OČEKIVANJA:
Nigerijska odabrana vrsta dolazi u Brazil osokoljena recentnom renesansom koju ta momčad doživljava unazad dvije godine pod palicom Stephena Keshija, člana one famozne nigerijske generacije koja je 1994. osvojila srca nogometnih zaljubljenika nastupom na svjetskom prvenstvu u SAD-u. Ne samo da dolaze kao aktualni prvaci afričkog Kupa nacija, titulu koju su osvojili nakon dvadeset godina čekanja, već su se i kroz kvalifikacije prošetali bez ijednog poraza, sa samo tri remija u osam susreta. Iako nisu imali pretjerano atraktivne protivnike, uspjeh je rezultirao izrazitim optimizmom u redovima, no isto tako se – baš kao gotovo svi njihovi protivnici u skupini F – susreću s brojnim problemima u aspektima koji nemaju pretjerano veze sa samim predstavama na terenu. Keshi i njegov stožer već mjesecima nisu plaćeni za svoj rad, te su u otvorenom ratu sa lokalnim nogometnim savezom, gdje je sukob na trenutke toliko kulminiralo da se činilo kako će se ponoviti 2002., kada je Keshi bio pomoćni trener tadašnjem izborniku Shaibu Amodiju. Tada je Nigerija također uvjerljivo prošla kvalifikacije za SP u Koreji i Japanu (zanimljivo, tamo je također bila uparena sa Argentinom u grupi F), no zbog internog sukoba s ljudima iz Saveza cijeli stručni stožer je raspušten svega par mjeseci prije samog početka turnira. Ovaj put je takva katastrofa ipak izbjegnuta, no pitanje je koliko je to sve skupa ostavilo traga na momčadi. Primjerice, nad Keshija je postavljen nesuvisli zahtjev koji mu je nalagao da svoju preliminarnu listu putnika u Brazil objavi prvi (!), što ide u prilog onim glasinama kako NFF voli izravno utjecati na odluke struke. Savez također ne štedi na očekivanjima; postavili su letvicu visoko, istaknuvši obavezu da se ostvari naum u kojem bi trebali ići na rutinsku pobjedu pri otvaranju sa Iranom, nakon čega bi bilo kakva pobjeda protiv Bosne i Hercegovine gurnula Nigeriju u drugi krug natjecanja i rasterećen susret protiv Argentine. No, lakše je naravno to reći nego učiniti; i iako će mnogi istaknuti Nigeriju kao momčad koja je u prednosti nad prvim konkurentom, BiH, ako ni zbog čega drugog onda zbog iskustva nastupa na velikim natjecanjima, “Super Orlove” iz srca Afrike jednako tako oduvijek krasi pretjerana euforija, radi koje često završe razočarani. Realna očekivanja su da se potuku sa Bosnom i Hercegovinom za drugo mjesto te ipak na kraju i vide drugi krug.
OPĆE:
Nigerijski nogomet ima veliku tradiciju i podršku domicilnog stanovništva. Aktualni roster plijeni mladošću, te je jasno kako je ovo možda i “najanonimniji” popis igrača Nigerije unazad nekoliko velikih turnira sigurno. Sve oči će zasigurno biti uperene u nastupe najzvučnijeg igrača, Chelseajevog veznjaka John Obi Mikela, koji je prva violina njihovog najjačeg dijela ekipe – veznog reda. Nigerija je pod Keshijevim vodstvom prikazala jak karakter, gotovo redovito slamajući protivnike u posljednjih petnaest minuta. Iako ova momčad ne plijeni izrazitom tehničkom atraktivnošću kao neke prijašnje garniture – u prosjeku su jako malo primali golova, ali isto tako nisu ni zabijali – njezina ubojitost leži u discipliniranom čekanju prilike da spomenuti Mikel, zajedno sa ofanzivnim trojcem koji čine Ahmed Musa (CSKA Moskva), Victor Moses (Chelsea/Liverpool) i Emmanuel Emenike (Fenerbahce) razviju kontranapad iz kojeg će tražiti prilike. U sredini će također trebati podcrtati imena poput Ogenyija Onazija, talentiranog mladog veznjaka Lazija, kao i braniča Efea Ambrosea, koji polivalentnošću i brzom transformacijom jednako dobro pokriva defanzivni, kao i ofanzivni dio igre. Također, iskusna imena poput kapetana momčadi, vratara Vincenta Eneyame te veterana Norwicha, Josepha Yoboa, koji je pozvan nakon što je bio u nemilosti izbornika duže vremena predstavljaju određeni oslonac i dašak iskustva ovoj mladoj momčadi.
TRENER:
Stephen Keshi uživa maksimalnu podršku nigerijske nogometne javnosti. Dovoljno je kazati kako marketinško iskorištavanje brenda reprezentacije u Nigeriji gotovo u potpunosti počinje i završava oko legendarnog igrača i beskompromisnog trenera. Nakon njegovog dolaska na kormilo reprezentacije prije dvije godine – prije čega je doveo Togo do povijesnog prvog nastupa na SP u Njemačkoj – prvo što je napravio je pročistio tada letargičnu ekipu od isluženih imena i konfliktnih individualaca, te je umjesto njih pozvao plejadu mladih i perspektivnih igrača poput Onazija, Oboabona i Omeruoa, kojima je usadio filozofiju prednosti kolektiva nad individualnošću, dok se u svlačionici više cijeni konformnizam nego egoizam. Najbolje se to pokazalo dok je izopćio iz ekipe poznatog napadača Stokea, Petera Odemwingieja, kojeg je tek nedavno rehabilitirao; ili po njegovom beskompromisnom stavu spram ćudljivih i nepristupačnih ljudi iz nigerijskog nogometnog saveza. Dobar dio tog neskrivenog nigerijskog optimizma se bazira i na svojevrsnoj nostalgiji da se pod Keshijem, nekada čvrstim vođom na terenu a danas u svlačionici, mogu najveći snovi pretvoriti u stvarnost.
KLJUČNI IGRAČI:
Taj aspekt momčadi Nigerije je dosta jasan, kao što sam već i spomenuo. Mnogo toga će ovisiti o John Mikelu u sredini. On je zbilja predvodnik ekipe; odličan u pas-igri i čvrst u duelima, često sam odradi lavovski dio posla, od suzbijanja protivničkih napada do duženja lopte napadačkom dijelu ekipe i razvijanja kontri. Također, jako će važnu stvar predstavljati maksimalno iskorištavanje pruženih prilika, pogotovo u utakmicama protiv Irana i BiH. Tu će glavnu ulogu imati napadač Emenike, koji će morati biti u potpunosti koncentriran kako bi eventualnim pogocima gurnuo Nigeriju ka drugom krugu.
IGRAČI KOJI NEDOSTAJU:
Stephen Keshi na svom popisu nije našao mjesta za imena poput Brown Ideyea, napadača kijevskog Dinama i Johna Ogua iz portugalske Academice – obojica su bili redoviti članovi reprezentacije. Također, već duže vrijeme se u kontekstu nigerijske odabrane vrste ne spominje ime Taye Taiwoa, poznatog lijevog beka, koji je u karijeri branio boje Marseillea i Milana, dok se sada skrasio u turskom Bursasporu. U to društvo nepozvanih svakako treba dodati i Ikechukwu Uchea, iskusnog napadača španjolskog Villareala, koji unatoč bilanci od 14 golova u 30 susreta ove sezone nije mogao ući u reprezentativnu konkurenciju.
VJEROJATNI SASTAV:
Eneyama – Oboabona, Echiejile, Omeruo, Ambrose – Mikel, Odaumadi, Onazi, Musa, Moses – Emenike
36. na FIFA-inoj ljestvici reprezentacija
Kvalificirani kao prvi u skupini F afričkih kvalifikacija, ispred Malavija, Kenije i Namibije; nakon čega su u play-offu pobijedili Etiopiju ukupnim rezultatom 4-1
Nastupi na svjetskim prvenstvima : 5/20
Zadnji nastup: 2010. (Južna Afrika)
Za redom na prvenstvu: Ovo im je drugo uzastopno SP na koje su se plasirali; od 1994. se nisu plasirali samo u Njemačkoj 2006.
Najveći uspjeh: Drugi krug (1994. i 1998.)
Juraj Vrdoljak
