Pitati nekoga zašto voli nogomet lišeno je ikakvog smisla. Biste li se usudili pitati prosječnu ženu zašto voli shopping? Ili klince zašto vole video igrice? Smije li se pitati mladu djevojku zašto voli mobitel koji neprestano drži uz uho? Ne smije, jer ona njega ne voli. On je dio njenog života. Emocionalno reagira samo onda kad hitno mora nabaviti najnoviji model jer joj pruža dodatne usluge.
Tako je o spornom pitanju “Zašto volite nogomet?” napisao Zoran Vodopija, jedan od 79 autora zastupljenih u knjizi Football Connexion Luke Tripkovića. Tripkovićevu su novinarskomdash;publicističku karijeru obilježili rodni Zagreb i voljeni Pariz, a najdraži sport, nogomet, usmjerio ga je prema sportskom novinarstvu. Objavio je knjige Vremenske zone, razgovori i susreti (1995.), Zašto volim nogomet (1997.), Neponovljivi Dražan Jerković (1997.), Football Connexion (2000.), Tebi, Zagrebe, govorim (2002.), Hrvatski testament (2005.), Čarli, život koji traje (2009.) i Zagrebačke istine (2011.).
Football Conexion okuplja svjedočanstva, sjećanja i maštanja 79 autora različitih nacionalnosti, dobi i zanimanja. Prednjače sportski novinari i sportaši, no mnogo ne zaostaju ni književnici. Ljubav prema nogometu mnogima je od njih obilježila život. Većina se prisjeća starih lopti koje su, iako jadna izgleda, bile štovane kao svetinja. Najdraže nogometaše uzdižu na pijadestal, ushićeno prepričavaju najuzbudljivije utakmice, pokušavaju svoju religioznu ljubav prema nogometu prenijeti i vlastitoj djeci. Iz osjećajne, duhovite, iskrene i maštovite knjige izdvajamo najupečatljivije misli o nogometu.
Vladimir Beara: “Uz balun sam od najmanjih nogu. To je kao neka vrsta zaraze, kad te uhvati mdash; ne pušta. Tu nema pomoći liječnika, jer još nitko nije izmislio cjepivo protiv te globalne epidemije! (…) Nogomet je moj vječni suputnik, on kuca i u mome srcu! I kucat će u meni i onda, čini mi se, kad mi srce više ne bude kucalo.”
Rudolf Belin: “Kad je riječ o meni, čini mi se da život traje samo od jednog kraja igrališta do drugoga kraja. Od šesnaesterca do šesnaesterca.”
Zvonimir Boban: “Volim ga ponajprije jer je neponovljiv, kao rijetko koji drugi sport. I to u svakom svom dijelu. Nogomet je san moga djetinjstva, san koji u stvarnosti živim.”
Božica Brkan: “Napokon, poslije tolikih godina, svome negdašnjem redaktoru iz Vjesnika, Ivanu Sokčeviću, kojega sam intelektualno uporno, nedjeljom i srijedom, odvraćala od odlazaka na visokobudžetni i niskokulturni maksimirski spektakl, priznajem: nogomet je drama ravna šekspirijanskoj. On bi, doduše, rekao: Ma, kakav Shakespeare!”
Ivan Buljan: “Što je drugo imao pučkoškolac, u moje vrijeme, nego loptu napravljenu od bilo čega, pa i od starih čarapa? Zavolio sam je, i ona me vodila kroz život, u moju igračku budućnost.”
Luka Capar: “Subota bez nogometa je kao nedjelja bez mise, to je način života, to je dio nas.”
Mišo Cvijanovićmdash;Cvijo: “U tom snu, uz desetoricu slavnih, cupkam u hodniku ispod tribina, nestrpljivo očekujući trenutak u kojem će nas trojica sudaca povesti na zeleni travnjak. Da, sanjam i sada, iako sam već ponosni i sretni djed. Jest da to je san, ali: ne vjerujem ljudima koji ne sanjaju.”
Mario Čupić: “Prijatelji su mislili, oženit će se, smirit će se… Prevariše se. Neki od njih, znam, i danas misle da sam lud. A ja jednostavno ne mogu bez uzbuđenja kada lopta ulazi u gol, tribine se tresu, srce lupa sto na sat. Supruga nikad nije voljela nogomet. Često me bockaju pitanjem, što više volim, suprugu ili nogomet? Ma, to se ne može usporediti. Zašto? Suprugu volim na jedan drugi način, no, pardon, kada je nogometna utakmica u pitanju ja ništa ne čujem ni ne vidim. Čak ni suprugu. U takvim trenutcima dišem punim plućima, nogomet je u svakoj pori navijačkog tijela. Sorry, Renata. (…) Neki imaju leukocite, eritrocite i ostala krvna zrnca, kod mene su u krvi nogometne lopte.”
Boris Dvornik: “Svejedno, nogomet u meni uvijek budi onog dječaka s placa i onog čovjeka koji je kao druker proveo na igralištu pokraj Plinare možda i najljepše društvene dane u životu.”
Matko Elezović: “Uživao sam u nogometu samo onda kad bih, na treningu ili prijateljskim utakmicama, oblačio dres s brojem devet; prodavao braničima tunele, valjao kolege vratare i zabijao golove; svejedno, jedan ili pet na utakmici. Tko zna tko se i zašto, miješajući karte moje sudbine, zabunio u dijeljenju. I dodijelio mi kartu, to jest dres, s brojem 1. Vrag mu sriću izija! Međutim, ljubav prema balunu bila je tolika da sam, eto, čak i to otrpio i stao među branke mdash; samo da bih bio na nogometnom terenu.”
Dražen Jerković: “Nikada neću stvarno doznati što me to natjeralo da toliko zavolim nogomet. Znate: ljubav je neobjašnjiva.”
Damir Karakaš: “Moj djed je organski mrzio nogomet. Otac još više. Čim bi primijetio nešto što bi ličilo na loptu, začas bi to nabio na vile. Djed je, pak, imao teoriju da je nogomet, zapravo, jedna velika svjetska prevara jer su, kako je prosvjetiteljski tvrdio, igrači u televizoru napravljeni od gume i trče navijeni na struju. Da, sve je to lova. Biznis. A budale se nerviraju, govorio je svisoka. Svejedno, ja sam i dalje bio budala. Dinamo i Dinamo, pa makar igrači bili napravljeni od gume i kretali se na struju.”
Etgar Keret: “Život nije ništa drugo doli dugotrajni trud, lišen koordinacije, via dolorosa na kraju kojeg zasja, gdjekad, genijalna akcija Zidanea, ili Cristiana Ronalda ili onog pravog Ronalda ili nekolicine drugih čarobnjaka.”
Kemal Mujičić: “Ljudi dolaze gledati nogometaše, a ne trenere. Zato poštujem one nogometne učitelje koji znaju prepoznati da je nogomet samo igra u kojoj um caruje, a snaga loptu nabija. Lopta je, naime, kao žena. Udaje se za vrijednog radnika, a ljubuje s pjesnicima.”
Krešimir Nemec: “Nogomet ima svoje strategije zavođenja, a one su mdash; rekao bih mdash; atraktivnije i suptilnije od drugih. U njemu je puno narcizma i prepotencije, lukavosti i šminke. O omjeru sreće i znanja u nogometu i utjecaju na konačni rezultat mogle bi se napisati knjige.”
Daniel Ortelli: “Volim nogomet jer je istodobno vrlo jednostavan i nevjerojatno složen. Jer je mješavina businessa i alkemije, strasti i razuma, i što, ako je mješavina neprikladno dozirana, biva opasnijim od Molotovljeva koktela, rasprsne vam se u lice i ne preostaje vam doli skupljati ostatke.”
Pavao Pavličić: “I pomislio bih kako sam sretan ja koji imam njih, pa sam Stadionu i sam nekako bliži. I uvijek sam iznova osjetio kako bih volio da i ja mogu ondje stanovati. Zato mi se učinilo posve logično kad su na Stadionu, nakon poplave šezdeset i pete, razapeli šatore i ondje smjestili mnogo ljudi. Kuće su im bile poplavljene, bilo im je teško, pa im je zato mdash; tako sam vjerovao mdash; Stadion najbolja utjeha!”
Miroslav Rede: “Nogomet? To je gotovo istovjetno kao da me netko pita zašto volim mdash; život? (…) Tolike odigrane utakmice, tolike nebrojene odgledane utakmice da se cijeli život na kraju pretvorio u jednu veliku utakmicu.”
Marko Rešetar: “Svi smo dakle navijači, stratezi koji analiziraju, osmišljavaju taktiku, kuju u zvijezde i bacaju pod noge, vole i mrze taj jedan, mali ili veliki, gotovo paralelni svijet, u kojem je lopta sunce, a oko nje se vrte klupski planeti sa svojim satelitima, mjesecima i kometama.”
Branko Stipković: “Više no očajan, odlučio sam zamrziti nogomet. Nije išlo… Atraktivniji je od graničara, nježniji od rukometa, složeniji od košarke, druželjubiviji od pingmdash;ponga, sigurniji od skijanja, dostupniji od plivanja, elegantniji od hokeja.”
Yvesmdash;Alexandre Tripković: “Jer što je dobra utakmica negoli dobro ispričana priča? I kao što je šah intelektualma igra sa sportskim rezultatima, tako je nogomet sportsko nadmetanje s visokim umjetničkomdash;intelektualnim dometom.”
Zoran Vodopija: “Nogomet je za veći dio muške populacije i malen dio osviještenih žena nešto što je usporedivo s bitnim životnim funkcijama. Nešto kao hranjenje ili pijenje vode.”
Slaven Zambatta: “Pa kad bih se ponovo rodio, kako se to kaže, vjerojatno bih se opet našao u magičnom svijetu lopte, mašte i razigranosti.”
Jeste li se ikad zapitali zašto volite nogomet? Ako želite pokušati odgovoriti na to pitanje, ili barem uživati u nepreglednom situ sjećanja istomišljenika koje je okupila ova knjiga, Football Conexion je idealno mjesto za najteža pitanja i najdivnije odgovore.
Magdalena Mrčela
Izvor: Tripković, Luka.Football Connexion.Jaspra: 2000.
