Koga god u NK Osijeku danas pitate, svima cvjetaju ruže, plaće su redovite, planovi su ambiciozni, najavljuju se pojačanja… U tom smjeru trebao je krenuti i novi klupski marketing. Do prije nekoliko godina on nije postojao – facebook još nije bio toliko popularan, klupska stranica bila je nefunkcionalna, užasnog izgleda, a nova vijest mogla se naći jednom ili dvaput godišnje.
U tim se trenucima skupila ekipa entuzijasta, ljudi s tribine koji su ljubavlju, ali i stručnošću, uspjeli to sve pokrenuti. Volonterski, bez ikakve plaće ili sredstava za ulaganje u promidžbu kluba, pokrenuli su i facebook stranicu i novu službenu stranicu, redovito ih nadopunjavali novim vijestima i sadržajima, izrađivali sjajne grafike i općenito sve to držali na prilično visokoj razini.
U trenutku kad klub preuzimaju Meszaros i Meštrović, očekivalo se da bi ti dečki napokon mogli dobiti priliku profesionalno se posvetiti svom poslu. Da im se to omogućilo, bez sumnje bi to bio jedan od marketinški najboljih timova u Hrvatskoj.
Međutim, očito je bilo podobnijih i zaslužnijih – novo klupsko vodstvo šutnulo ih je, u nedostatku boljeg opisa, a klub je u marketingu zaposlio nove ljude. Bez objašnjenja, ljude koji su svoje slobodno vrijeme trošili na nešto što im nije donosilo baš nikakvu korist. Na naš upit o kome se radi i da daju pojašnjenje zašto su tako postupili, iz kluba nismo dobili odgovor. Međutim, neslužbemo doznajemo da se radi o bliskim suradnicima novog dopredsjednika kluba Igora Vekića, oca Donne Vekić.
Čak ne bi ništa bilo sporno da su ti novi ljudi podigli razinu marketinga, no promjene su zasad minimalne, može se reći i na lošije. U početku su imali dobre ideje s raznim rubrikama na facebook stranici, no do toga ćemo doći nešto niže u ovom tekstu.
Prva promjena bila je onoga što možemo nazvati vizualni identitet kluba – dogodile su se male promjene u grbu koje u početku nisu izazivale reakcije, ali stalno eksperimentiranje s najbitnijim simbolom kluba ne može se opravdati, pogotovo kad te promjene ni ne izgledaju dobro.
Sljedeća čudna novost bila je uvođenje vijesti na mađarskom jeziku. U redu, mađarski je vlasnik, no NK Osijek u Mađarskoj gotovo sigurno nema navijača koje bi te vijesti zanimale, niti u samom gradu postoji velika mađarska zajednica, a i da postoji zasigurno bi razumjela sve i na hrvatskom. Koja je svrha tih vijesti? Ako se vlasnika Meszarosa želi informirati o klubu, to se može i na jednostavnije i diskretnije načine. Ako je želja da se stranica kluba na neki način otvori i na međunarodnoj sceni, onda je prvi korak prevođenje na engleski, a ne na mađarski jezik. Ovako ostaje dojam pokazivanja mišića da se zna tko je gazda te da se navijačima poručuje da se klub manje želi približiti njima, a više nekoj novoj ciljanoj skupini.
Vrhunac nezadovoljstva danas je izazvala objava na facebook stranici u rubrici “Legende” pod naslovom “Biser nad biserima” ispod kojeg se pojavila slika Davora Šukera i tekst koji ga veliča. Činjenica je da je rođen u Osijeku i da je bio najbolji strijelac SP ’98., ali Šuker ne priznaje Osijek kao svoj dom već Zagreb i Dinamo što je više puta naglasio. U Osijeku zbog toga nije bio omiljen ni prije no što je postao predsjednik HNS-a, ali otada u očima navijača postaje isto što i Zdravko Mamić, simbol svega što u hrvatskom nogometu, pa i društvu, nije dobro.
Ovakve stvari možda su više odraz neupućenosti nego loših namjera, ali teško je razumjeti zašto se odličan i ambiciozan marketinški tim s početka teksta zamijenilo ljudima koji očigledno nisu navijači već samo zaposlenici te ne razumiju specifičnosti nogometnog kluba i navijačke subkulture kojima se taj marketing mora prilagoditi.
Matija Palijan
