Zdravko Mamić, veliki vožd nogometnog establišmenta u Hrvatskoj, odlučio je u ponedjeljak poslati pismo javnosti u kojem želi ponuditi svoje viđenje aktualnog stanja u hrvatskom nogometu. Čim smo vidjeli da Zdravko citira Edu Maajku, postalo nam je jasno da je autor teksta ustvari netko od PR peglača Dinamovih poslanica koje se začudo stvore u roku sat vremena nakon “atentata” na Savjetnika Dinama ili ozljeda “opasnih po život” trenera Marija Cvitanovića.
Na Zdravkovu akciju došla je iz Nogometpluseve redakcije reakcija, no nismo htjeli ići skroz đonom do kosti pa smo ponudili Zdravku par objašnjenja na njegove kontradikcije i upite koje navodi u pismu. Pa krenimo…
“U jednu sam stvar siguran. Prije ili kasnije, možda kad me već dugo neće biti, netko će podvući crtu i reći – čekajte, nešto u toj priči ozbiljno ne štima. Naime, u sustavu izvrnute hrvatske stvarnosti koju svaki dan emitiraju mediji, ono što valja – to ne valja, a ono što ne valja, to je fenomenalno. Ne želim dužiti pa ću pokušati sažeti.”
Jesu li Dinamove titule u domaćem prvenstvu, ako u obzir uzmete sumnju da je domaći nogomet Mamićeva „prćija“, fenomenalne kad to usporedite sa sramotama u Europi? Dakle tamo gdje očekujemo veću razinu fair-playa, trupe plaćenika iz Maksimirske 128 izgledaju smiješno? Zar to nije dovoljan dokaz da je domaći uspjeh ustvari neuspjeh svih nas? Je li fenomenalno prodati nekoga za 20 milijuna eura i u klub donijeti pola od toga? Ili već kako su se dijelili ti postoci. Je li fenomenalan uspjeh dogurati do prve lige, a da te financira drugi prvoligaš? Je li fenomenalan uspjeh biti najbogatiji klub u zemlji, a da ti pri tom grad bespovratno daje novca koliko nekim klubovima treba za cijelu sezonu? Kakve su ovo demagogije o medijima? Pa upravo su mediji godinama gledali Dinamovo falše kraljevstvo praveći se da ne vide da je car gol. To što kad je goli car već gologuz prošao i lagao pola grada oni otkriju da je on gol – samo je žalosno.
“Kada je Dinamo 2005/06 počeo svoju veliku seriju od 11 uzastopnih naslova, tada je Hajduk završio peti u prvenstvu, 36 bodova iza Dinama. Nije se kvalificirao čak ni u tadašnji Intertoto kup. Tada je krenuo uspon Eduarda da Silve. Već sljedeće sezone kupujemo Etta i Jensa Nowotnog, dolazi nam Vugrinec, stasaju Luka Modrić i Ognjen Vukojević. Sezonu kasnije počinje serija u hrvatskom nogometu do tada nezamislivih transfera. I tu počinje financijska i sportska stabilizacija kluba uz čudesan uzlet Dinamove nogometne škole. U sezoni 07/08 na vratima je Koch, tu je Mandžukić, raste Mikić. Došao je Chago. I tako dalje i tako dalje, do Machada, Henriqueza, Fernandeza, Soudanija, ali i Ćorluke, Vide, Lovrena, Badelja, sve do Matea Kovačića i Pjace.”
Zaustavimo se ovdje – tih godina Dinamo š.d.d. je poslan u stečaj skupa s preko 300 milijuna kuna duga samo državi. Ostali klubovi (Hajduk, Rijeka, Osijek,… ) to nisu napravili i računi su im bili blokirani skoro deset godina. Hajduk je zbog manje od 200 milijuna kuna blokiranih računa čekao desetljeće na Zakon o sportu. U međuvremenu je djelovao preko stranih računa i tvrtke Sirio sport. Možda i najbitnije je da se tih godina navijačka skupina Torcida bavila samo i isključivo Hajdukom. Zar je netko zaboravio krpu Uprava odlazi ili bacanje čekića Igoru Štimcu od strane tadašnjeg tajnika Torcide? Tih godina, sve do 2011. godine, navijači su samo željeli potjerati svoje domaće izdajnike iz i oko kluba – sve one koji su krivi, ne samo za loše igre, nego za milijunske dugove, neracionalno poslovanje, nejasne provizije na transfere, preplaćene igrače sumnjivih kvaliteta, sumnje u namještanje utakmica i mnoge druge stvari koje navijači Hajduka nisu željeli gledati u svom klubu.
“Dragi moji prijatelji i sportski suparnici iz Splita i Dalmacije, dragi navijači Hajduka. U te prve tri godine, Hajduk je iza Dinama zaostao više od 80 bodova. Dinamo je igrao Europu, Hajduk nije. I u tom je razdoblju nastao jaz koji do danas nisu ljudi koji vode Hajduk uspjeli zatvoriti.”
Nije istina – financijski gap između Hajduka i Dinama prvenstveno je nastao jer je Hajduk bio dužan državi 200 milijuna kuna, a Dinamo je svoj dug od 300 milijuna „izbrisao“ stečajem dioničkog društva. Gap je nastao jer je na isti način igračima Dinama a la Cvitanović, Prosinečki, Jeličić,… izbrisan dug, dok je Hajduk svakome vratio do zadnje lipe s kamatama. Gap je nastao i jer je Grad Zagreb financirao Dinamo s iznosima od 20 do 40 milijuna kuna godišnje, pa bi u pet godina Dinamo dobio od Grada Zagreba jedan Hajdukov proračun. Ali, koliko mi znamo, hajdukovcima nije sporno što su oni sve svoje dugove sami vraćali do prije nekoliko godina (uključujući recimo i dug prema Jerku Tipuriću koji je za Hajduk prestao igrati 1989. godine), što su dug državi platili dionicama vlastitog kluba (da, 200 milijuna kuna duga je polovina dionica splitskog kluba) pa čak ni što su zaostajali za Dinamom svih ovih godina. Hajdukovce smeta što je sve Zdravko Mamić „kupovao“ pomoću tog jaza. Smeta što će između Mikija Rapaića i Igora Cvitanovića, ili Marija Pašalića i Alena Halilovića u “repki” uvijek prednost dobiti igrač Dinama. Smeta ih to što kada je Zdravko Mamić promislio da ga je sudac Ivan Bebek oštetio u derbiju, taj sudac nije sudio nekoliko godina Dinamu, dok recimo Bruno Marić, unatoč javnim zahtjevima od kluba iz Splita, redovito sudi Hajduku. Da ne idemo sad dalje, jer optužnica koju bi prosječan navijač splitskog kluba napisao Mamiću bila bi podugačka.
“A kada je postalo jasno da je financijska rupa preduboka, da jednostavno, bez novca ne mogu dovesti prave igrače i prava pojačanja, da bi se prikrio rezultatski kolaps, morao se pronaći krivac, morala se prebaciti odgovornost. I našao se – svemoćni Zdravko Mamić i prokleti Dinamo. Ukralo, pokralo.”
Prokleti Dinamo?! Nema ovo veze s Dinamom. Pa i taj Dinamo je ukraden. Građanima Grada Zagreba, članovima koji plaćaju članarinu, navijačima koji bi željeli navijati za njega. Ovo ima veze s pohlepom, s osiguranjem nedodirljivog statusa Zdravka Mamića – ne samo kroz teren, nego, što navijače Hajduka nervira, izvan njega. Ili Lokomotiva nije dio te slagalice? Sudačka organizacija koja odgovara direktno Izvršnom odboru HNS-a? Ustvari svako tijelo u domaćem nogometu je podređeno Izvršnom odboru HNS-a. Njihova je uvijek zadnja. A sad da vas pitamo – zar Izvršni odbor HNS-a i najodgovorniji ljudi saveza nisu vezani za Zdravka Mamića? Trebamo li svakog ponaosob imenovati i ukazati na tu vezu? Ili je dovoljno prisjetiti se stotinu odluka u kojima tu pristranost dokazuju? Od toga da više od desetljeća “repka” ne igra na Poljudu? Do toga da Lokomotiva može igrati prvu ligu?
Novac Grada Zagreba, feeder klub, suci koji znaju da im na kraju godine sudbinu kroji Izvršni odbor HNS-a, HNS koji je svoju nedodirljivost osigurao sa županijskim nogometnim savezima, a tamošnju nedodirljivost kroz male i lokalne nogometne klubove direktno vezane za lokalne proračune i novac HNS-a? Sve je ovo jedna slagalica domaćeg nogometa. Mislite da lažemo? Pa pogledajte kako je Hajduk eliminiran iz svih struktura nogometnog saveza. Pogledajte koji klubovi u Dalmaciji su im okrenuli leđa. Pa pogledajte kojim klubovima u Dalmaciji se grade tereni i postavljaju novi travnjaci, koji predsjednici putuju na račun HNS-a na svjetska prvenstva te koji su u strukturama saveza…
“U posljednjih 12 sezona, što je sigurno beskrajno bolno, baš kao i onih 25 godina Dinamova čekanja naslova u Jugoslaviji, Hajduk je ostao iza Dinama više od 200 bodova. Dragi moji, ništa Hajduku nije ukradeno, baš kao što ni Dinamu, kako vole mantrati zagrebački nostalgičari, nitko nije branio da 25 godina u Jugi ne osvoji naslov. To su priče za malu djecu. Riječ je o sposobnosti ili nesposobnosti, o radu ili neradu.”
Uopće nije sporno da je Hajduk najviše uništen od strane „domaćih izdajnika“. Ogromna je lista onih koji su svojim radom ili neradom, namjerno ili zbog obične nesposobnosti, uništavali Hajduk. Isto tako dobro je da se spomene Jugoslavija – u tom mraku od zemlje gdje su Zvezda i Partizan bili predodređeni za naslove – Hajduk bi povremeno uzeo titulu. U Hrvatskoj je to nemoguća misija već deset godina, pa čak i 2009. kad je u direktnim susretima pobjeđivao Dinamo. Ipak, navijačima Hajduka to nije toliko bitno. Njima je bitno da je klub okrenuo način rada i da radi sve drugačije od onoga kako je radio posljednjih desetak i više godina. Uostalom, onako kako to sada radi Dinamo – silom, novcem i igricama osvajati prvenstva navijačima Hajduka ne treba. Nije im trebalo ni one 2005. kada su zadnji put dizali titulu, ni kad je Ćiro postajao trener Hajduka nakon što je izgubio susret koji je Hajduku trebao za tu titulu, ni kad je istok zviždao sjeveru jer su, usprkos tituli, navijači sa sjevera zviždali vodstvu kluba. Zviždali su jer,…. Mah – uzalud pojašnjavamo kad Zdravko i oni koji ‘nisu za tebe, ali…’ nikad to neće razumjeti!
“U ovih 12 sezona Dinamo je bio lokomotiva hrvatskog nogometa na sve moguće načine.”
Točna rečenica: U ovih 12 sezona Dinamo je i Lokomotivu uveo u hrvatski nogomet na sve moguće načine.
“Prije nekoliko dana na račune deset klubova u Hrvatskoj sjelo je gotovo četiri milijuna kuna na račun lanjskog nastupa Dinama u Ligi prvaka. Nitko nikada nije taj novac odbio i vratio. A mnogima je to spašavalo živote i sezone.”
Daj više – dopizdio si s tih par milijuna koje dobiju domaći klubovi od Lige prvaka. Dobiju ih jer Europska komisija (i zdrav razum) nalaže UEFA-i da pazi na to da bogati ulaskom u Ligu prvaka ne postanu prebogati jer se time stvara veliki jaz između klubova u nacionalnim savezima. Baš ono što se događa u Hrvatskoj. Kada Dinamo dobije 15 milijuna eura ulaskom u skupine Lige prvaka – što je proračun Hajduka i Rijeke za cijelu sezonu – tada UEFA, da bi smanjila taj jaz, namjeni i drugim klubovima koji milijun (kuna). Da je ove godine ušla Rijeka – dobili bi opet – čitaj s razumijevanjem: da ne bi stvorili preveliki jaz.
“Mamić je monstrum koji je upropastio hrvatski nogomet – to je osnovna teza. Dobro, umjesto laprdanja ostarjelih tužnih likova, vratimo se činjenicama.”
Totalno si pogrešno shvatio – ti si čovjek koji je toliko narastao da drži hrvatski nogomet kao taoca vlastitih ambicija i moći. Nije to ništa strano. Svaki bogataš želi biti još bogatiji – zato postoje zakoni i država koja te ambicije korigira da ne bi prerasla u nešto monstuozno, da bi se održala ravnoteža na tržištu. Zašto? Zato što kad jedna tvrtka toliko naraste da može recimo rušiti cijene usluga i uništavati konkurenciju ili „utjecati“ na regulative, neminovno preuzima monopol, a na koncu tržište kolabira zbog nedostatka konkurencije. Uz sve to i samo tržište stagnira. Upravo ono što se događa domaćem nogometu. Da je država normalna, a tržište (savez) sređen, utjecaj Zdravka Mamića bio bi puno manji –> u HNL-u recimo ne bi igrala Lokomotiva.
“Premalo je ovdje prostora da navedem sve akcije kojima je Dinamo, ili da budem precizniji, Zdravko Mamić, spašavao klubove, ligu, prvenstvo. Možda će jednog dana ljudi iz Vinkovaca, Osijeka, Pule, Rijeke, ali i iz Cibone, vaterpolisti Mladosti, atletičari, odbojkaši, rukometaši, veterani, legende, bezbrojni koji su na vrata kucali i kojima su se uvijek otvarala, osjetiti potrebu i skupiti hrabrost da kažu javno – pa čekajte, taj nam je čovjek spasio klub, spasio sezonu, spasio život.”
Ovoga smo svi svjesni. Podsjeća na Kuma i scenu kada on radi usluge ljudima uz neizostavnu rečenicu da će ih jednom zvati da mu vrate. Neprihvatljivo je u svim mogućim pogledima da Zdravko Mamić, čelni čovjek Dinama, kupuje i „pomaže“ klubovima s kojima se natječe u istom rangu natjecanja. I baš zato jer je to Mamiću, ili onome tko mu je ovo pisao normalno – jasno nam je da nikad neće shvatiti što ne valja u njegovom modusu operandi, kao što ni mi nikada nećemo shvatiti da je moguće da mu jedna tobože pravna država takvo nešto dopusti.
“Prije samo šest godina Rijeka je prvenstvo završila dvanaesta od 16 klubova, bila je na rubu propasti i ispadanja. Prvi čovjek koji je pružio potporu Damiru Miškoviću i ruku Rijeci bio je Zdravko Mamić, a još i danas, ako je potrebe, Dinamove službe pomognu iskustvom u odgovoru na europske izazove. Prvi čovjek koji je podržao projekt Osijek i Ivana Meštrovića bio je Zdravko Mamić.”
Inače, čisto da znaš – Meštrović i Mišković negoduju kada im se ta činjenica nabija na nos.
“Čovjek koji je kupovao anonimne juniore i kadete klubova, samo da im može pomoći i dati financijsku injekciju da izdrže i prežive zove se Zdravko Mamić. Možda će jednog dana netko od svih tih ljudi biti dovoljno hrabar da kaže istinu.”
I još priznaješ! Srami se!
“Vratimo se još malo na ukralo, pokralo. Nije li vam malo čudan muk, tišina koja tako gromko odjekuje? U prvih devet kola, „najgori Dinamo u povijesti“ kako ovoj generaciji tepaju zagrebački novinarski genijalci, devet je bodova ispred Hajduka.”
Čekaj, dvanaesta sezona dominacije i onda u sezoni gdje su tvog pada svjesni i najveći slijepci, uzmeš prvih devet kola, da bi dokazao što?! Stvarno? ‘Ajmo ovako: ti se makni, reformirajmo savez, dovedimo neovisne suce i vidimo se za 12 sezona s novom statistikom?
Uostalom, ‘ajmo se maknuti od Hrvatske i domaćeg nogometa, za kojeg i sam tvrdiš da te optužuju da ga kontroliraš, i otiđimo preko granice u Europu. Pogledajmo europske susrete – koliko puta u posljednjih dvanaest (12) sezona se “repki” i Dinamu ukazao neki „sudački zločinac“, kako si ih znao zvati? Koliko puta su naslovnice vrištale ukralo/pokralo Dinamo ili “repku”. A sad pogledajmo Hajduk. Nisu mu ni u Europi sudili kaznene udarce, protivnicima žute i crvene, ali nikad – pazi nikad – u posljednjih dvanaest (12) sezona nisu uputili kritiku europskim sucima. Nije li to za, profi kmečavce, kako ih želiš prikazati – malo čudno?
“A nije bilo ukralo, pokralo. I ako ćemo biti do kraja objektivni, u prvih devet kola sudačke su pogreške činjene ponajviše protiv klubova koji su igrali protiv Hajduka.”
‘Ajmo biti do kraja objektivni? Da čujemo gdje su se događale sudačke pogreške. Usporedimo Rijeku, Dinamo i Hajduk.
(Hoćemo li izvaditi statistike?)
“Pa kako sad? Kada je otišao Vlašić, za premali iznos usput”
Premali iznos (?!) – zavisno gledamo li bruto ili neto. Ili za tebe – za koliko su ga prodali i koliko su na koncu dobili u Hajduku (ne Kos, Carillo, Branco i njihova djeca). Znaš to je ono zbog čega tebi i tvojoj obitelji sude u Osijeku: jer u državnom odvjetništvu smatraju da si nelegalno zadržavao ogromne novce od transfera. Inače, o veliki menadžeru, za koliko si ti prodao igrače ovog ljeta? Bolje i Rijeka prodaje od tebe – hvala Bogu na postocima od Andrijaševića.
“Kada je otišao Vlašić, za premali iznos usput, Carillo i Branco bili su opet na naslovnici kao „kraljevi transfera“. Tri tjedna kasnije šutani su nogom iz kluba.”
Na koga točno misliš? Tko je točno tjerao ikoga iz Hajduka? Netko iz Sportskih novosti… Radije ih pitaj kako im ide prodaja u Dalmaciji. Ili koliko se čita sportska rubrika Slobodne Dalmacije…
Istina nije ono što piše u novinama – već godinama – navijači su počeli misliti svojom glavom. Inače, u Hajduku prvi put nakon dugo vremena navijači znaju što radi sportski direktor, a što trener i tko za što odgovara. Znamo da to zvuči čudno, ali tako bi nogometni klub trebao funkcionirati.
“Nemam nikakvih iluzija i znadem kakve će ovo reakcije izazvati, ali samo sve vas molim jedno – pokušajte malo razmisliti, ne na temelju laprdanja, već na temelju brojki i činjenica.”
Kojih brojki i činjenica? Jedine brojke koje se spominju su 12 sezona, 11 titula i 200 bodova ispred Hajduka. Sve ostale brojke su dobro skrivena tajna čije ćemo samo male segmente otkriti suđenjem u Osijeku. I samo da znaš – više navijači Hajduka mrze sve koji su ti pomogli biti to što jesi – pogotovo one iz vlastitih redova – nego tebe. Kad bi barem ovoliko pismo napisao s imenima tih jadnika. Zdravko – upravo oni sad šute i boje se da ne propjevaš, a mi likujemo!
