Prije nešto više od mjesec dana Županijski sud u Osijeku potvrdio je drugu optužnicu protiv Zdravka Mamića i ostalih u sklopu afere Godot.
Tjednik Nacional u posljednjem izdanju donosi detalje o ovoj optužnici koja je skoro pune dvije godine čekala na svoju potvrdu. Šira javnost vjerojatno će se najviše zabavljati svjedočenjima bivših (i nekih aktualnih) igrača Dinama i reprezentacije, koji će u ovom predmetu pred sudom u Osijeku biti dio vojske od 200 do 250 svjedoka.
S obzirom na to da je ova optužnica (ispisana na oko 700 stranica) temeljena u potpunosti na konkretnim materijalnim dokazima prikupljenima uz značajnu međunarodnu pomoć i suradnju, sama svjedočanstva neće (ili barem ne bi trebala) imati spomena vrijedan utjecaj na sam postupak i eventualni ishod suđenja u Osijeku.
Podsjetimo, osim Zdravka, Zorana, Marija Mamića i Damira Vrbanovića, ovom optužnicom pred sud će kao optuženici izaći i Sandro Stipančić te Igor Krota, ali i bivši član uprave Dinama (danas licencirani menadžer nogometaša) Nikky Arthur Vuksan.
>> Tko su Stipančić i Krota, Mamićevi navodni perači novca?
Spomenute USKOK tereti da su preko inozemnih trgovačkih društava između sebe protuzakonito, na štetu Dinama, podijelili 144.063.997,07 kuna, a fiktivnim poslovima zagrebački su klub neosnovano zadužili za još 55.833.028,05 kuna – čime je Dinamu (ne)djelima evidentiranima u ovoj optužnici počinjena ukupna šteta od skoro 200 milijuna kuna.
>> Zdravko Mamić osuđen na šest i pol godina zatvora
Kako se i preko kojih tvrtki izvlačio novac iz Dinama
Optužnicom je obuhvaćeno razdoblje od 2004. do 2015. godine, a prema saznanjima Nacionala istinitima su se pokazale tvrdnje da je kostur predmeta konstruiran zahvaljujući švicarskim istražiteljima. Na temelju švicarske dokumentacije USKOK je zatražio međunarodnu pravnu pomoć na koju se, prema tvrdnjama Nacionalovog izvora, nisu odazvale sve kontaktirane države te bi da jesu – “iznos počinjene štete bio znatno veći”. Europske zemlje spomenute u optužnici su surađivale izravno, a u prikupljanju dokumentacije od egzotičnih otočnih zemalja i poreznih oaza veliku su pomoć pružili američki istražitelji specijalizirani za otkrivanje pranja novca i utaje poreza, tvrdi Nacional. Nakon ovih aktivnosti i rasvjetljavanja dijela obujma kriminalnih aktivnosti optuženih aktivirali su se i istražitelji iz Austrije, a posljedica njihovog djelovanja i saznanja je podizanje treće optužnice protiv Mamića i ostalih.
>> Još jedna optužnica protiv Zdravka Mamića
Novac se izvlačio na način da bi se na temelju fiktivno obavljenih posredničkih usluga pri transferima od strane međunarodnih tvrtki (većinom) u formalnom vlasništvu Stipančića i Krote istima isplaćivao novac koji je umjesto u klupskoj blagajni završavao na računima obitelji Mamić i suučesnika. Obrana Mamića i ostalih nerijetko je ovakav rasplet tumačila činjenicom da posredništvo u transferiranjima igrača nije rijetkost, potpuno ignorirajući činjenicu da je pri ovim posredničkim poslovima novac umjesto na računima igrača i posrednika išao “ u rikverc”, odnosno završavao na računima osobama koje su na vodećim pozicijama u Dinamu i dužne su voditi računa o njegovim, a ne osobnim interesima.
Nacional na temelju uvida u optužnicu tvrdi da je isisavanje novca iz kluba započelo 2004. godine tako što je Vrbanovićevim potpisom nekoliko milijuna eura prebačeno na račun tvrtke Marija Mamića i Sandra Stipančića, a kao povod za to iskorištena su nepostojeća dugovanja Dinama prema nizu igrača: Danijelu Pranjiću (220 tisuća eura), Mihaelu Mikiću (395 tisuća eura), Kristijanu Polovanecu (222 tisuće eura), Marku Janjetoviću (180 tisuća eura), Jasminu Agiću (171 tisuća eura), Goci Sedolskom (500 tisuća eura), Edinu Mujčinu (300 tisuća eura), Ivanu Bošnjaku (250 tisuća eura), Mariju Joziću (100 tisuća eura), Dariju Zahori (226 tisuća eura), Marku Šarliji (189 tisuća eura), Anti Tomiću (148 tisuća eura), Eduardu da Silvi (400 tisuća eura), Boštjanu Cesaru (200 tisuća eura), Patriceu Kwediu (200 tisuća eura), Dumitru Mituu (150 tisuća eura) i Ivanu Turini (150 tisuća eura).
>> Dario Zahora novi suradnik obitelji Mamić?
Nakon toga uslijedile su druge dvojbene transakcije, a među njima posebno su zanimljive one od prosinca 2007. godine do ožujka 2008. godine, kada je Dinamo pokušao riješiti sudske sporove koje su protiv njega još pet godina ranije pokrenuli bivši igrači Joško Jeličić, Goran Jurić i Dražen Ladić. Ladić je zahtijevao 423.300 eura, Jeličić 844.050 eura (što je dvije godine kasnije gotovo udvostručio, potom vratio na prvotni iznos), a Jurić 163.613 eura.
>> Što smo saznali iz presude u slučaju ‘Ladić protiv Dinama’
Nacional navodi da su konkretne tvrtke koje se u optužnici spominju: Raspor Management iz Švicarske, Corporate Adventage Cromwell iz Velike Britanije, Real Sports Management London, Sports & Marketing Promotion iz Svetog Vincenta i Grenadina, Fidelia Management iz Belizea, Profoot International iz Hong Konga s podružnicom u Engleskoj, Barnes&Bell i Coopers Management iz Londona, Wang Corporation iz Hong Konga, First Adriatic Advisory Service s Cipra, Actico iz Gibraltara, Sage Advisory Services sa Sejšela, DigiSport iz Dubaija i još nekoliko njih.
Igrači na čijim su dolascima/odlascima izvlačeni novci iz Dinama
Mamić i njegovi suradnici prilikom potpisivanja velikog broja ugovora sami sebi dodjeljivali su prava na 50 posto od budućih transfera u inozemstvo: u ime Dinama odrekli bi se tog dijela u korist igrača, no istovremeno su igračima i njihovim roditeljima nuđeni ugovori po kojima se oni svog postotka odmah odriču u korist Mamića.
Nacional za kraj navodi primjere poslova obuhvaćenih optužnicom:
Mathias Chago
Igrač je u sprnju 2005. godine prešao u Dinamo iz kluba Metalac iz Osijeka bez ikakve odštete, no provizija u iznosu od 500 tisuća eura isplaćena je na račun Mamićeve Real Sports Management.
Oeliton Araujo Dos Santos (Etto)
I prije nego što će ga Dinamo kupiti u kolovozu 2005. godine, tvrtka Real Sports Management ispostavila je i naplatila račun za fiktivno posredovanje u iznosu od 200 tisuća eura.
Carlos Santos De Jesus
Sedam dana nakon Ettoa Dinamo ga je kupio za samo 40 tisuća eura, a na račun Mamićeve tvrtke isplaćena je provizija za nepostojeće posredovanje u iznosu od 500 tisuća eura.
Davor Vugrinec
U lipnju 2006. godine legendarni igrač iz Varaždina besplatno je, kao slobodan igrač, došao u Dinamo, no još tri mjeseca ranije švicarska tvrtka ispostavila je fiktivni račun za “preuzimanje 50 posto igračkih prava” na 300 tisuća eura, a na dan njegova dolaska i račun za drugu ratu u jednakom iznosu, ukupno 600 tisuća eura.
Franck Mango Guela
U srpnju 2007. godine Vrbanović je od Mamićeve tvrtke “kupio” prava na tog igrača za 500 tisuća eura, premda ih ona nije imala, a iduće godine ona su plaćena s opisom “naknada za posredovanje”.
Igor Bišćan
Jednaka praksa: Vrbanović potpisuje da Mamićeva tvrtka ima “image rights” na Bišćana, a Dinamo se obvezuje platiti ih 600 tisuća eura premda je Bišćan u tom trenutku bio slobodan igrač koji je želio igrati za zagrebački klub.
Nikola Pokvrivač
U siječnju 2008. godine transferiran je iz Dinama u francuski Monaco za 2.936.000 eura, a tek kasnije sklopnjen je ugovor o posredovanju s Mamićevom tvrtkom na desetak posto tog iznosa, odnosno 295 tisuća eura.
Luka Modrić
Nakon što je u travnju 2008. godine sklopljen ugovor o prodaji u Tottenham za 21 miljun eura, u iduće četiri godine s računa Dinama je na osnovu fiktivnog posredovanja uplaćeno 2,2 milijuna eura, premda tvrtka kojoj je novac uplaćen u trenutku transfera nije ni postojala niti je obavljala posredovanje.
Vedran Ćorluka
Tek nakon što je koncem lipnja 2007. godine prodan u Manchester City za 13 milijuna eura, s tvrtkom je potpisan ugovor kojim je se opunomoćuje “za zastupanje igrača na engleskom tržištu” i dogovara naknada od 1,2 milijuna eura, koja se potom isplaćuje.
Dejan Lovren
Transfer u Lyon dogovarao je Dinamov direktor Damir Vrbanović, no provizija od 900 tisuća eura isplaćena je na račun tvrtke u Hong Kongu, odakle je novac prebačen Mamićevu sinu.
Mario Mandžukić i Ivica Vrdoljak (kupnja)
Zdravko Mamić kao funkcioner Dinama dogovorio je njihovo dovođenje u klub, a proviziju od 300 tisuća eura Dinamo je uplatio njegovu sinu u Švicarsku.
Boško Balaban
Gotovo identičan slučaj: za nepostojeće posredovanje Mamiću mlađem uplaćeno je 200 tisuća eura.
Georg Koch
Karizmatični vratar u Dinamo je stigao iz njemačkog Duisburga, a fiktivno posredovanje plaćeno je Mamićevu sinu u iznosu od 100 tisuća eura.
Eduardo da Silva
Njegov veliki transfer u Arsenal dogodio se u srpnju 2017. godine, a gotovo tri mjeseca kasnije Damir Vrbanović u Dinamovo ime odobrava sporazum o navodnom posredovanju pa na račun Mamićeve tvrtke u Švicarskoj isplaćuje 575.829 eura i 500.000 funti.
Gordon Schildenfeld
Za nepostojeću “stručnu pomoć pri posredovanju” u njegovu dva milijuna eura vrijednom transferu u turski Besiktas, na račun tvrtke Mamićevih na Cipru uplaćeno je 200 tisuća eura.
Mario Mandžukić (prodaja)
U njegovu 7,5 milijuna eura vrijednom transferu u Wolfsburg provizija za fiktivno posredovanje iznosila je 750 tisuća eura, novac je isplaćen u Gibraltar, a potom proslijeđivan svim optuženicima- uključujući samog Vrbanovića. On je odobrio navodno posredovanje i dobio 50 tisuća eura.
Ivica Vrdoljak (prodaja)
Prodan je u Poljsku Legiju za 975 tisuća eura, a deset posto tog iznosa preko Sejšela je većim dijelom proslijeđeno Mariju Mamiću.
Josip Šimunić
U Dinamo je došao besplatno iz njemačkog Hoffenheima, no londonskoj tvrtki povezanoj s Mamićima plaćeno je 200 tisuća eura.
Zvonko Pamić
Dinamo ga je kupio u Njemačkoj za 230 tisuća eura, a potom su Mamići sebi isplatili još 200 tisuća eura.
Josip Tadić i Ognjen Vukojević
Prvi je prodan u Grenoble, drugi u Dinamo Kijev, a fiktivna provizija od 545 tisuća eura isplaćena je tvrtki povezanoj s Mamićima na Svetom Vincentu i Grenadinu.
Sammir
Kupljen je u Brazilu za 1,6 milijuna dolara, a proviziju od 200 tisuća dolara Dinamo je uplatio na račun tvrtke Mamićevih na Belizeu. Mamićev sin podigao je 100 tisuća eura u gotovini, ostalo je proslijedio “po svom nahođenju”.
Tin Jedvaj
Provizija za njegov transfer iz Dinama u Romu uplaćena je tvrtki koju je vodio njegov odvjetnik koji s transferom nije imao veze, nego je postupao po uputama Zdravka, Zorana i Marija Mamića. Dogovoreno je 500 tisuća eura, plaćeno 300 tisuća, a ostalo se vodi kao dug. Od isplaćena novca 270 tisuća proslijeđeno je Mariju Mamiću. Jevajevo ime spominje se i u drugom dijelu optužnice: još kao maloljetniku prava na 50 posto njegova transfera prebačena su na Stipančića i Marija Mamića na razdoblje od idućih sedam godina, za što mu je isplaćeno 200 tisuća eura. Prilikom transfera u Romu vrijednog pet milijuna eura, milijun i pol eura isplaćeno je za lažno posredovanje, dok je još milijun eura uknjiženo kao obveza Dinama.
Boštjan Cesar
Napravljena je lažna izjava da sva prava na igrača pripadaju tvrtki Mamićevih registriranoj u Londonu, iako Cesar to nije nikada potpisao. Nakon transfera u Olimpique Marseille točno 1.050.000 eura završilo je u džepovima optuženih, od čega najveći dio upravo kod Zdravka Mamića.
Ante Ćorić
Zdravko i Mario Mamić te Nikky Vuksan uvjerili su roditelje tada još maloljetnog igrača da preuzmu brigu o njegovoj karijeri na idućih sedam godina i za to im obećali isplatiti tek 30 tisuća eura, dok mu je za kršenje ugovora nametnuta globa od milijun eura. Pravo na 50 posto budućeg transfera, za slučaj da on iznosi između jednog i 20 milijuna eura, preneseno je na tvrtku u Dubaiju.
Nikola Moro
Gotovo jednak slučaj kao i kod Ćorića: pravo na 50 posto budućeg transfera podijeljeno je između Dinama i obitelji Moro, koja svoj dio odmah prebacuje na tvrtku iz Dubaija uz 50 tisuća eura koje im je odmah trebalo biti isplaćeno u gotovini, što nije učinjeno. No čak i prije toga potpisan je dodatni ugovor po kojemu ocu ovog igrača tvrtka iz Dubaija isplaćuje deset posto svog dijela.
Alen Halilović
Ista priča: Dinamo neosnovano maloljetnom igraču i njegovu ocu prepušta 50 posto budućeg transfera, oni to odmah prebacuju na Mamićeve tvrtke i dobivaju 300 tisuća eura. Lažnim posrednicima iz Švicarske trebalo je biti isplaćeno 1,65 milijuna eura, što još uvijek stoji kao obveza u Dinamovim knjigama.
Mateo Kovačić
Transfer se dijeli 50 nasprema 50 posto između Dinama i Kovačića, on svoj dio prepušta tvrtki Mamićevih iz Hong Konga i dobiva 150 tisuća eura. Prilikom transfera vrijednog 13 milijuna eura Dinamo je toj tvrtki uplatio dva milijuna eura, a službeno ostao dužan još 4,5 milijuna.
