Naše iskustvo s trenutačnim predsjednikom HNSmdash;a Davorom Šukerom mogli bi opisati kao gorko. No, kakva su iskustva drugih? I dok mnogi zazivaju nogometne legende da preuzumu važne fuknacije u savezu, čemu nas povijest uči?
Na čelu UEFAmdash;e od 2007. godine nalazi se bivši francuski igrač, trener i menadžer Michel Platini. Nenadmašan na terenima tijekom 80mdash;tih godina 20. stoljeća, jedna od najboljih “desetki” koju europski nogomet pamti. Igrač plemenitog kova, fantastičnog poteza koji je iako veznjak bio sjajan strijelac mdash; na EP 1984. od 14 golova Francuske zabio je njih 9! Njegov put nakon završetka igračke karijere ostao je vezan za nogomet, najprije kao trener, a onda i kao član UEFAmdash;inih komisija, a zatim i član organizacijskog odbora SPmdash;a 1998. Potomak talijanskih imigranata možda je najpoznatiji primjer bivših igrača na čelu neke nogometne organizacije. Jedan je od rijetkih koji je nakon uspješne karijere uspio ostvariti i ulogu čelnika i razbiti stereotip o nogometašima. No, ni njegova vladavina nije bez kontraverzi.
Kako stvari stoje u nekim od najjačih europskih i svjetskih saveza?
Na čelu vjerojatno najboljeg svjetskog nogometnog Saveza mdash; nalazi se od 2012. godine Wolfgang Niersbach sportski novinar i dužnosnik, a prije njega je tu ulogu obnašao Theo Zwanziger poznati njemački odvjetnik. O uspjesima njemačkog nogometa zadnjih 10mdash;ak godina ne treba trošiti previše riječi. Pod njihovim je vodstvom njemački nogomet mdash; klupski i reprezentativni, napravio strelovit uzlet i povratak na stare staze slave. Na čelu argentinskog Saveza punih je 35 godina bio kontroverzni Julio Grondona, još jedan od onih koji nikad nije bio profesionalni igrač. Čelnici talijanskog Carlo Tavecchio i brazilskog saveza Marco Polo Del Nero također dolaze iz reda političara ,odnosno odvjetnika. Suprotan primjer imamo u domaćem savezu. Davor Šuker je na čelu Saveza zamijenio Vlatka Markovića,obojica su bili uspješni igrači no ne bih se usudio isto reći za vođenje nogometnog saveza. Godine njihovog čelništva (bile) su prožete aferama,skandalima i pitanjima o stvarnom šefu nogometne organizacije u Hrvata!? U Španjolskoj je Angel Maria Villar na čelu Saveza od 1988.godine. Ovaj je bivši igrač Athletic Bilbaoa nakon karijere 1978. godine osnovao Udruženje španjolskih nogometaša, a već godinu kasnije diplomirao je pravo. Ušao je već u sedmi mandat na čelu RFEFmdash;a.
Uoči skorašnjih izbora za novog čelnika FIFAmdash;e, koje smo na Nogometplusu već najavili, na listi se pomalo neočekivano našlo ime jednog bivšeg velikog igrača, čija je kandidatura iznenadila mnoge. Radi se o Luisu Figu.
Sredinom 90mdash;tih godina prošlog stoljeća dok je talijanski klupski nogomet još bio moćan, Milan je u čarobnoj atenskoj večeri pregazio Cruyffov Dream Team sa 4:0 označivši kraj jedne ere katalonskog giganta. Briljantna predstava crvenomdash;crnih utjelovila je u jednoj večeri svu snagu calcia. Stadioni diljem čizme su bili puni, a klubovi su se osim na terenu natjecali i u privlačenju zvijezda svjetskog nogometa, dokazujući na taj način svoju snagu do te mjere da su znali potpisati istog igrača. Jedan je talentirani Portugalac napravio upravo to i istovremeno potpisao ugovor sa Juventusom i Parmom. Nesvakidašnji potez rezultirao je dvogodišnjom zabranom transfera u Italiju, pa je mladi veznjak morao naći novo rješenje. Barcelona je iskoristila situaciju, svađa ondašnjih velikana talijanskog nogometa rezultirat će transferom u ekipu koja je tražila svoj novi identitet.
Tko je posljednji kandidat nogometaš?
Luis Figo rođen je i odrastao u radničkom dijelu Lisabona, a nogometni put vodio ga je do zelenomdash;bijelog dresa Sportinga, čiji je dres nosio šest godina. Portugal je očekivao puno od svoje zlatne generacije, koju su uz Figa predvodili Rui Costa, Joao Pinto i drugi, no do velikog naslova u nacionalnom dresu nikad nisu došli. Nakon sage sa potpisima za dva kluba, odlazak u Barcelonu označit će početak meteorskog uspona Figove karijere. Osvajanje Kupa kupova i 2 nacionalna prvenstva uz njegove izvanredne predstave na desnoj strani učinile su ga glavnom zvijezdom grada i kluba, jednim od najboljih europskih nogometaša. Uspjesi u dresu blaugrane, nezaboravne partije i status nogometnog idola kojeg je imao u Kataloniji nisu bili dovoljni. Luis je još jednom velemajstorskim driblingom iznenadio svjetsku javnost. Ovaj put je potpisao predugovor sa kandidatom za predsjednika Real Madrida, koji je to iskoristio za osvajanje jedne od najpoželjnijih funkcija svjetskog nogometa. Iako je tijekom kampanje negirao postojanje dogovora o prijelazu u Madrid, Figo će uskoro crvenomdash;plavu sedmicu zamijeniti bijelom desetkom i istovremeno postati daleko najomraženija osoba u Kataloniji.
Tadašnji predsjednik Barcelone JoanGaspart opisao je čitavu stvar duboko nemoralnom, a za već bivšeg igrača rekao je :”On misli da novac može sve u životu!“. Mediji su godinama poslije pišući o transferu spekulirali da je Figo želio ostati u Barceloni, tražeći veća primanja. Kako bilo, odigrao je potez koji će zauvijek obilježiti njegov sportski put, ali i život. Dolasci sa Real Madridom u Barcelonu postat će užasno teški mdash; napetost i tenzije ovih rivala dosegnut će nove granice, a kolorit i izvedba uvredljivih transparenata i predmeta bačenih na teren Camp Noua još će jednom posvjedočiti kako je između velike ljubavi i još veće mržnje tanka linija. Od miljenika i ikone postao je Juda, državni neprijatelj broj 1!
U dresu Madriđana provest će 5 godina. Eru Galacticosa obilježilo je osvajanje Lige prvaka 2002. godine i dvaju nacionalnih prvenstava, a Figo je u tom razdoblju osvajao i Zlatnu loptu i FIFAmdash;inu nagradu za igrača godine. Njegove igre na zelenom travnjaku učinile su ga jednim od najvećih igrača svoje generacije. Nakon isteka ugovora u Real Madridu put će ga napokon odvesti u Italiju. Potpisao je ugovor sa milanskim Interom u kojem je i završio igračku karijeru. U redovima milanskog kluba ostati će i nakon kraja karijere, radeći kao ambasador kluba.
Još do nedavno najavljivao je da razmišlja o trenerskoj karijeri pa je njegova kandidatura za mjesto čelnika FIFAmdash;e medijski snažno odjeknula iznenadivši i one upućene mdash; jer čovjek nema iskustva u nogometnoj politici. Aktivno govori pet svjetskih jezika, što će mu svakako koristiti u procesu lobiranja. Figovu nominaciju podržali su savezi Luksemburga, Danske, Poljske, Makedonije i Crne Gore te rodnog Portugala, a sam je izjavio da mu je stalo do nogometa te da mu se ne sviđa imidž koji prati FIFAmdash;u zadnjih godina, a to je ujedno i prva stvar na kojoj će raditi. S obzirom na sve što je prošao u karijeri, Figo je pokazao da se zna nositi s problemima imidža, negodovanjem pa i otvorenom mržnjom navijača. Nepopularan zbog kontroverznog transfera, optuživan za neprimjerenu i preveliku sklonost novcu i poneki dvostruki potpis vjernosti, sve je to sastavni dio njegovog nogometnog puta i imidža. Ne čini li se onda on idealnim čovjekom za Blatterova nasljednika!?
No kako smo na početku teksta vidjeli igračka karijera je sasvim irelevantna za snalaženje u životu izvan terena. Driblinzi, golovi i asistencije ne znače puno ako želiš biti uspješan u upravljačkim i administrativnim ulogama. Iako ne bih željeli podcjenjivati Luisa Figa i njegove sposobnosti, bojimo se da je na ovom “terenu” Sepp Blatter još uvijek bolji i uspješniji dribler od svih.
