Licemjerni stručnjaci sudačke organizacije i dalje dominiraju

HNTV Screenshot
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

“Ako si mi prijatelj, istinom me ošamari. Za tapšanje po ramenu imam dovoljno neprijatelja”.

Eh da… Vrlo snažna i moćna izreka, ali ovo je kriva zemlja za takve poruke. A kad smo već kod činjenica, istine i očitog, evo još jedne – jasno je da su i suci ljudi od krvi i mesa. I kao takvi mogu pogriješiti. Nitko nije imun na te stvari. Nisu ni oni. I to je nešto s čim čovjek može živjeti. Pogotovo jer odluke moraju donositi u sekundi.

Kvragu, koliko god nam se želudac diže i od te sive zone i što sve trpaju u nju, možemo i to razumjeti. Jer doista postoje odluke koje nisu jasno definirane pravilima i prepuštene su sucu ‘na dušu’. Jest da je sve ovo što čini čovjeka čovjekom malo teže probavljivo kada znate da još uvijek nitko, ali nitko od primatelja ‘božićnica’ nije priveden pred lice pravde; no to je Hrvatska.

Kako bilo, vratimo se na poruku s početka teksta, zašto je problem nekome reći istinu, reći da je pogriješio? Povod posljednjem primjeru licemjernog i staloženog vrijeđanja zdravog razuma od strane stručnih analitičara suđenja i poznavatelja Pravila nogometne igre bio je potez Frana Jovića na utakmici Osijek – Hajduk, kada je propustio žutim kartonom sankcionirati lakat Osijekovog igrača.

>> Slobodna procjena: Analiza suđenja 24. kola HT Prve lige (VIDEO)

Od tog tapšanja po ramenu u stilu Marija Strahonje – “Možemo i trebamo ga pohvaliti, s obzirom na bivanja koja su se događala u proteklo vrijeme izvan terena za igru, mislim da je pokazao svoju psihičku stabilnost, izuzetnu kontrolu emocija, a provođenje pravila nogometne igre i upravljanje već je i prije pokazao da ima tu vještinu. Vrlo dobro je odsudio utakmicu, kontrolirao. Ona nije bila preteška, prezahtjevna, ali trebalo se znati uklopiti u nju, trebalo je znati nositi taj teret na leđima koji mu je bio nametnut i pokazao je da se radi o ozbiljnom sucu” – zaista ne vidimo nikakve koristi za hrvatske suce.

Gospodin Jović procijenio je da udarac rukom u glavu na utakmici Osijek – Hajduk nije za opomenu Bočkaju. U ovom slučaju bi to bila druga i isključujuća. I bilo bi to lakše probaviti samo da nije tog prokletog interneta koji ništa ne zaboravlja. Jer, evo kako je junak naše priče u prošlosti rješavao slične situacije udaranja rukom u glavu:

a) davao je karton




b) i Hajduku je dao karton


c) ali iz nekog, njemu poznatog razloga, teško se hvata za džep kad Hajdukov protivnik zvekne po glavi



Kriterij, je li to nešto za jesti?

Ali ako ste mislili da je Strahonjine hvalospjeve zagrebačkom sucu nemoguće nadmašiti i da nema dalje, onda niste pogledali/poslušali nastavak filmske uspješnice Spašavanje vojnika Ryana.


And Oscar goes to – Ante Vučemilović-Šimunović mlađi. Tom Hanks ga nije uspio dobiti za original, Ante bi mogao za nastavak.

Osim što ni sam nije uvjeren u ono što priča ne bi li opravdao nedodjeljivanje drugog žutog Bočkaju, bivši sudac kontradiktoran je sam sebi. Jer…


I ne samo to, ima hrpa primjera njegovih kolega i njihovih objašnjenja za udarac laktom ili rukom u glavu. U svim tim objašnjenjima govori se da je karton obavezan (jedino se Vitković izmotava u jednoj situaciji i ublažava s “bili bismo sretniji da je dao”) i apsolutno nitko ne spominje visinu lakta kao nekakav faktor kod odluke.

Vitković:





Šetka:



Kovačić:



Pristovnik:


Dakle, u čemu je bio problem reći za tu spornu situaciju iz Osijeka da je sudac pogriješio ako su nas nebrojeno puta ranije, između ostalog i sam Vučemilović-Šimunović, uvjeravali da se takve stvari moraju kažnjavati kartonom? I zašto je, praktički iz kola u kolo i to već godinama, tako prokleto teško priznati da je sudac pogriješio na štetu Hajduka? Jer koliko god se griješilo i na štetu ostalih klubova, nepobitna činjenica ostaje da stručni analitičari isključivo za određene situacije u kojima je teško oštećen Hajduk – pričaju sulude priče, koje ne da nemaju veze s Pravilima nogometne igre, stručnošću, nego jednostavno nemaju veze s humanošću i zdravim razumom. Umjesto stručnog osvrta tako gledamo i slušamo suluda objašnjenja, logičke i verbalne vratolomije na koje se, dok gledaš, svako malo okrećeš i provjeravaš snima li te skrivena kamera možda. Ili jednostavno “nema inserata”.

Znamo da im je općenito često teško preko usta prevaliti da sudac nije bio u pravu, ali to tapšanje po ramenu ‘ma bilo je dobro’ je put u propast. Moralni ljudi i moralna organizacija dosljedno bi komentirala odluke suca. Za njihovo dobro. Jer samo tako mogu napredovati i biti bolji.

Želimo vjerovati (iako je to u okolnostima povijesti hrvatskog nogometa teško) da su svi ti ljudi profesiju nogometnog suca odabrali jer vole nogomet i htjeli su dati svoj obol njegovom razvoju. No onda se nameće pitanje – kako možeš svjesno stati pred kamere i hrvatsku javnost pa lupetati i baljezgati gluposti za koje znaš da su u suprotnosti sa svim pravilima tvoje struke? Samo kako bi opravdao svog kolegu. Kako, na kraju krajeva, možeš raditi protiv sebe i protiv stvari koje voliš? Pljuvati po nečemu čemu si posvetio dobar dio života? I kako te uopće nije briga što ispadaš osoba kakva ispadaš?

I kao što smo rekli, za suce još i može čovjek imati razumijevanja jer odluke donose u realnom vremenu, često u sekundi-dvije. Ali za one koji imaju vremena u miru pogledati snimke utakmica, pa svejedno odaberu ne reći istinu ili ne reći ništa, za takve beskičmenjake, licemjere i poslušnike razumijevanja jednostavno – nema i ne treba biti.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email