novinari manje bavili bakljama, senzacionalističkim naslovima o krvožednim ultrasima, a više porukama, peticijama, bojkotima i inicijativama protiv istinskih huligana koji su nepravomoćno opljačkali Dinamo, hrvatski nogomet i ubili svo ono veselje, radost i ljubav koju im je Dinamo predstavljao, možda bi više ljudi dolazilo na stadion pa bi se možda i dogodila potreba za novim.

Eh, da su novinari glasnije upozoravali na maksimirske crne liste, na mahanje navijačkim policijskim dosjeima na javnoj televiziji, na maltretiranja navijača u privatnom životu zbog toga što nisu beskičmenjaci i plaćenici, možda bi se navijači više bavili i Maksimirom, a ne (kako državni organi kažu) najvećom pljačkom u povijesti hrvatskog sporta.

Vijest u Sportskim novostima – autor Tomo Ničota

Eh, da su novinari pitali kako je moguće da sjevernokorejski sistem odlučivanja u Maksimiru bira jedne te iste ljude godinama, odnosno desetljećima, a ti isti nelegitimni „rukovodioci” nisu u stanju gotovo nikakav infrastrukturni potez na stadionu sami napraviti, a da se iz toga ne rodi afera kao primjerice nabavka stolica prilikom zadnjeg ušminkavanja stadiona?

Eh, da su novinari pitali kako to da Klub koji je zadnjih trinaest godina uprihodio preko 3 milijarde kuna nije u stanju sagraditi sebi stadion sukladno potrebama, već svako malo žicaju lokalnu ili državnu vlast? Zašto se nitko ne zapita gdje je novac Dinama koji je mogao biti namijenjen za stadion – nestao?

>> Treba li nam uopće renovacija ili izgradnja stadiona?

Eh, da su novinari bili novinari i radili svoj posao, pišući o malverzacijama u i oko Kluba, a manje vremena provodili za švedskim stolom na pripremama Kluba, uživajući razno razne beneficije koje idu s kupljenom šutnjom – možda bi ranije imali novi stadion.

Eh, da su novinari bili više novinari i bavili se ozbiljnim novinarstvom, pa na pressicama Kluba umjesto upaljenog diktafona ili laptopa, koji put i digli ruku te postavili pitanje koje nije vezano samo za nečiju ozljedu trbušnog zida ili kako se XY osjeća pred utakmicu protiv Kamen Ingrada dok se prema nepravomoćnoj presudi i optužnicama događa(la) pljačka Dinama, odnosno da su imali više skrupula u obavljanju posla za kojega su se školovali i od kojeg žive, možda bi gledali Dinamo iz novinarske lože na uređenom i ozbiljnom stadionu jer bi oni koji su čerupali Klub danas bili u Lepoglavi blizu Pavlina, a ne u Međugorju blizu Franjevaca.

Eh, da su Dinamo pratili bolji, pošteniji i kvalitetniji novinari iz Sportskih, Jutarnjeg, Večernjeg, Sporta nedjeljom, 24 sata i sličnih medija (uz čast rijetkim izuzecima) koji su desetljeće i pol javnosti kroz ružičaste naočale prikazivali iskrivljenu sliku maksimirskog stanja uma, možda nikad ne bi prismrdili Dinamu ili raširili svoje pipke ljudi poput obitelji Mamić, Miroslava Rožića, Tomislava Marčinka, Mirka Barišića, Damira Vrbanovića, Tomislava Svetine, Krešimira Antolića, Marijana Tomurada i ostalih iz pješačkog ešalona koji svih ovih desetljeća brane svoje vlastite pa i financijske pozicije u klubu, a ne interese Svetinje.

Neki novinari možda i nemaju zle namjere, ali jednostavno od jedne zdrave bukve ne vide maksimirsku šumu s južne strane tramvajske pruge koju glođu potkornjaci. Sudbinu Dinama i dan danas kroje oni koji s njega brste plodove, ali i novinarske trupe koje im drže lojtre baveći se infantilnim i zlonamjernim prozivkama jedine istinske i konstantne oporbe svih ovih godina koja nije nikad imala nikakve koristi od Dinama; za razliku od nekih koji bivaju nagrađeni gebisom ili glasnogovorničkom pozicijom.

Mihael Polovanec


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Zadnje objavljeno

Twitter