Search
Close this search box.

Nogometna gozba na stadionu Santiago Bernabeu

Veliki Cesar Luis Menotti jednom je rekao da ga najviše brine to da treneri sebi ne dopuste da iz spektakla igre odstrane sam festival, svečanost iste, a sve u korist filozofske postavke koja ionako ne može biti ispunjena mdash; izbjegavanja rizika. Jer, jedini način da izbjegneš rizik je da uopće ne igraš.
Pa, El Flaco za ovaj El Clasico nije imao razloga za brigu. Vjerujem da je uživao gledajući ga negdje u svom Rosariu, makar kao netko zaljubljen u “festival igre”, ako već ne toliko kao trener. Jer iako smo uistinu svi mogli uživati u nogometnim bakanalijama s Bernabeua, moraju se primjetiti i određeni nedostaci i mane koje su obje ekipe pokazale, bez kojih, na koncu, ovakva utakmica vrlo vjerojatno ne bi ni bila moguća.

ZA POČETAK…

Jedni i drugi startali su s 4mdash;3mdash;3 formacijom, ali s različitim pristupom građenju napada: dok je Barca igrala svoj klasični produženi napad ljuljajući obranu s jedne strane na drugu i strpljivo tražeći prostor za ubod, Real je nastojao svoje napade rješavati što izravnije s jasno osmišljenim shemama.
Defenzivno, i jedni i drugi nastojali su pritiskati visoko, posebno odmah po gubitku lopte. Razlika je bila u tome što Barca za razliku otprije nastoji odigrati jedan malo drukčiji presing, kojemu prmarni cilj i nije uvijek lopta, koliko kupovanje vremena suigračima da se stignu postaviti na svoje obrambene pozicije u zoni. Razlika je primjetna i u intenzitetu zonskog presinga koji bi jedni i drugi radili kad bi im protivnik ušao s loptom u njihovu polovicu. Real je to radio dosta agresivnije.

FARBREGAS KAO DRUGA PUNTA

Jedna od temeljnih taktičkih zamisli Tate Martina bila je da uz Messija koji ionako stalno igra između linija, sličan zadatak dobije i Fabregas, iako u postavci, na papiru nominalno, vezni igrač. I to je funkcioniralo, u dosta su navrata stoperi Reala imali velikih problema s procjenom kada i koliko izaći sa svojih pozicija da bi popratili i blokirali Messija i Fabregasa. Kod prvog gola Barcelone Ramos je izašao u pokrivanje Neymara koji se ubacio u sredinu, ostavio više prostora Messiju da neometan primi loptu u nastavku akcije, upravo zato jer je Pepe odlučio ne izlaziti na Messija. Rezultat je bio krasna asistencija za gol Inieste. Vrlo slično dogodilo se i kod šanse Messija kad je ovaj mogao promptno povisiti na 2:0.
Međutim, problem se znao javljati kad je takvu situaciju trebalo iskoristiti ulaskom ostalih igrača u akciju. Ako se za bekove i može pronaći neko opravdanje (morali su konstantno na oku držati dva nogometašamdash;atletičara, Ronalda i Balea), malo je teže opravdati Neymara.

PROBLEM NEYMAR

Zapravo se čitava ova utakmica se na neki način “zavrtjela” oko Brazilca. Ofenzivno, nije se nudio dovoljno, nije radio i otvarao prostor koliko je Barceloni trebalo, kad je imao loptu s njom ne da nije imao pravih rješenja, već bi je zadržao dovoljno dugo da Real postavi obranu, a onda je često i naprosto mdash; gubio. Nije jednostavno ni napisati ovakvu kritiku, jer, s druge strane, osim što je iznudio penal i crveni karton sjajnim dijagonalnim kretanjem, imao je odlično kretanje kojim je otvorio Messiju ulaz u 16 metara i kod 2. gola Barce. Naprosto, on ne “radi” ni dovoljno ni kontinuirano da bi Barcinim genijalcima iz veze bilo lakše igrati. On nije u filmu Barcine igre i to je vidljivo. Pitanje za budućnost je hoće li se on prilagoditi ekipi ili ekipa njemu. Zapravo, pitanje je što Martino s njim uopće planira.
Još je veći problem Neymar je za svoju ekipu predstavljao defenzivno. Vrlo je slabo pomagao Daniju Alvesu koji je prečesto ostavljan izoliran, obično s Di Mariom.

ANCELOTTIJEVA ROŠADA

Tu sad dolazimo do jednog finog taktičkog “driblinga” Carla Ancelottija, koji je vjerojatno predvidio ovakvu Barcinu postavku s Neymarom na desnom krilu i odlučio svoje napade fokusirati na tu lijevu stranu. Ali kako! Ancelotti je de facto žrtvovao Ronalda tražeći od njega da otvara prostor za ubacivanja Di Marie iz sredine lijevo u prsa Alvesu. To je razlog zašto je većina “analitičara” igru Ronalda, u prvom dijelu pogotovo, proglasila “rezerviranom”. Ovo je vidljivo kod 1., a posebno kod 2. gola Reala. Kod drugog se gola Di Maria ubacuje iz sredine lijevo: Xavi ga ne ispraća, Neymar ne pomaže, slijedi ubačaj i gol. Ronaldovo otvaranje prostora Di Mariji na lijevom krilu posebno je došlo do izražaja kod jedanaesterca za 3. Gol: Benzema izvlači Mascherana, Ronaldo ulazi unutra, prima loptu i kreće s njom okomito na gol. Barca na rošadu odgovara rošadom, i Ronalda pokušava zaustaviti Alves koji pokriva prostor koji je Mascherano ostavio praznim, no pravi faul za koji Undiano pokazuje na bijelu točku.

BARCINA AHILOVA PETA mdash; SKOK

Svakako treba notirati i probleme koje Mascherano ima igrajući stopera u ovakvoj igri. Prije, kad je njegova uloga bila čitanje igre, dueli i postavljanja daleko od svog gola, Mascherano je igrao stopera na svjetskoj razini. Sada, kad je njegova uloga mnogo bliža onoj klasičnog stopera, Mascherano ima problema naprosto sa svojom visinom i skokom, nema prave igre glavom. Primijetite da je Real svoja prva dva gola zabio tako što je El Jefecito oba puta ostao kratak.
Štoviše, Real je u par navrata tražio ubačaje na drugu stativu upravo zbog deficita u skok igri, u ovom slučaju Barcinih bekova, i oba puta imao velike šanse: jednom je šut Benzeme prošao tik pored vratnice, a drugi put je Pique očistio s gol crte.

NI REALOV DESNI BEK NIJE BRILJIRAO

S druge strane, Realu je problem predstavljao Carvajal. Igrao je vrlo konzervativno, pomalo štreberski u nekim situacijama, držao se svoje pozicije i izbjegavao izlaske s nje. To je vidljivo kod prvog gola. Kod drugog Barcina gola prvo je zakasnio s pokrivanjem Neymara, a onda servirao asist Messiju, a i penal kod četvrtog gola došao je s njegove strane.

ZA BUDUĆNOST…

Sve u svemu, prebogata utakmica koja je pokazala snage, ali i mane ove dvije sjajne ekipe.
Barcelonin problem je strukturni: njeni igrači teško nose teret zonskog branjenja duboko u svom polju, i tu ne mislim samo na stopersku poziciju, čak ni primarno ne mislim na nju. Ofenzivno mdash; uključenje Neymara ovu ekipu s puta kolektiva vodi na danas mnogo konvencionalniju trasu čekanja individualnih rješenja. Problem nastaje kad se zna da igra Blaugrane ovisi o svakom kotačiću dobro podmazanog stroja. A Neymar “klapa”, strši. Zbog njega je na klupi u ovom derbiju ostao Pedro, koji osim što je baš ono što je Barci trebalo u oba pravca, igra nogomet života. Ukratko, Barca više nema kontrolu nad utakmicama kakvu je imala ranije, sad je prije obrnuto: utakmice kontroliraju Barcu. Kako bilo, ako im liga i promakne, barem će ostati zadovoljstvo da su oba puta pobijedili najveće rivale.
S druge strane, problem Reala je srednji blok, obrana prostora ispred zadnje linije. Ova utakmica je pokazala koliko Madriđani mogu biti ranjivi na tom polju, no taj problem nije sistemski, poput Barcina, gdje se postavljaju pitanja o samom konceptu igre, te je stoga i lakše rješiv. Iako ove sezone u 4 utakmice protiv najjačih imaju tek jedan remi i 3 poraza, ostaju favoriti za osvajanje lige i jedan od najozbiljnijih kandidata za trofej Lige prvaka.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter