Prošla je još jedna sezona, za navijače Hajduka najbolje je opisuje naslov iz nedavne financijske analize klupskog poslovanja – stagnacija. S koliko god volje ideš pročitati analizu, taj naslov je takva pleska odmah u startu i sažima praktički čitav tekst da ga nema smisla čitati dalje. Iako znaš za sve turbulencije i sve gluposti uprava koje su utjecale na to da veći dio sezone bude za zapaliti i zaboraviti, a znaš da ima i pozitivnih stvari, taj naslov je baš onaj udarac u glavu koji te brutalno dovlači svijesti. Reklo bi se, krivo smo zakockali. Ono što veseli je da i nakon svih novaca bačenih u vjetar vidiš da smo u plusu, koliko god hazarderski potezi uprave ne poluče željene rezultate mi više ne padamo ispod određene razine. Ono što veseli je da ta stagnacija, koliko god živcira, u biti samo dobra startna pozicija za iduću sezonu.
Mi znamo gdje smo i gdje idemo, naš put može imati i stagnacija i mogućih stranputica, ali pravac je određen i skretanja nema. Što se ne bi moglo reći za one iz HNS-a, oni ni sami ne znaju više tko im glavu nosi.
Pogledati samo desetak minuta TV prijenosa omiškog spektakla je takva pleščurina za zdrav razum da će odzvanjati duže i jače od one stagnacijske. Da je Mladen Delić živ sigurno bi u prijenosu uzviknuo: „Je li to moguće!?“. Tu utakmicu, uz HNS-ovog TV komentatora, bi još jedino Saddamov ministar propagande mogao komentirati bez da umre od smijeha. Gesta, da je iskrena, bi pobrala simpatije čitavog svijeta (viceprvak igra kod niželigaša radi stote obljetnice kluba), a ovako i repkoljupci se zapitkuju “di ovi gonjaju”.
Nekima je toliko u interesu da se na silu stvori percepcija velike ljubavi između HNS-a i Splita da su spremni na sve, tako i na onu ludost. Omiš-Split, potejto-potato, svi smo jedna velika nogometna obitelj. Viceprvake svijeta stavljaš u ring s četvrtoligašem, ne, nije zezancija, HNS je stvarno natjerao ove što samo igraju nogomet i ne razmišljaju svojom glavom da idu odigrati ovakav susret na koncu sezone kad je većini već odmor u glavi. Čitav cirkus je najbolje opisao trening koji je održan dan prije samog spektakla. U maniri najboljih političkih skupova djecu se pušta iz škole kako bi ih mogli poslikati na tribinama, al eto đavla, nebo se spojilo sa zemljom. Svi rigorozni pretresi kafića (jer se u njima okupljaju navijači Hajduka) i stanova tjednima prije utakmice, patrole Cetinom, uređaji za ometanje dronova, 24/7 osiguranje terena radi svastičara i ostala antiorjunaška mašinerija se ne bi ni spomenula i prošla bi ispod radara da se djeci nisu u startu oduzimali kišobrani. Zli jezici bi rekli da su djeca prošla skoro kao HDZ na zadnjim izborima – pokisla do gole kože.
Nećemo se lagati, HDZ vodi HNS tj. ima na njega prevladavajući utjecaj i po potrebi ga koristi za poliranje svog imidža. Ovo u Omišu je bilo toliko jadno da se ni prvi ešalon nije pojavio u loži već je samo osluškivao preko medija što se događa. Prva navijačica kisne samo pred Putinom i kad je internacionalni TV prijenos, ali neće s našom djecom. Njima je toliko stalo do Splita da igraju u Omišu. Modrić i Lovren se ne sjećaju jesu li Mamiću držali vreću dok je on domaći nogomet pretvorio u obiteljski biznis, ali će se zasigurno sjećati ove ekshibicije sa zdravim razumom.
Nebitno je hoće li se utakmica s Mađarima ili svaka iduća odigrati u Splitu i hoće li tribine biti pune. Mi imamo Savez i reprezentaciju koju i u inozemstvu vojska mora čuvati kako joj navijači ne bi prekinuli utakmicu. Da se igra na Uskršnjim otocima, vjerojatno bi se bojali da im baklja s obližnjeg moaija ne doleti u teren. Nogomet je ogledalo društva, a mi ga se danas, najblaže rečeno, sramimo. Sve poljudske tribine krcate djecom neće oprati ljagu s njihovog obraza. Ti si kao HNS viceprvak svijeta, a najveća i najodanija klupska navijačka vojska u državi ti kao Savezu želi smrt i to ti otvoreno poručuje preko Facebooka. Nikakve pregovore i reforme, nego smrt.
Ne zna se je li im ova omiška parada dala željene rezultate, ali jedno je sigurno, još će dosta vode proteći Cetinom dok se sa splitskih tribina ne prestane oriti „HNS pederi, nogomet ste sjebali!“.
Jurica Antun Lončar
