Search
Close this search box.

Ništa novo u divljem savezu

Nedavno sam razgovarao s jednim našim uglednim sociologom koji me pomalo osupnuo kazavši mi da se njegov inozemni kolega, provenijencija – sjeverna Europa, najozbiljnije premišlja – preseliti u Hrvatsku ili ne. Dobro, jasne su mi sve blagodati mediteranske klime, “što možeš danas, ostavi za sutra” mentalitet, zgodne žene… Sve to mogu razumjeti, međutim, tip glavne razloge ne nalazi u ničemu navedenome, već u puno boljim uvjetima za profesionalni rad?! Par sekundi mi je trebalo da povežem točkice. Naime, jedan tako pristojan čovjek iz uređenog društva naprosto ne može vjerovati da se u našoj zemlji događa sve što se događa. Zapravo, da je uopće moguće da se sve to dogodi. Prava meka za analitičare društvene zbilje. Mojih jedinih “two cents” bili su da dobro raz,misli ako mu je to glavni razlog naprosto stoga što su takve, “nekonvencionalne” dogodovštine, velikom većinom nemile, toliko učestale da se već ozbiljno ponavljaju. Čak je i špranca ista, kao i epilog. A sve ono što se uporno ponavlja vrlo brzo svima postane nezanimljivo, ili još gore – normalno. Iako zapravo nije normalno, niti ikad može biti, već samo postane uobičajeno.

Hajde, pošteno recite, je li itko od vas ostao iznenađen događajima u Dugopolju nakon finalne utakmice juniorskog Kupa? Ne mislim bijesan, ljut, frustriran, možda razočaran, ili zadovoljan, sretan, ponosan – ima nas svakakvih. Nego baš iznenađen?
Nisam ni mislio. A što drugo očekivati od politikantsko-kvazisportske kamarile pod kapom velikog vožda?
Iznenađuje li nekoga što se kao glavni Šuprahini svjedoci navode njegov stranački kolega po županijskom uhljebljenju, Tomislav Opačak, inače disciplinski sudac Nogometnog saveza Županije Splitsko-dalmatinske (NSŽSD) kojemu je u nogometu Šupraha šef i kojega je Šupraha i doveo u NSŽSD, te Anđelko Bešker, stranački kolega, fino uhljebljen, doduše ne u županiji, već gradskom vijeću grada Solina, a uz to i član uprave NK Solin, delegat na utakmicama 3. i 4. razreda hrvatskog nogometa, te predsjednik verifikacijske komisije pri NSŽSD-u?

Iznenađuje li ikoga što je Šupraha prekršajno prijavljen samo za kršenje javnog reda i mira – odnosno “drsko i nepristojno vrijeđanje građana i narušavanje njihovog mira”, dok se fizički nastraj ni ne spominje? Iznenađuje li što bivši SZUP-ovac neće biti gonjen po famoznom Zakonu o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima iako, koliko se zna, postoje sve osnove za to? Zakonu po kojem ste krivi čim vam izmjere više od 0,5 promila alkohola u krvi.
Iznenađuje li koga što sam Šupraha događaj negira?
Iznenađuje li koga da njegov šef u županiji i kolega po stranačkoj liniji izbjegava odgovoriti na to hoće li svoga savjetnika za sport kazniti, te dodaje kako je to što je napravio, Šupraha napravio u svoje slobodno vrijeme, a ne radno kao predstavnik županije?!
Bi li itko bio iznenađen da Šuprahu na koncu svega ne stigne nikakva ili tek kakva simbolička kazna, što na sudu, što u nogometu? Iako, nije nemoguće da siroti Alojzije plati račun i za sebe i za druge – ionako su ga već kao predstavnika županije u HNS-u stavili sa strane osnovavši famozni Odbor za hitnost u kojem za njega nije bilo mjesta. Štoviše, ovo može biti dobra prilika HNS-u da se “pokaže” i o sebi pokuša stvoriti sliku kao o poštenom i dosljednom. Kako god kaznio savez ovog SZUP-ovca koji se “proslavio” utakmicom kojom je Rijeci otet naslov prije 15 godina, a još više potpisivanjem naloga za prisluškivanje čitave gomile novinara i aktivista na što je kasnije odgovorio onako lakonski, sa smiješkom i slijeganjem ramena da je samo slijedio upute s vrha, ostaje činjenica da je ovakav visoki dužnosnik HNS-a produkt i pravi simbol rada i vrijednosti za koje se veliki šef i njegovi podanici zalažu. Najstroža kazna tek je nužnost, nikako dokaz da se u savezu radi ispravno, naprosto zato što, da se uistinu radi ispravno, do ovoga nikad ne bi ni došlo.

Konačno, čitav je ovaj događaj zanimljivo promotriti i s aspekta kluba na kojeg je Šupraha udario. Budimo objektivni, napad na Brbića nikad se ne bi dogodio da Brbić nije predsjednik Hajduka. Hajduk već duže vrijeme, nasuprot nekom raširenom mišljenju, uporno traži saveznike za borbu protiv kriminala u hrvatskom nogometu. I pritom uporno lupa glavom o zid. Istina je da je teško nešto primijeniti kad si posve marginaliziran, bez prijatelja ili onih koji ti barem neće biti neprijatelji, bez odgovarajuće reakcije instrumenata društva, bez medijske potpore. Međutim još je teže s ovakvim “saveznicima” kojima je, da ironija bude veća, baš Brbić pomogao da zauzmu županijski nogometni savez. Ovako je praktički, iz prve ruke, Marin Brbić naučio da se neprincipijelni kompromisi, makar napravljeni iz najboljih namjera kada se upustio u suradnju sa Šuprahom i suradnicima, vrlo često obiju o glavu – njemu i doslovno. Hajduk je u močvari sam, što to ljudi koji ga vode brže shvate, bolje za sam klub i sve koji ga vole.
Najveći problem od svih, ne samo Hajdukov, već čitavog našeg nogometa, prošireno i društva, jer i izvan nogometa modus operandi šuprahoidnih likova kojima naš politikantski polusvijet obiluje, nije bitno drugačiji, možda tek nijansu suptilniji, je što, ponavljam, ovo više nikog ne iznenađuje niti šokira.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter