Nogometni put 27-godišnjeg Gabonca Alexandra, odnosno Kineza Qiana

Foto: 上海綠地申花足球俱樂部
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Nogomet i globalizacija nerijetko ispričaju fascinantne priče. Slijedom mnogih primjera nogometaša koji su bili etiketirani kao veliki talenti, a s protekom vremena (nerijetko zarađujući za kruh u anonimnim niželigašima) ostali samo po tome poznati široj javnosti, donosimo vam jednu u isto vrijeme i jako tipičnu i jako atipičnu priču…

Početkom devedesetih, mladi je Gabonac Dieudonné N’Doumbou otišao studirati, ne sasvim tipično za jednog Afrikanca, u Kinu te je tamo upoznao ljubav svog života. Par je uskoro odlučio živjeti u Port-Gentilu, drugom po veličini gradu Gabona, u kojem se 4.1.1992. rodio mali Alexander. Dječak je počeo trenirati nogomet u lokalnom prvoligašu AS Sogara, koji je nedugo prije osvojio četiri prvenstva u nizu – ali je tada bio u osjetnom padu. Navodno je dječak neko vrijeme proveo i u drugom lokalnom klubu – AS Stade Mandji. Kako bilo, Alexander s 12 godina preko praznika odlazi kod očevih prijatelja u Francusku, u kamp kojeg je držao francuski niželigaš FC Carpentras, te tamo biva odabran za najboljeg igrača. Roditelji ga, odjednom svjesni njegovih potencijala, ostavljaju kod svojih prijatelja kako bi im sin trenirao nogomet u ozbiljnijem okruženju.

S 13 godina Alexander odlazi malo južnije – u školu FC Martiguesa, kluba iz grada udaljenog nekih četrdesetak kliometara od Marseillea. Tamo mu se trud uskoro isplatio te su ga skauti Olympiquea iz Marseillea jednog dana pozvali u svoj kamp. U dosta kompetitivnijem okruženju Alexander ponovno oduševljava i kao nagrada mu stiže prvi ugovor.

Nije trebalo dugo da bude zapažen na još ozbiljnijoj razini – kao kadet bio je kapetan momčadi koja je osvojila kadetsko prvenstvo Francuske i krajem 2009. dobiva profesionalni ugovor – koji je stupio na snagu tek par sezona nakon. Smatran elitnim talentom, za prvu je momčad debitirao pet dana nakon svog 18. rođendana – igrajući utakmicu protiv amaterskog Trélissaca u kupu, dobio je zadnjih nekoliko minuta utakmice ušavši kao zamjena za Mathieua Valbuenu. Mjesec dana kasnije, ozlijeđeni Brandão je prepustio svoje mjestu mladiću koji je odigrao zadnjih 14 minuta u 3-1 porazu u kupu protiv Lensa i pokušavao ozbiljnije zapriprijetiti tadašnjem čuvaru mreže Lensa – našem Vedranu Runji.

… Mladi Alexander tada vjerojatno nije mogao ni slutio da će mu to biti i zadnje minute za seniorsku ekipu velikog Olympiquea. Tada se još nije nazirao početak kraja, dapače. Ofenzivni veznjak, jako dobre tehnike, tijekom ljeta dobiva pozivnicu gabonskog izbornika Alaina Giressea da se priključi reprezentaciji za Afrički kup nacija. Iznenađujuće, pozivnicu Alexander odbija, smatrajući se nespremnim za takvo što – najavljujući da bi u 2012. trebao biti spreman. Svakako atipičan potez, možda i zapanjujuće zreo. Nije da je otpisao Gabon i prenemagao se čekajući možda Francusku – godinu kasnije, sad već senior, igra za U23 selekciju svoje rodne zemlje. Tada ga, već kao profesionalca, Marseille šalje na posudbu u trećeligaša Orléans gdje skuplja 21 nastup (14 startova) i tri gola. Iduće sezone dobiva ponudu otići na posudbu u 2. ligu, ali Marseille odbija – struka je procijenila da ga treba. U kolovozu sjedi na klupi seniora – čak i u utakmicama Europa lige i paralelno upisuje tri nastupa za petoligaške rezerve, te ga na jesen iz kluba ipak ponovno šalju na posudbu u Orléans. Upsić. Upisuje te sezone prve nastupe za Gabon, ali mu to stvara i probleme. Dobiva pretpoziv za Afrički kup nacija u siječnju 2012., ali, nakon što nije odabran među 23 igrača, vraća se u Orléans – kojemu je smetala sama činjenica da je otišao tamo, pa ga “za kaznu” guraju u rezerve, što on odbija. Na kraju se sve rješava, ali ostaje na tek 10 nastupa – 5 u prvih jedanaest – u sezoni.

Marseille, međutim, više uopće nije računao na njega – zecementiranog u rezervama. Trenirao je on uredno s prvom ekipom, ali pristupa istoj nije imao – a struka ga jednostavno nije htjela posuditi zainteresiranim drugoligašima. U 39 utakmica u iduće dvije sezone za petoligaške rezerve, zabija 4 puta, ali zato skuplja i nekoliko nastupa za Gabon. Na kraju cijelog procesa- ispao je staromodna desetka iznimne tehnike, koja zna dodati i zabiti, ali većinu vremena igra za “raju”, a ne za učinak, uz to ni fizički nije na potrebnoj razini. Kada mu je istekao ugovor s Marseilleom više nije bilo klubova koji su ga tražili. Sjaj velikog talenta je sasvim izblijedio.

Frustriranih intervjua o bivšem klubu u Slobodnoj Okcitaniji, međutim, nije bilo. Jednostavno, takve su situacije za mnoge nerijetka neminovnost u koletkivnom profesionalnom sportu.

Nakon ovih događaja Alexander uzima godinu dana pauze, no nogometu se poslije toga ipak vraća. Belgijski trećeligaš Dender potpisuje ga u ljeto 2018., ali prošlo je gotovo pola sezone dok nije bio u stanju igrati i na toj razini (iako ga je Gabon opet prethodno zvao). U 11 nastupa te sezone starta jednom. Iduće sezone zabija u prvom nastupu, ali status mu se pretjerano ne mijenja. U konačnici dolazi do učinka od 2 pogotka u 17 nastupa, i tek 4 starta. Ipak – ako nije bio za 3. belgijsku ligu, možda jest za elitni bugarski klupski nogomet?

Osrednja ga Vereya, klub iz Stare Zagore, vraća u život na nešto defenzivnijoj poziciji, te skuplja 15 nastupa u aktualnoj polusezoni bugarske prve lige. Klub je (kako to nerijetko na istoku Europe biva) bio u financijskim problemima… i njegova nogometna budućnost je ponovno bila neizvjesna. Alexander je tome, međutim, jako snalažljivo doskočio, te je akcija spašavanja karijere dosegnula vrhunac.

Tada je, naime, Alexander N’Doumbou odlučio (ponovno) postati Qian Jiegei. Ime je to koje su mu roditelji kao šestogodišnjaku dodijelili pri stjecanju kineskih dokumenata. Qian se tako odrekao gabonske i zatražio putovnicu države svoje majke, uzeo svoje kinesko ime te potpisao za kineskog prvoligaša Shanghai Shenhuu, klub u kojem su (kad ga već spominjemo) svoj seniorski trenerski obol dali Miroslav Ćiro Blažević i Dražen Besek, koji je danas (zajedno s Ofsajdovcom Andrijom Balajićem) trener U15 momčadi kluba. Trener prve momčadi, u kojoj svoje mjesto imaju Fredy Guarin i Odion Ighalo, danas je 54-godišnji Španjolac Qique Flores.

Foto: 上海綠地申花足球俱樂部

S kineskom putovnicom, sada kao Qian Jeigei, Alexander neće ulaziti u kvotu stranaca – što mu je itekakva prednost u borbi za minutažu. Nakon što je odavno bio zaboravljen, u prilici je zaraditi i, čini se, da je s 27 godina (barem privremeno) karijeru napokon vratio na pravi put.

Foto: 上海綠地申花足球俱樂部


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Zadnje objavljeno

Twitter