Nepokolebljivi genij igre za vječnost (2): Ples u kopačkama

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Povodom smrti Hendrika Johannesa Cruijffa Nogometplus donosi serijal tekstova posvećenih ovom geniju.

Prvi dio: Nepokolebljivi genij igre za vječnost (1): Klinac iz Betondorpa koji sve zna

Kao nogometaš bio je briljantan. I dan danas najbolji kojeg je stari kontinent ikad imao. Elegancija poezije u pokretu. Visok, lagan, gibak, brz – imao je izuzetno ubrzanje u nogama, no najbrži njegov organ bio je – mozak. Ako je bilo igrača i bržih od njega, nitko nije mislio brže i inventivnije. Bio je naoko krhke građe, ali je nevjerojatnom spretnošću izbjegavao startove braniča. David Winner, autor sjajnog djela o nizozemskom nogometu – Brilliant Orange: The Neurotic Genius Of Dutch Football, za Cruijffa piše kako se njegov nogomet odlikovao vizijom sklada i pokreta sukladnima uređenju prostora na platnima velikog Vermeera. A Rudi van Dantzig, legendarni nizozemski koreograf kaže kako je Cruijff bio bolji plesač od samog Rudolfa Nureyeva: “Bolje se kretao!”

Niz je poteza po kojima će kao igrač ostati upamćen zauvijek: Cruijff turn, sad već tipizirani dribling nazvan po njemu – prvi put ga je izveo “okrenuvši” švedskog braniča Jana Olssona na Mundijalu 1974., jedanaesterac izveden kombinacijom sa suigračem, sjajnim danskim krilom Jesperom Olsenom u dresu svog Ajaxa, a ne izravnim šutem, niz genijalnih dodavanja kojima bi iz ravnoteže izbijao i kamermane koji bi snimali utakmice, ali prije svega tzv. Fantomski gol madridskom Atleticu kada je, već okrenut tijelom od gola, petom iz voleja zahvatio loptu u visini vrata iz vrlo malog kuta, koja je već bila prošla drugu stativu, te zabio!

Kontrola lopte bila mu je gotovo savršena, tehnika primanja, pasa i šuta također, bio je vrhunski strijelac, a opet – to nije bilo ono što ga je činilo najboljim. Imao je nešto što ga je izdvajalo i izdvaja od svih drugih velikana kroz nogometnu povijest. Najbolje je to opisao njegov učenik Frank Rijkaard:

– Maradona može sam dobiti utakmicu, ali ne može, kao Cruijff, na terenu promijeniti taktiku svoje ekipe, da dobije utakmicu.

Naprosto, Johan Cruijff je vidio igru kako drugi nisu. Nije ju gledao ni kao igrač ni kao trener. Vidio ju je kao mislilac, kao vizionar, kao inovator, kao filozof nogometa. Toliko je vladao nogometnom vještinom već od rane dobi, da je razinu svoje nogometne svijesti podigao na višu razinu, onu na koju najveći dio i najboljih igrača nikada ne dospije – onu kojom dominira čitava slika igre kao mozaika niza figura i njihovih međuovisnih mikrokozmosa, a ne samo ona određene individue. Suigrači pričaju kako su on i Neeskens satima znali pričati samo o stvaranju, otvaranju i korištenju prostora u igri – bio je fasciniran prostorom.

No, da se opet vratimo na onu kozmičku harmoniju s početka teksta: podarila je Michelsu i Cruijffu jednoga drugom. Dva genija, dva čovjeka bez kojih ne bi bilo nogometa kakav danas znamo. Upravo je fascinantno kako su profesor tjelesnog za gluhe i drčni klinac bez oca od uspavanog kluba s perferije nogometne Europe u svega par godina stvorili nove i neprikosnovene vladare kontinenta. Još je frapantnija odgovornost koju je Michels, s nevjerojatnom sigurnošću prepoznavši svekoliki nogometni potencijal mladog Cruijffa, stavio na njegova leđa: “Ako ti suigrač pogriješi, ti si kriv, trebao si to spriječiti!” Pitagori u kopačkama, kako ga je prozvao engleski nogometni autor David Miller, to ne da nije bilo opterećenje, već se snalazio kao riba u vodi.

Potpisavši za Barcelonu umjesto za Real, svjesno je odabrao klub koji je tada bio nogometno inferiorniji čime je samo pokazao da se ne boji izazova, ali i još nešto što će ga obilježiti kao jedinstvenog kroz čitavu karijeru – da mu rezultat nije uvijek ispred svega drugog. U Kataloniji je naišao na klub koji je i sam nosio breme društvene odgovornosti mnogo veće od onog koje inače nosi tek jedan nogometni klub, ali i klub koji 13 godina nije osvojio naslov prvaka, a uz to se borio s raznim vannogometnim silama koje su ga u tome nastojale spriječiti. Zajedno s Michelsom donio je svježinu misli i u tom mediteranskom gradu zauvijek preokrenuo stvari naopačke. Njih dvojica su, uz dragocjenu pomoć još jednog nevjerojatno potcjenjenog nogometnog velikana – Laureana Ruiza, promijenili način poimanja igre u Barceloni, te udarili temelje onome što danas gledamo na Camp Nou i to je njihova najvrjednija ostavština, mnogo veća i bogatija od samih trofeja koje su u Barci osvojili.

https://www.youtube.com/watch?v=bJnjJJulHgw&feature=youtu.be

Johan je kao igrač osvojio sve što je uopće mogao i to više puta, što individualno što timski, izuzev reprezentativnog trofeja. Sve što je radio kao igrač jasno je govorilo da u njemu čuči potencijalno veliki trener. A najviše je to pokazao “incident” krajem 1980. godine kada se Cruijff, tada igrač Washington Diplomatsa, našao na tribinama De Meera gledajući jednu utakmicu Ajaxa. Ajax je bio aktualni prvak Nizozemske pod vodstvom još jednog sjajnog nizozemskog stručnjaka – Lea Beenhakkera. Cruijff je, nezadovoljan načinom na koji se stvari na terenu odvijaju, s tribina došetao do klupe Ajaxa, sjeo pored Beenhakkera i počeo objašnjavati što treba promijeniti i davati upute. Jasno, opet se pokazalo da je bio u pravu i Ajax je pobijedio, a čitavu zgodu začinila je bizarna scena nakon utakmice kad je pored Beenhakkera kojemu je bilo vidno neugodno, za TV kamere Cruijff objašnjavao što je trebalo napraviti i zašto.

Nakon završetka igračke karijere bez nogometa nije izdržao niti godinu dana – postao je trener Ajaxa i time započeo trenersku karijeru koja je, nažalost svih nogometnih zaljubljenika, trajala tek 11 godina i egzistirala u samo 2 kluba, ali je ostavila neizbrisiv trag u povijesti i razvoju igre. Teško je reći zašto se više nikad nije bavio trenerskim poslom. Bio je u najozbiljnijim kombinacijama da preuzme vođenje nizozemske reprezentacije na Mundijalu 1994. godine, no od toga na kraju nije bilo ništa. Izuzev protokolarne funkcije izbornika Katalonije koja se svodila na jednu prijateljsku utakmicu godišnje, Cruyffa pored travnjaka više nikad nismo vidjeli. Razni izvori to pripisuju iznimno jakom utjecaju njegove supruge Danny za koju je i sam priznavao da sve odluke u životu donosi u dogovoru s njom, ponajviše zbog straha za njegovo zdravlje od stresa posla kojim se bavio, jer je Cruyff, inače pasionirani pušač, s niti 45 godina života već bio završio na operaciji srca i srećom – preživio i oporavio se.

Nastavlja se… (3) Briljantan um u slavu igre


Ivan Rilov


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Zadnje objavljeno

Twitter