Još od prošlogodišnjeg potpisivanja sporazuma sa španjolskom podružnicom Transparency International-a španjolska La Liga (udruga koja brine o profesionalnom nogometu u državi) kroz pravilnike i propise aktivno radi na promociji transparentnosti, dobrog upravljanja i odgovornosti klubova.
Jedan od temeljnih dokumenata promocije transparentnosti i odgovornosti u prvoligaškim i drugoligaškim španjolskim klubovima jest Pravilnik o elaboraciji klupskih budžeta. Isti je, kako sami naziv pravilnika i navodi, temelj za određivanje maksimalnog iznosa kojeg klubovi prve i druge lige mogu potrošiti na sportski segment.
La liga je danas tako objavila maksimalne budžete za sportski segment u sezoni 2018/2019 za 42 kluba koja se natječu u najvišim nogometnim razredima države. Budžet za sportski segment podrazumijeva troškove igrača, glavnog trenera i pomoćnika, kondicijskih trenera i tehničara prve momčadi, kao i ostale troškove poput troškova filijala (rezervnih momčadi), fiksnih i varijabilnih plaća, kolektivnih bonusa, socijalnih davanja, troškova odštete (uključujući i provizije agentima) te amortizaciju igrača.
Od 20 prvoligaških klubova najviše dozvoljene budžete za sezonu 2018/2019 tako redom imaju:
- Barcelona – 632.971.000,00 eura
- Real Madrid – 566.530.000,00 eura
- Atletico Madrid – 293.000.000,00 eura
- Valencia – 164.684.000,00 eura
- Sevilla – 162.783.000,00 eura
Klub 100 milijuna zatvara Villarreal čiji je maksimalni budžet za sportski segment kluba 109.126.000,00 eura.
Klubovi s najnižim dozvoljenim budžetima u prvoj ligi su:
- Valladolid – 23.882.000,00 eura
- Huesca – 29.328.000,00 eura
- Rayo Vallecano 33.077.000,00 eura
- Girona – 36.755.000,00 eura
- Deportivo Alaves – 39.193.000,00 eura
Najveći porast u dozvoljenom budžetu u odnosu na prethodnu sezonu imala je Barcelona (125.732 milijuna eura), dok je Espanyol jedini klub kojem je u odnosu na sezonu 2017/2018 maksimalno dozvoljeno trošenje na sportski segment smanjeno za 4.191 milijuna eura.
Iz La Lige ističu da procijenjeni dozvoljeni budžeti za klubove ne odgovaraju nužno onom iznosu koji će klubovi u realnosti i potrošiti, te da su klubovi (naravno) slobodni trošiti i manje ukoliko se to uklapa u njihove sportske i financijske planove, jedino bitno jest da ne prelaze svoje maksimalne limite.
