Nepokolebljivi genij igre za vječnost (1): Klinac iz Betondorpa koji sve zna

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Iako nisam neki štovalac pronalaženja simbolike svuda u svijetu koji nas okružuje, štoviše, najčešće to držim naporno isforsiranim, uvjeren sam da se ponekad kozmičke silnice usmjere nekom nadnaravnom silom, te se rezultat oćuti sasvim jasno. Ilitiga, nije slučajno da je čovjek koji je u proslavio nogomet, a ne samo obrnuto, otputovao zauvijek baš na Veliki četvrtak, dan ustanovljenja kršćanskog misnog slavlja – slavlja radosne vijesti, nevjerojatan lik koji je utemeljio cruijffianstvo – pokret kojim je za sobom ostavio moderni nogomet kakvog danas znamo.

Hendrik Johannes Cruijff na svijet je došao i odrastao u Betondorpu, u prijevodu – Betonskom naselju, u radničkom jugoistočnom Amsterdamu. Sin malenih trgovaca koji su namirnicama opskrbljivali baš Ajax, što je rezultiralo time da se Johan već od svoje četvrte godine vrzmao hodnicima legendarnog, danas nepostojećeg – srušenog De Meer stadiona.

Johanov otac, i sam veliki zaljubljenik u čarobnu igru, na sina je imao golemi utjecaj, što će pokazati i ocjene čak dvojice psihologa koje je u Ajaxu angažirao veliki Marinus Michels, samo kako bi prokljuvili što pokreće tako jak i istaknut karakter poput Cruijffova. Naime, svakog idućeg muškarca u svom životu koji je spram njega nastupao s pozicije autoriteta, Cruijff je (ne)svjesno uspoređivao sa svojim prerano preminulim ocem koji ga je napustio kad je Johanu bilo tek 12 godina.

Majka se tada zaposlila kao spremačica u Ajaxu i ponovo udala za radnika koji je održavao Ajaxov travnjak što je klinca dodatno povezalo s igrom i klubom. Nerijetko je kao dječak provodio vrijeme s mnogim istaknutim figurama Ajaxa tog vremena, pa je tako puno puta ručao s Vicom Buckinghamom, engleskim džentlmenom, tadašnjim trenerom Ajaxa, još jednom u nizu figura koje će usko povezivati Ajax i Barcelonu, što je mali Johan iskoristio da još kao mladić vrhunski ovlada engleskim jezikom.

U prvi sastav je ušao već sa 17 godina i ono što je na prvi pogled bilo vidljivo, bila je iznimna osobnost mladića koji je bez pardona odmah počeo savjetovati mnogo starije i renomiranije suigrače, među njima i reprezentativce, što da rade, kako da se postavljaju, kamo da se kreću, što je posebno simpatično u suprotnosti s činjenicom da mu majka u početku nije dozvoljavala igranje na gostujućim terenima smatrajući to nedovoljno sigurnim za svog sina.

Vrlo brzo je svojim gardom počeo izluđivati vodstvo kluba i suigrače. Nije prestajao govoriti. Koristio se slengom radničkog Amsterdama bez imalo pardona i tada i kasnije u javnim nastupima, sve do smrti, a rasprave je završavao podizanjem glave i slijeganjem ramenima, te frazom koja je postala općim mjestom nizozemskog diskursa baš zahvaljujući njemu: “to je logično!” Interesiralo ga je svašta i o svemu je zauzimao stavove i gorljivo ih branio. Razmišljanja su mu, bez obzira na temu, bila kristalno jasna, utemeljena i nepokolebljiva.

Niz je primjera koji govore u prilog nevjerojatnom samopouzdanju koje ga je krasilo. Kada je shvatio da su čelnici Nizozemskog nogometnog saveza osigurani na svojim putovanjima, za razliku od nogometaša, odmah je započeo borbu da to promijeni – i uspio je. Na Mundijalu 1974. u Njemačkoj je jedini od nizozemskih reprezentativaca nosio dres s dvije pruge, jer je imao ugovor s Pumom, za razliku od ostatka reprezentacije u dresovima s tri pruge koja je bila sponzorirana od strane Adidasa.

Prvi je u Europi započinjao utakmice s brojem koji nije bio između 1 i 11, već – 14. Iako su čelnici Ajaxa inzistirali da ga prodaju madridskom Realu, hladno je rekao da ne želi ništa imati s klubom koji je blisko vezan za Francisca Franca, te bio spreman i na pauziranje u karijeri samo da se to ne dogodi, a kasnije je i sina nazvao tradicionalnim katalonskim imenom – Jordi. Na Mundijal 1978. nije otišao zbog protivljenja vojnoj hunti u Argentini. Mnogo kasnije je prisnažio da su ipak u pitanju bili i neki privatni razlozi (godinu ranije bio je zajedno sa svojom obitelji svjedokom oružanog napada u vlastitoj kući) , no kako bilo, 1978. je svijetu poslao jasnu poruku. Bio je jako aktivan u humanitarnom radu s djecom kroz rad svoje fundacije koja djeluje i dan danas.

Nerijetko je taksistima ili vozačima autobusa u njemu nepoznatim gradovima davao upute o smjeru kojim treba ići, gotovo uvijek ispravno. Suigrači iz LA-a nisu mogli vjerovati kako je vozaču njihova autobusa bez greške odredio put nakon što su se izgubili negdje na Floridi, gdje ovaj nikad prije nije bio. Wim van Hanegem kroz smijeh priča kako je jednom valjda 20 puta pokušavao ubaciti novčić u aparat kako bi dobio bocu pića, da bi mu Johan prišao i čudio se kako ne shvaća što radi krivo, te mu objasnio kako da ubaci novčić. Naravno, uspjelo je iz prve, sjeća se legendarni vezni igrač Feyenoorda i nizozemske reprezentacije. Gradskim vlastima Amsterdama objašnjavao je čitavu shemu rasporeda semafora na gradskim ulicama koja je, po njemu, bila kriva. Bio je u pravu. Prijam kod nizozemske kraljice nakon srebrne medalje s Mundijala 1974. iskoristio je da joj objasni poreznu problematiku njihove zemlje.

Vrlo skoro suigrači su ga naučili prihvaćati: “Johan zna najbolje.” Johnny Bosman, sjajni napadač Ajaxa, Anderlechta i nizozemske reprezentacije također uz smijeh kaže: “Cruijff misli da je uvijek u pravu. Najzabavnije od svega je da obično i – jest.”

Cruijff je naprosto tip, kako fourfourtwo piše, koji će vam bez problema priznati kako je točno da ljudi nešto rade na određeni način oduvijek, ali će bez kompleksa dodati – da to rade krivo! Nakon trenerske karijere jedno je vrijeme radio kao stručni TV komentator i reakcije su bile sjajne. Ljudi su gledali program zbog njegovih pogleda i razmišljanja koliko i zbog samih utakmica, nešto slično kao kad je na našoj TV igru analizirao Tomislav Ivić.Problemi su nastali kada se počeo sukobljavati sa svima koji nisu mislili kao on. Mnogi će ponekad, i kad znaju da su u pravu, posustati, svjesno se povući iz rasprave, da izbjegnu konflikt i ne iritiraju druge. Ne i Johan Cruijff. Kad je Nizozemska bila na najboljem putu da razbije svoje komplekse svjetskih prvenstava 2010. i 2014. na kojima su na kraju osvojili srebrnu i brončanu medalju, Cruijff uopće nije bio fasciniran, pače ni zadovoljan: govorio je kako je Nizozemska odstupila od svog stila igre, da se prodala pragmatičnošću, te da su njegove simpatije na strani Španjolske koja igra nogomet kako ga treba igrati.

Reakcije u Nizozemskoj možete zamisliti. Njegova svađa s njegovom nemezom – Louisom Van Gaalom datira toliko unatrag da se više nitko ni ne sjeća uzroka, a što je najzanimljivije, kako Jonathan Wilson piše – obojica čitaju iz iste knjige, tek je ponešto drugačije tumače. Tvrdoglav, idealističan, samouvjeren do arogancije, težak za suradnju, znao je prelaziti granicu nekih društveno prihvaćenih normi.

Tvrdio je da je 6 puta bolji igrač od goleme većine drugih, jer za razliku od njih, on loptu zna udarati smisleno vanjskim, unutarnjim i srednjim dijelom stopala obje noge. Nakon što mu Ajax 1983. nije želio produžiti ugovor kao već 36-godišnjaku, pokupio se i potpisao za najmrže rivale – Feyenoord, te s njima osvojio duplu krunu i na kraju bio proglašen igračem sezone u Nizozemskoj! Tada je mirno mogao završiti s aktivnim igranjem. Kada ga je Barcelona smijenila nakon 8 godina na klupi, doslovce je pobjesnio, razbio klupsku fotelju i svašta izgovorio i predsjedniku Nunezu i potpredsjedniku Gaspartu. Na brojne upite medija o raznim aspektima taktike igre, znao je bez neugode reći – da sam želio da shvatite, bolje bih objasnio.

Nastavlja se sutra… (2) Ples u kopačkama

Ivan Rilov


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email