Nikola, ostani i uđi u legendu. Jasno je da iz ove naše navijačke perspektive postoji samo jedna dobra opcija, da Vlašić potpiše novi ugovor, ostane još godinu ili dvije u Hajduku, osvoji što treba osvojiti i ostane upisan u povijest kao onaj koji je vodio tim na povratku s jedne duge ceste.
Isto tako je bilo objektivno jasno već nakon prve utakmice protiv Evertona da će se teško dogoditi njegov ostanak nakon 1. rujna u Hajduku. Pokazao je da je dominantan u igri jedan na jedan i protiv premierligaša, i uopće ne čudi da je baš taj liverpulski klub odmah pokazao zanimanje. Jednostavno je predobro odigrao da veliki klubovi to ne bi zamijetili.
Na Vlašiću i onima koji se brinu o njegovoj karijeri sad je da odluče što i kako dalje. Da, bio bi rizik koji graniči s nerazumljem da odbiju ponude, potpišu novi ugovor i ostanu u Hajduku. Novac je velik u igri, uvjeti van za igranje su ipak drugačiji od domaćih pašnjaka i oranica. No, s druge strane, ova opcija, koliko god upitna bila, nudi dvije stvari koje drugi ne mogu ponuditi.
Pod jedan, mogućnost daljnjeg napretka. Ne treba biti veliki trenerski mag da se zamjeti kako je Vlašić pod Carrillom eksplodirao. A mjesta poboljšanjima uvijek ima. Teško je za očekivati da bi u Milanu ili Evertonu imao zagarantirano mjesto u prvoj ekipi, kao i da bi Koemana zanimao daljni razvoj mladog igrača. To je gladijatorstvo, nemaju veliki klubovi vremena za razvijanje talenata, osim Borussije Dortmund, ali to je ionako jedna posebna priča.
Druga, filozofski bitnija stvar, mogućnost je ulaska u tu legendu. Dobri igrači se događaju, kroz Hajduk su prodefilirali masovno, ali rijetko ostanu upisani u legendu. Nikola bi se mogao zaputiti pod zapadnu tribinu Poljuda i pogledati kip onome koji je rekao da se još jednom rodio da bi opet bio igrač Hajduka. I promisliti, koliko znači biti u velikom klubu, zarađivati dobro, borit se svaki dan s konkurencijom, i znati da nikad nećeš biti legenda tog kluba. A koliko znači kad te se prizna na jedan drugi način, koji novcima ne možeš platiti.
Vlašić je igrač koji je već dominantan i u jačim ligama kad se govori o igri jedan na jedan, a to se danas traži, stvaranje viška. Dakle, zasigurno će moći otići ovaj prijelazni rok. I vjerojatno ovaj tekst ništa u tome neće promijeniti, moći ćemo se samo sa sjetom sjećati da smo uživali u sportskoj moći jednog mladog igrača. No, eto, morala se poslati poruka da je moguće da baš on bude onaj koji će promijeniti sve i započeti jednu veliku priču, možda već ove sezone. Ako se odluči na to da je bitno napraviti i nešto veliko u Splitu.
“Radije bih bio prvi u selu nego drugi u Rimu”. Tako je Gaj Julije Cezar sveo svoju životnu i političku filozofiju u jednu rečenicu. Nikola Vlašić sad je na razmeđu svoje karijere i vrijeme je da odluči koji je njegov životni moto.
S. Mamić Piksi
