Ima li još nade za Dinamo?

Facebook/Zajedno Za Dinamo
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

„Sve su bitke dosad izgubljene trajno, dobijmo bar ovu to bi bilo sjajno…“, stihovi su Rajka Dujmića u neponovljivoj „Tonki“ koji kirurški precizno definiraju želje i osjećaje navijača Dinama u borbi protiv otimačine njihovog kluba. Borba je vođena na svim frontama: tribina, peticije, administracija i bojkot – no nažalost klub je i dalje ostao u šaci klike koja njegov bitak guši svim silama te svojim djelovanjem uspijeva iz njega isisati još ono malo duše. Boysi, Zajedno za Dinamo, Za naš Dinamo, stotine tekstova, činjenica i dokaza koji su ukazivali na ono zbog čega danas traje suđenje u Osijeku nije nažalost donijelo nikakvu promjenu. Frustracije, gubitak vremena, živaca i energije svih ovih godina uzele su danak te izuzev navijačkih uzvika sa sjevera više ne postoji nikakav pokret otpora koji bi krenuo u ‘fajt’ protiv ljudi koje štiti politika, sudstvo i policija. Zaista, tko ima toliko mazohizma u sebi upuštati se u borbu za bolji Dinamo poslije svega dosad ili nakon što vidi snimku optuženog i svjedoke tužiteljstva kako se razdragano grle uz taktove Miroslava Ilića? Čak i mi pravosudni tutleki i laici koje definicija prava najbliže veže uz Alana Shorea i Dennya Cranea, nismo toliko glupi da bi mogli vjerovati u pravednost postupka nakon što vidimo orkestrirane monologe optuženog u sudnici, lažna svjedočenja ključnih svjedoka i lošu glumu odvjetničkog para obrane? Kako se boriti protiv suparnika koji slavi rođendane s predsjednicom države, financira stranku na vlasti, pije kave s pravosudnim sucima i maše policijskim dosjeima na nacionalnoj televiziji? S druge strane opozicija nema ni ispravnu praćku u borbi protiv Golijata. U ovom ratu za klub nije bilo pravila,viteštva i poštenja, a sredstva nisu birana. Uhićenja, maltretiranja, crne liste i petokolonaši iz Fan cluba samo su najvidljiviji pokušaji sloma bilo kakvog oblika otpora. Kad imaš takvog protivnika protiv kojeg ideš isključivo glavom kroz zid jer drugačije ne ide, što očekivati nego posljedičnu ravnodušnost i apatiju? Postoji li još zadnji lelek za Dinamo i ima li uopće smisla? Za što se točno boriti kad svi znamo kako će u osječkom postupku, odnosno farsi koja se tamo odvija – biti izrečena neka simbolična uvjetna kazna? Trenutno smo u posljednjoj rundi, u rundi u kojoj se događa osječko suđenje i skorašnja najavljena privatizacija kluba. Navijači su dosad sve bitke „izgubili trajno“, ali što nam još preostaje? Baciti se na glavu – sve ili ništa. Dinamo je klub svih njegovih navijača, a u borbu za klub treba se upustiti upravo – zajednički. Neće se vratiti klub pjesmom Boysa protiv uprave jer se to svodi na „donkihotovsku“ borbu s vjetrenjačama. No ono što može vratiti klub je pokušaj kreiranja široke fronte navijača te stvaranje pritiska i raspoloženja kako još ima smisla boriti se. Sajam taštine, začahurenosti, osobni animoziteti i sve ostale ‘dječje bolesti’ nuspojave su koje će za jednu, pet ili deset godina izazivati samo žal i gorčinu jer se nije probalo – barem još jedanput. Još jednom u borbu za klub u specifičnim uvjetima, borba koja ne smije biti svedena na samo skupljanje potpisa ili par prosvjeda. Koliko god bilo teško posaditi klicu vjere i nade u bolji Dinamo, nakon toliko izgubljenih godina i generacija, drugog načina nema. Dinamo osim svojih navijača druge opcije nema. Metode, ljudi, način; tko, što, s kim, s čim i kako protiv Mamića – univerzalan odgovor na mnogobrojna pitanja ne postoji i ne treba očekivati da će se rješenje odmah okotiti samo od sebe ili će netko popiti Asterixov čarobni napitak u obrani galskog sela zvanog Maksimir i time riješiti sve što treba biti odrađeno da naš klub postane ono što želimo. Postoji još puno ljudi kojima je stalo do kluba, ljudi s konkretnim i kvalitetnim idejama i prijedlozima. Puno ljudi kojima je stalo, ali im je teško kao pojedincu doći u već definirani ‘čopor’. Kao i u bilo koju drugu društvenu skupinu, teško je prići prvi put, a da ne govorimo o specifičnoj kategoriji zvanoj navijači. Obične kibicere, simpatizere, ljenčuge i cinike treba animirati. Ne do posljednjeg čovjeka već za novog čovjeka. Dvije glave uvijek su pametnije od jedne. Animirati „nepoznate“ i reanimirati „poznate“ koji su već dali obol borbi i nose ožiljke borbe. Koliko god bilo teško, treba razgovarati i proširiti priču s jednima i drugima barem još jednom. Radi nas samih i radi kluba kojeg volimo.

Goran Đulić

[adning id="73713" no_iframe="1"][adning id="73712" no_iframe="1"] ]]>


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Zadnje objavljeno

Twitter