Tipična dinamovska euromdash;priča ovog je puta svjetlo dana ugledala malo prije nego je to uobičajeno. Liga prvaka i druge godine zaredom neće stanovati na Maksimiru, a ovog puta Modre su došli glave Danci i upisali se na popis Dinamovih euromdash;krvnika koje će se dugo pamtiti.
Da ne duljimo, sastavi su bili slični kao i u prvoj utakmici mdash; jedine promjene bile su Šimunović kod Dinama, a kod Aalborga je prvi kapetan Wurtz u sredini veznog reda zamijenio zamjenskog,drugog mdash; Augustinussena. Također, opasnog Enevoldsena na krilu je zamijenio Thomsen.
Ovako je to otprilike izgledalo u grafičkom prikazu:
1. POLUVRIJEME
Dinamo u obrani
Prvih 30mdash;ak minuta igre bilo je ujedno i najbolje što smo od Dinama vidjeli u ovom dvomeču mdash; pritisak kojeg su stavljali na Aalborg kad god bi imali loptu dao je glavni obol toku utakmice.
Dinamo je igrao vrlo dobar visoki i srednji presing kojim je Aalborgu uskratio vrijeme i opcije na lopti, nešto čega su imali u izobilju u Danskoj.
Slika:
Vidimo visoki izlazak prednje linije kojeg prati vezna u kojem svatko čuva svojeg čovjeka dok najbliži igrač radi pritisak prema lopti. A posljedica:
je ta da loptu vrlo brzo vraća u svoj posjed.
Još jedna takva situacija:
I opet, lopta se brzo vraća Modrima:
Treba pohvaliti i gustoću, strukturu veznog reda koja je bila ovdje puno bolja mdash; mnogo brže su se skupljali kako bi pokupili duge lopte koje je Aalborg bio prisiljen izbijati. To se može vidjeti ovdje:
Gdje Dinamo s velikim brojem igrača okružuje igrača na skoku. Na taj način, velika većina lopti odbijenih ili spuštenih u ovim zonama, bile su njihove.
Još jedna zgodna ilustracija Dinamovih obrambenih namjera, prilikom izvođenja golmdash;auta od strane gostiju, koji inače vole pasom započeti takav napad:
Ali to sada ne mogu napraviti i golman je prisiljen izbijati dugu loptu.
Ovo sve je za posljedicu imalo činjenicu da je Aalborg tek tamo negdje u 22.mdash;oj minuti prvi put smisleno ušao u zadnju Dinamovu trećinu terena mdash; dotad su sve njihove ofenzivne avanture završavale na ili blizu centra igrališta. Jednostavno, manjak vremena na lopti u odnosu na prvu utakmicu bio je ogroman, i samim tim teško su se otvarale opcije prema naprijed, ovako bi to obično izgledalo:
Lopta izolirana kod beka, koji s njom nema gdje mdash; pas opcija fali, a mora brzo donijeti odluku.
Posebno se to osjetilo u pritisku na organizatora igre mdash; kapetana Wurtza, koji je kroz čitavo prvo poluvrijeme imao uvijek pratnju u blizini:
Time je spriječena šteta koja je mučila Dinamo u prvoj utakmici mdash; Augustinussen je konstantno imao slobodu u igri, prihvaćao bi loptu i distribuirao ju dalje. Time je Aalborg vrlo brzo mogao prelaziti u iduće faze napada, a Dinamo ne bi imao vremena zauzeti obrambenu formu kakvu bi htio.
Bilo je i problema, svakako mdash; vidi se da Dinamo presing ne igra dugo ni često. Postoje strukturalni problemi koji se prvenstveno tiču suradnje među linijama mdash; ako lopta probije jednu liniju, mora uvijek biti barem jedan igrač iz one iduće koji služi kao korektor, i tako sve do kraja. Ali, to se ovdje nije toliko osjetilo.
Veći problemi bili su oni koji su Dinamo mučili i kroz prvu utakmicu, a s obzirom na karakteristike igrača, lagano se mogu izdvajati kao jasan uzorak.
Prvi problem bila je opet desinkronizacija u zadnjoj liniji i njezina nesigurnost u igri daleko od gola, na račun tromosti i sporosti stopera. Previše puta događale bi se situacije u kojima bi ostatak ekipe bio previše udaljen, kao ovdje:
Bekovi su predaleko, kao i veznjaci i Danci uspijevaju u opasnoj zoni ostaviti oba napadača nasamo s Dinamovim stoperima. Ovdje to nisu uspjeli dovoljno dobro iskoristiti jer im to nije bila ni primarna opcija u napadu, ali drugi bi itekako mogli ovakve stvari koristiti.
Drugi problem opet je bio kod Pinta.
Aalborg je vidljivo opet opterećivao zonu oko njega, i tamo gurao veliki dio igrača mdash; krilo, beka, ponekad i dodatnog veznog/napadača:
Očito su Danci, posebno kada u kontekst stavimo i prvu utakmicu, baš njega detektirali kao najslabiju kariku zadnjeg reda mdash; Pinto zbilja ima problema s određivanjem prioriteta u zatvaranju i preuzimanju i lako se gubi. Iako je to ovdje djelomično dobro sakrio, to mu i dalje predstavlja problem.
Čisto da bolje dočaram, jedna slika najobičnijeg postavljanja:
Stoji predaleko od igrača za kojeg je direktno zadužen, dok istovremeno stoji 5mdash;6 metara iza stopera koji pokušavaju zadržati ofsajd liniju. Opet ostaje između dvije vatre, ne može se odlučiti, vjerojatno nema ni jasno definiranu ulogu i Dinamova zadnja linija ima velikih problema u odabiru rješenja za datu situaciju.
Međutim, izuzev gola, Danci su u prvom dijelu imali svega jednu solidnu šansu, pa se može reći kako je defenzivna faza igre funkcionirala mnogo bolje nego u prvoj utakmici.
Aalborg u napadu
Kao što sam već spomenuo, vidjeli smo vrlo malo, premalo od njih u ovom segmentu prvi dio. Ekipa koja želi pasom izgrađivati sebi situacije za ulazak u završnicu na velikim je mukama kada im se oduzme vrijeme na lopti, a ne postoje sigurne opcije kojima bi rastegnuli i primirili Dinamov presing dok ne zagospodare svojim posjedom baš onako kako žele.
Veliki problem im je predstavljala i igra njihovih napadača, koji su čitavo prvo poluvrijeme bili predaleko od vezne linije, samim time i igre, te je Aalborg imao dvije opcije manje u pokušaju igranja protiv presinga. Slika:
Udaljenost i izoliranost na djelu.
Dinamo u napadu/Aalborg u obrani
Ovdje se mora početi potonjim mdash; Aalborgovom igrom u obrani, koja je direktno vezana uz to kako su igrali u napadu. Budući da im je ta faza štekala, bilo je logično da će sličnu sudbinu imati i ova obrambena.
Naime, Aalborg se s loptom postavljao prilično ofenzivno mdash; dodatno krilo pridruživalo bi se napadačima pa bi izgledali kao da igraju s tri napadača, uz dva ofenzivna beka. E sad, kako su lopte gubili rano i često, ostajali bi s mnogo igrača iza ili u ravnini lopte što im je kudikamo otežavalo tranziciju u obrambenu formaciju.
Bilo je jako vidljivo kako im je na taj način, posebno u prvih pola sata, ogroman razmak između redova:
Šimunić ima loptu, Aalborgovi napadači markiraju Machada (isto su radili čitavu prvu utakmicu mdash; čuvali srednjeg veznog igrača) i kreću se prema lopti. Šimunić odigrava dugu loptu, i tek tu vidimo veliki rascjep:
I vidimo kako su najpovučeniji igrači danske ekipe udaljeni 50mdash;ak metara od onih najisturenijih. Na taj način, Dinamo je i s minimalnim utrčavanjem između linija dolazio u solidne situacije, osvajao loptu visoko i nalazio prostor za odigrati dobar pas na suparničkoj polovici.
Problem Dancima je bila i nedovoljno fleksibilna pokretljivost i zatvaranje u širinu, posebno kod napadača. Evo o čemu pričam:
Napadači su previše fiksirani Ademijem i lako dopuštaju pas na stranu. I, nakon samo jednog dodavanja moraju pretrčati mnogo metara u stranu, što njihovo krilo Wichmanna:
Ostavlja na malo većem prostoru protiv trojice Modrih koji imaju mnogo opcija za izigrati ga. Tako je Aalborg prerano, prečesto pucao već u prvoj liniji obrane.
Dinamo u napadu nije bio spektakularan mdash; orijentirao se uglavnom na osvajanje lopte presingom, pa brzim otvaranjem preko krila (naročito Soudanija) pokušao doći u situaciju za završni pas/centaršut.
Ovdje je do izražaja došlo nekoliko stvari:
1. Soudani izvrsno igra leđima prema golu, posebno sada kada je imao više prostora da po primanju krene unutra na dribling na svoju jaču, lijevu nogu mdash; pregled, pas, šut mdash; idealan arsenal za otvaranje polukontri i kontri.
2. Dinamo je završavao napade vrlo ranim centaršutevima i išao na kvantitetu prije kvalitete mdash; česte su bile situacije poput ove:
Gdje bi često po krilu forsirali i driblinge protiv većeg broja suparnika, te su umjesto odgode i varijante sigurnijeg napada, na silu pokušavali probijati suparnika. Opet problem uloga veznjaka koji ne prilaze dovoljno suigračima u takvim situacijama pa Dinamo ni ne može zarotirati loptom na drugu stranu osim u zadnjoj liniji.
3. Dinamo je u završnicu dolazio s velikim brojem igrača:
Što im je omogućavala Aalborgova igra mdash; stalno su bili u raskoraku u defenzivnoj tranziciji i time omogućavali Dinamu da ide naprijed s velikim brojem igrača bez prevelikog straha od kontre.
Često je Dinamo koristio baš ono što sam u analizi prve utakmicenaznačio kao potencijalno rješenje mdash; gustoća oko organizatora igre Aalborga mdash; njegovi suigrači mu se vrlo rano otvaraju u širinu i dubinu što znači da često ostaje izoliran mdash; ako mu se tu uzme lopta, možeš ih kontrirati s velikim viškom igrača (tako je u prvoj utakmici i pao gol, uz još 2 dobre šanse).
Dinamo je iz kontri imao nekoliko šansi, a to je uglavnom izgledalo ovako:
Dobra povratna trka dvojice veznjaka koji uspijevaju zgusnuti Dance na sredini terena čime u im odrezali mogućnost okretanja strane. Danci nemaju rješenja, gube loptu i sada:
Dinamo ima višak u kontranapadu, Čop (strelica) odvlači igrača i otvara prostor Machadu na lijevom krilu.
Sve u svemu, solidno je to izgledalo mdash; ali trebalo je više. Premalo je Dinamo radio rotacija u prednjem dijelu ekipe, premalo spuštanja špiceva i odgodnih paseva koji bi omogućavali utrčavanja iz drugo plana i stvaranje viška na neočekivan način. Pokušalo se i direktnijim opcijama mdash; izbijanjem Eduarda na Čopa koji se izvlačio na lijevo krilo protiv nižeg Kristensena, ali ovo nije polučilo značajniji rezultat. Ipak, s obzirom na rezultat i omjer prilika mdash; nije bilo loše.
Mor se ovdje spomenuti i vrlo dobra, uigrana akcija na Dinamovom korneru mdash; pokušali su 5 različitih kombinacija u ove dvije utakmice, ali ova je bila daleko najproduktivnija. Korner izvodi Antolić:
Po liniji prilazi Soudani kojeg prati igrač. Nakon toga:
Brozović trči po istoj liniji kao i Soudani, njemu iza leđa i izvlači još jednog čuvara. Soudani se 10mdash;ak metara prije Antolića zaustavlja i vraća prema sredini. Antolić odigrava Brozoviću na liniju, ovaj ju vraća u sredinu Soudaniju:
I Soudani ima otvoren šut na jaču nogu mdash; dao je loptu na drugu stativu ali preblizu golmana koji ju uspijeva odbiti.
U 30.mdash;oj minuti stvari se lagano mijenjaju, Dinamo uzima predah i povlači linije dublje mdash; Aalborg konačno dolazi do daha i sada napokon odigrava duže napade kakve je i htio. Napadači se počinju spuštati dublje i koristiti kao mantinele čime uspješnije zadržavaju posjed na Dinamovoj polovici. Malo pomalo vraćaju stvari u ravnotežu, ali bez ozbiljnijih šansi.
I onda, kao i u Danskoj , manje dominantna ekipa je zabila, ni kriva ni dužna:
Jedna najobičnija “bitka” na sredini terena. Primjetne su tek dvije stvari:
1. Soudani ne prati danskog beka koji se brzo priključuje napadu
2., Pinto opet ostaje između dva igrača i ne zna kojeg pokriti mdash; slaba komunikacija u obrani i preuzimanje.
Događa se sljedeće:
Lopta se odigrava na srednjeg igrača. Pinto kasni i gubi duel, a Soudanijev igrač mu se prikrada iza leđa i dolazi u čistu situaciju:
Gdje upošljava Jacobsena koji na drugoj stativi zabija.
Jednostavno mdash; opet overload zone oko Pinta, opet nepripremljenost Dinamove obrane kako reagira i koji su prioriteti u takvim situacijama. Prvu utakmicu su se provukli, sada nisu.
I tako je okončano prvo poluvrijeme, poravnatim ukupnim rezultatom.
DRUGO POLUVRIJEME
Dinamo u takvoj igri stvara dosta veliki broj šansi, ali opet nije do kraja definiran. Recimo, upravo je fascinantno koliko se krivo koristi Čopa u odnosu na Soudanija mdash; igraču takve klase treba samo mantinela u Čopu koja bi mu nakon odigranog povratnog pasa odvukla igrača dalje na krilo. Ovako, da bi Soudani ušao u solidnu situaciju s loptom prema sredini terena, mora mnogo driblat, čime mu se smanjuje optimum opasnosti koju nosi.
Inače, najčešći Dinamov pokušaj stvaranja viška u igri je pridodavanje veznih igrača na krilo, na ovaj način:
Lopta ide preko lijeve strane, Machado se kreće prema toj strani (strelica):
I u trenutku kada Antolić prima loptu utrčava iza njega na liniju:
Čime, kada se pridoda i bek na toj strani, Dinamo uglavnom ima višak protiv suparničkog krila/beka. Nije loše, ali postoji skoro samo po sebi mdash; recimo, nisam vidio daljnji progres i smisao ovog manevra, kao da je sam po sebi dovoljan.
Oko 50.mdash;e minute događa se totalni raspad početnih koncepcija s obje strane mdash; konture igre se lagano brišu, ulazi se u sve luđa i riskantnija rješenja, odmiče se od početnih ideja i utakmica se počinje igrati “od šesnaesterca do šesnaesterca”, bez nekoga tko će stati na loptu u srednjem dijelu terena.
Vice Karin, GPB