Gostovanje u Zaprešiću na početku dvadeset i petog turnusa loptanja po Hrvatskoj za nogometaše Rijeke nije prošlo najbolje. Ipak, ako se pogleda povijest dvoboja između Bijelih i Žutih iz Zaprešića zapravo se ništa novo nije dogodilo. Rijeka je u predgrađu metropole slavila samo tri puta otkako je HNLmdash;a. Jasno, mogla je (i morala!) i ovog puta, ali lopta u nizu navrata nije htjela u gol. Prilika je bilo, bilo je i jedanaesterca za Leškovića koji je očito pričuvna varijanta, jer u postavi nema Bradarića, a nije ga bilo zbog odrađivanja kartona još iz prošle sezone. Igru Rijeke u Zaprešiću ne treba gledati kroz prizmu lošeg starta u sezonu jedino ako se uz Bradarićev spomene i izostanak Radoševića. Sve je to rezultiralo rošadama Matjaža Keka koji ni u ovoj utakmici nije htio odustati od formacije 4mdash;2mdash;3mdash;1. Možda samo kako bi mjesto iza Balaja imao oporavljeni i igre željni Moises, a možda i zato da uz Močinića na zadnjem veznom isproba Mišića. Ironično, lani je na zadnjem veznom bila prava gužva, no odlaskom Alexa i izostancima navedenog dvojca taj je dio Kekova rostera prinudno bio desetkovan.
Remi kod Intera nije dobar, iako bi u kontekstu ogleda protiv Aberdeena mogao izazvati pozitivan kontraefekt. Jasan je Rijekin europski cilj mdash; treću sezonu zaredom uhvatiti grupnu fazu Europske lige. Aberdeen je momčad koja se provukla u dva generalno slabašna ogleda protiv Skhendije, da su makedonski Albanci i prošli Škote (nositelje!) nikog tko ne bi previše začudilo. Na svom terenu Aberdeen nije zabio pogodak, tim je veće čuđenje na licima ovdašnje nogometne javnosti prema kojoj Škoti gledaju s visoka. Čitajući otočke medije posljednjih dana stječe se dojam da su oni objektivniji od navijača prvog, valjda ne i posljednjeg ovosezonskog Rijekinog protivnika. Posebno su odjeknule europske pobjede protiv Standarda i Feyenoorda, posebice je oprezan bio BBC koji navodi Rijeku kao favorita uz prikladnu argumentaciju zašto je to baš tako.
Momčad je u pripremnom periodu pokazala zavidnu efikasnost, ali i ostavila prostora za razmišljanje stručnom stožeru. Posebice se to odnosi na prvo poluvrijeme kranjskog ogleda protiv Sarajeva, ali i na još pokoje razdoblje priprema u Kranjskoj Gori. Ipak, pripreme kao takve ne moraju nužno oslikavati vrijednost pogona, očiti su primjer ovogodišnje zimske pripreme koje su malo toga otkrile u svezi proljetnog dijela prošle sezone. Ono što može (i mora) puno više zabrinjavati jest roster, svakogodišnji problem koji se uporno ne riješava početkom sezone, odnosno prvim proljetnim kolom. Nije čudno da trenera Rijeke u srpnju i veljači muče glavobolje i nesanica!
Od zadnjih transfermdash;vijesti u riječkom taboru za izdvojiti je ime bugarskog napadača Ventsislava Hristova. Kek će ga nazvati ‘mušičavim’, što bi valjda trebalo figurirati da se radi o osobi ne pretjerano čvrsta karaktera, sklonu oscilacijama na njegovom dijelu terena. Hristov će tako u Kekovoj nemilosti golove zabijati u dresu albanskog prvaka Skenderbeua gdje će odraditi jednogodišnju posudbu. Ako se tome pridoda i još raniji odlazak Josipa Ivančića na kaljenje u Koper (glavna prijetnja Hajduku!) onda se dolazi do podatka da je za Aberdeen Kek ostao na dva napadača (Balaj, Bezjak). Još uvijek se čeka najnovija akvizicija, Odise Roshi. Jedan je to od onih napadača koje će Rijeka još neko vrijeme morati čekati. Poznato, zar ne? Naravno, Hristov je dobio vjerojatni ‘onemdash;way ticket’ s usputnom stanicom u Albaniji. Pitanje je koliko će Kek imati strpljenja s Roshijem, posebice ako ne krene po dobrome.
Novo otvoreno pitanje je pozicija bekova. Leovac i Tomečak i dalje su članovi bijelog kolektiva. I oni su prošli pripreme, i oni su, istina blijedo i daleko ispod reprezentativnog nivoa odigrali u Zaprešiću. Doima se kao da čekaju ponudu izvana, kao da su jednom nogom na izlaznim vratima. Ako već žele otići, onda ne bi bilo zgorega iskazati se u euromdash;kvalifikacijama, prva prilika za to već je u četvrtak od 21 sat kada dolazi Aberdeen.
Sukus svega je da je Rijeka ponovno na vagi. Vrijeme će pokazati je li zaprešićki remi bio samo plod loše naklonjenosti zvijezda i nesreće ili zaista sve kreće iznova. Inter je mogao i pobijediti u samoj završnici, time bi šokmdash;terapija na startu sezone bila samo još jača. Sve će se zaboraviti u tjednu koji dolazi. Najprije Aberdeen pa onda i Slaven Belupo. Dvije pobjede za miran put prema uvijek paprenom kolovozu.
U svakom slučaju analizirali smo sastav iz Zaprešića i idealnu momčad Rijeke iz prošle sezone za daljnju raspravu je li Inter slučajnost ili poruka:
Patrik Mršnik
