Stabilan prvoligaš. To su postali Lokosi zadnjih godina. Čak štoviše, postali su redovit predstavnik HNL-a u europskim natjecanjima. “Filijala” je našla svoju poziciju, našli su svoj nivo (financijski i nogometno), točno tamo gdje gazde (iz Maksimirske 128) žele. Neka pati koga smeta, jel?
I dok cijela nogometna Hrvatska čeka Mamićev obračun s pravosudnim institucijama (a time i mogući pad, kako Dinama, tako i Lokomotive), mi analiziramo aktualne poslovne rezultate i financijski položaj stogodišnjeg “kluba s Kajzerice”.
2015. godina je, nakon tri godine pozitivnih rezultata, završila s manjkom od 3 milijuna kuna. Ništa strašno, taman da se iskoriste viškovi iz prethodnih godina.
Prihodi su doživjeli pad sa 33,7 milijuna kuna 2014. godine na 27,7 milijuna kuna u 2015. godini. Rasli su sponzorski novci, UEFA je izdašnija, no to nije dovoljno da se pokrije osjetno smanjenje prihoda od prodaje igrača. Klub je iskazao prihod od 18,3 milijuna od transfera (točnije, iskazali su 13 milijuna od prodaje, dok se preostalih 5,3 milijuna odnosi na “ostale prihode od nefinancijske imovine”; budući da nemamo detaljnije pojašnjenje, preostaje nam pretpostavljati kako se taj iznos odnosi na “rentanje” igrača Šovšića Dinamu).
Također, ni za gore spomenutih 13 milijuna prihoda od transfera nemamo objašnjenje. Dok su 2014. godine prodani Pjaca, Puljić i Budimir, 2015. godina nije bila tako plodna kad su u pitanju oštete za izlazne transfere. Tko je i kome prodan za gotovo 2 milijuna eura?
Menadžment Lokomotive je reagirao na smanjenje prihoda kroz “stezanje obruča” na troškovnoj strani. Vidljivo je to u plaćama igrača, koje su “srezane” sa 15 na 11,3 milijuna kuna. No, ostale vrste rashoda nisu pratile taj smjer, pa je ukupan rashod dosegao razinu od 30 milijuna kuna. Niska je to “cifra” za današnje nogometne pojmove, ali visoka za pojmove kluba koji od operativnih prihoda ostvaruje manje od 10 milijuna kuna. Rizično je takvo poslovanje, jer samo jedna “sušna” transfer sezona praktično uništava likvidnost i sposobnost podmirenja velike većine tekućih obveza. Naravno, dok funkcionira “bratstvo i jedinstvo” sa Dinamom, nema nikih problema.
Bilanca je na kraju 2015. godine vrijedna 10,6 milijuna, što je osjetno smanjenje u odnosu na prethodnu godinu. Razlog je jednostavan – klub je naplatio gotovo sva svoja potraživanja, te je novac iskoristio za plaćanje obveza. Osim veličinom, bilanca (krvna slika kluba) je pala i kvalitetom.
Ukoliko uzmemo osnovni pokazatelj tekuće likvidnosti, te usporedimo financijsku (tekuću) imovinu sa tekućim obvezama za rashode poslovanja, vidimo da je od odnosa 1:1 (2014. godine) situacija otišla u smjeru obveza u omjeru 2:1, što je iznimno loša vrijednost (budući da je ciljani pokazatelj upravo obrnut – kratkotrajna imovina dvostruko veća od kratkoročnih obveza).
Gubitak od 3 milijuna kuna umanjio je vlastite izvore na 2,5 milijuna kuna i sada oni čine tek 25% pasive bilance, što znači da je 75% imovine kluba financirano kroz tuđe izvore (odnosno, obveze).
Na strani imovine, ističe se knjigovodstvena vrijednost igrača od cca 1 milijun eura. Stvarna vrijednost tih igrača je vjerojatno osjetno veća, što znači da ove nepovoljne brojke na papiru i nisu tako zabrinjavajuće.
U globalu, veoma je teško, čak i bespredmetno, izvodit ozbiljnije zaključke i razmišljanja, kada znamo da ovaj klub predstavlja B momčad zagrebačkog Dinama te gotovo u potpunosti (kako igrački, tako i financijski) ovisi o hrvatskom prvaku. Posebno je nezahvalno komentirati ciljeve i viziju NK Lokomotive. Kao što je rečeno u uvodu, čini se kako su oni svoju poziciju našli. Stabilan prvoligaš i razvojni klub za mlade igrače, koje Dinamo najprije pokloni, pa onda plati – taman tol’ko, kol’ko treba.
Ivan Prekratić
Pročitajte još: >> Analiza financija Lokomotive – ovisi li klub još uvijek samo o Dinamu?
Ovaj tekst nastao je uz potporuFonda za pluralizamu sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, “legalne potpore” u diskriminaciji.
