Dok se praktički svi nekadašnji velikani s prostora bivše zajedničke nam države bore s nekim svojim demonima, Maribor uspješno gradi svoj put.
Neki na dugo i široko pričaju o tome, da se Maribor u grupnu fazu ovogodišnje Lige prvaka plasirao samo zahvaljujući sretnom ždrijebu, koji im je namijenio prvake Bosne i Hercegovine (Zrinjski), Islanda (Hafnarfjördur) i Izraela (Hapoel Beer Sheva), no do plasmana među europsku elitu ne možete doći samo zaslugom sreće, nego morate nešto pokazati i na terenu.
Maribor se iz utakmice u utakmicu dizao, a najbolje sačuvao baš za odlučujući susret protiv Izraelaca, koju su u glavni nogometni grad Slovenije stigli s prednošću 2:1 iz prvog susreta. Domaćini su brzo poveli zahvaljujući pogotku Mitje Vilera, a nakon toga su veći dio susreta potpuno kontrolirali tijek susreta. Izraelci su prvi udarac u okvir domaćih vratiju uputili tek u 80. minuti, a njihov uragan u posljednjih deset minuta zaustavila je obrambena vrsta Maribora na čelu sa sjajnim vratarom Jasminom Handanovićem.
Baš je ovaj 39-godišnjak jedan od simbola ove generacije “Vijoličastih”, koji u svojim redovima nemaju baš veliki broj igrača zanimljivih za bogatije klubove. U prvih jedanaest su tako svoje mjesto jučer našli i Gregor Bajde, Damjan Bohar te Valon Ahmedi, koji su na proljeće bili u drugom ili trećem planu, no završetkom karijere Milivoja Novakovića te odlaskom najboljeg pojedinca prošle sezone Dare Vršiča, (kojem sportski direktor Zlatko Zahović nije htio obogatiti ugovor te još uvijek traži novi klub), dobili su minutažu i morali preuzeti odgovornost.
U tome im uveliko pomažu “iskusnjare” Marko Šuler, Mitja Viler, Aleksander Rajčević te Marcos Tavares, koji imaju svaki svoje manjkavosti, no pravi su dokaz, da svaki (uspješan) klub mora imati nekoliko igrača, koji tvore onaj pravi temelj momčadi.
Kad s tribina Ljudskog vrta zagrmi “Mi smo Maribor!”, kao što je grmjelo sinoć, onda je jasno, da je vrag odnio šalu. Iznimna simbioza kluba i navijača, koja nije nestala ni u prošlim sezonama, u kojima je Maribor ostao bez europskih jeseni, i čak za jednu sezonu bez prvenstvene titule, ponijela je momčad do mjesta, koje sanjaju praktički svi europski klubovi.
Prvaci Hrvatske, Srbije, Makedonije. Crne Gore te Bosne i Hercegovine te brojnih ostalih europskih zemalja ove godine su ga bezuspješno ganjali, dok će prvak Slovenije svoje snove i realizirati. Unatoč skromnom proračunu, koji je bio ove godine dodatno skresan. Očito nije sve u novcima – nešto (odnosno puno) je i u kvalitetnom planiranju, stabilnosti igračkog i trenerskog kadra te hladnim glavama i pametnim odlukama u trenucima, kada klubu ne ide baš sve po zacrtanom planu.
Simon Maljevac
