Najuspješnija godina u povijesti Dinama, ali…

Facebook/GNK Dinamo Zagreb
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Bliži se kraju nogometna 2019., godina koja je za Dinamo definitivno bila povijesna i obilježena fantastičnim rezultatima pod komandom Nenada Bjelice, koji je daleko najzaslužniji za vrhunske rezultate kluba. Bilo je u Maksimiru većih trenera i boljih igrača te lakših protivnika, ali u suštini niti jedan trener nije uspio dignuti Dinamo na ovu razinu učinkovitosti uz visoku razine kvalitete igre i rezultata.

Dinamo je u prvih šest mjeseci ove godine osvojio još jedno prvenstvo Hrvatske, europskim nastupom u veljači skinut je polustoljetni urok europskog proljeća i doguralo se do osmine finala Europske lige protiv Benfice, juniori Dinama ispali su u četvrtfinalu Lige prvaka od Chelsea, a Dinamova rezervna momčad dogurala je do finala protiv Bayerna u Premier League International Cupu.

U drugoj polovici godine ‘Plavi’ su „u leru” odradili HNL te ostavili Rijeku na minus 13, a Hajduk na minus 12 bodova. Na Rujevici je grunula petarda, a posebna priča je nastup u Ligi prvaka u kojoj se, za razliku od ranijih godina (nastupi spuštenih gaća gdje se licitiralo hoće li se osvojiti bod ili zabiti gol), ovaj put dignulo čelo i kročilo smjelo u dvobojima protiv Manchester Citya, Atalante i Shaktara (od kojeg se „tipično dinamovski” izgubilo dva boda) te se Dinamo do zadnjeg kola borio za drugo mjesto i nastavak natjecanja u Ligi prvaka.

Danas Dinamo u svom kadru ima reprezentativce Hrvatske (Livaković, Perić, Oršić, Petković, Leovac), Španjolske (Olmo), Makedonije (Ademi), Bosne i Hercegovine (Gojak i Hajrović), Slovenije (Stojanović), Poljske (Kadzior) i Švicarske (Moubandje). Uz njih vrhunske partije ostvarili su Moro i Dilaver te Kevin Theophille-Catherine kao neizostavni članovi prve jedanaestorice, a posebna priča je Dani Olmo od kojeg se očekuje na ljeto probijanje svih transfernih rekorda. Igrački kadar generalno je na svakoj poziciji poduplan, a uz unutarnje kapacitete (igrači na posudbama, Dinamo 2) igrački Dinamo u domaćem prvenstvu može nastaviti dominaciju i u desetljeću koje slijedi.

Igrački ne pretjerano važan, ali na simboličkoj razini definitivno veliki potez za pohvalu bio je potpis Komnena Andrića, srpskog igrača rođenog u Novom Pazaru. Probijena je nacionalna barijera koja je postojala zadnjih tri desetljeća i njegov dolazak korak je naprijed u nekoj normalizaciji odnosa i smanjenju tenzija za sve nogometne dionike s obje strane strane granice.

Od bitnijih stvari još treba spomenuti i novi fan shop u strogom centru grada, a i posljednji derbi protiv Hajduka bio je najgledaniji maksimirski derbi u prvenstvu od daleke 2007. godine te hat-tricka Eduarda. Kao rezultat svega nabrojanog, s poslovne strane za Dinamo bi ova godina zaista mogla biti rekordna. Uz nagrade od prezimljavanja u Europi za sezonu 18/19., financijski se nadovezuje i trenutna 19/20. sezona u kojoj je Dinamo samo od lipnja pa do danas od transfera, plasmana i rezultata u Ligi prvaka zaradio čak 40,85 milijuna eura ne računajući prihod od ulaznica, članarina (navodno je u ovom trenutku aktivnih 14.468 članova), fan shopa, televizije i sponzora.

Posebna priča ove godine za sve navijače Dinama bio je Maksimir. Nikad se nije toliko u medijima i od strane kluba pričalo o potrebi novog stadiona, ali na kraju očekivano; tresla se brda, rodio se – niš. Razgovaralo se mjesecima s gradskim ocima, Dinamo i Grad su usuglasili da stadion treba biti na staroj lokaciji no nakon toga dogodio se kuršlus. Ukratko, kad s jedne i druge strane imaš ljude sumnjivog morala i digniteta, sve što svatko od njih primarno gleda jest kako kontrolirati proces rušenja i gradnje stadiona i iskoristiti priliku za elegantan način izvlačenja novca – bilo javnog ili klupskog, ovisno tko kontrolira proces. Obje strane bi gradile, ali ne bi platile sukus je svega.

Kraj svih ovih fantastičnih brojki i rezultata, postavlja se pitanje je li to – to? Čini li ovo navijače Dinama napokon zadovoljnima i jesu li nadogradnja momčadi i rezultata (koji se bliže potencijalu i očekivanjima) sve čemu treba težiti? Treba li se zadovoljavati nad ovime što je Dinamo danas i u kojem smjeru plovi? Redovni sudionik europskih grupnih natjecanja, a u domaćem prvenstvu nekoliko svjetlosnih godina ispred drugoplasiranog i trećeplasiranog takmaca? Jesmo li uskočili u DeLorian te se vratili u 2006. godinu omađijani sjajnim rezultatima i predstavama?

I dan danas potpuno ista garnitura kroji politiku i pravac Dinama kao zadnjih skoro dvadeset godina. Naš klub je i dalje taoc određene klike koja je dignula ruke da isti nije opljačkan, ta klika i dalje je na kratkoj uzici te sluša i izvršava direktne naredbe od nepravomoćno osuđenih ljudi, od kojih je jedan stacioniran u Hercegovini, a drugi se vratio na poziciju sportskog direktora. Na raport se svake jeseni (prošle godine Široki Brijeg, ove godine Tuzla i Žepče) rukovodstvo sastane s Tattom, a cijelu godinu od predsjednice uprave, trenera pa do igrača čuju se superlativi o Zdravku Mamiću – uz medijske podražaje režimskih novinara.

Dinamo je napravio povijesni uspjeh, sigurno jedna ako ne i najveća godina povijesti Dinama, no navijači ne smiju nikako oboljeti od „Modrićevog sindroma”. Klub je i dalje taoc stotinjak ljudi koji svojim prisustvom u tijelima kluba daju legitimitet (kako tvrde državni organi) najvećoj pljački u povijesti hrvatskog sporta. Za svakog navijača Dinama prioritet ne može biti prvo mjesto u prvenstvu i dobri nastupi u Europi sve dok klub nije slobodan.

Malo mašti na volju; zamislite Dinamo u kojem članovi biraju upravu. Za jednog poslovnog i sportskog giganta sigurno bi postojao ogroman interes i želja za upravljanjem. Koji bi se ovdje kvalitetan kadar mogao tek javiti i voditi Dinamo u nezamislive sportske i poslovne visine s puno većim kapacitetom i potencijalom od jedne Mamićeve tajnice, bivšeg policajca i marketinške genijalke koja je izbacila kondome Dinama ili nagradnu igru gdje Mateo Kovačić iz WC-a dijeli milijun kuna navijačima na Maksimiru.

Najveći sportski uspjeh u povijesti Dinama za autora ovih rečenica definitivno je 2019. godina, ali najveći uspjeh u povijesti Dinama bit će njegova dekontaminacija izmjenom klupskog statuta i omogućavanjem prava glasa svih članova Dinama. Ničija nije do zore gorila, tako ni Dinamo neće nikad biti njegov. Hoćemo izbore.

Da, još uvijek želimo demokraciju u NAŠEM klubu.

Mihael Polovanec


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Zadnje objavljeno

Twitter