Nedavno se Ivo Lipanović, v.d. ravnatelj Opere u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu dotaknuo i drugog splitskog HNK, Hrvatskog nogometnog kluba Hajduk riječima:
-Ja se u svetinju koja živi vječno ne diram, ali neka i nama daju kao i njima. Pročitao sam o 30 milijuna kuna kredita
Za početak treba reći da gospodin Lipanović nije jedini površni pratitelj stanja splitskog proračuna (ili Hajdukovog) koji ovako razmišlja, stoga smo odlučili analizirati što sve Grad Split daje Hajduku. Uz to, ravnatelj Hrvatskog narodnog kazališta bespotrebno raspiruje sukob na relaciji kulture i sporta. Važno je naglasiti kako potpisnici ovih redaka pohode HNK, ali i da smo sigurni kako mnogi djelatnici u kulturi imaju strast prema nogometu.
Kazalište (kao i kultura općenito) je uostalom, mjesto na kojem se već dugo kritički promišlja o mnogim stvarima kojima se u “mainstreamu” ne daje dovoljno prostora, rugalo se svemu i svačemu, kritiku nisu izbjegli ni carevni ni kraljevi, ali ni društvo u kojem postoje razne predrasude. I dobro je da je tako i tako i treba ostati. Upravo se u kriznim vremenima sredstva se uskraćuju prvo kulturnim i obrazovnim institucijama (što je dugoročno vrlo neisplativo za društvo), ali pritom nema potrebe da gospodin Lipanović postavlja tezu “ili kultura ili sport”, odnosno ako mogu “oni”, dajte i “nama”, tim više jer mu ni brojke ne idu prilog.
Uz to, sportska su borilišta, odnosno tribine istih, posljednjih godina itekakav korektiv društvu, ukazuju na korupciju i slične štetne društvene pojave i iako među navijačima ima onih koji nisu “cvijeće” povijest nas uči da nažalost ni djelatnici u kulturi nisu imuni na političko postavljanje, iskorištavanje pozicije moći i ostale “nepodopštine”. No, vratimo se mi izdvajanju iz proračuna.
Prvo, potrebno je “razbiti” mit o 30 milijuna kuna koje je Hajduk dobio. Prava je istina da grad Split Hajduku 30 milijuna kuna nije dao, već ih je posudio (točnije, vratio je kredit bankama) uz zakonski propisanu zateznu kamatu od 15% (od 01.08.2015. 10,14%). Treba spomenuti i da Hajduk nije taj kredit dignuo za razvoj, već saniranje dugova nastalih upravo u periodu dok je Grad Split direktno, a ne preko članova kluba, nadgledao rad splitskog prvoligaša.
Krediti za koje je Grad bio jamac dospjeli su u 11. mjesecu 2013., te je Grad preuzeo obvezu plaćanja, budući da Hajduk to tada nije bio u stanju, te je dogovorena dinamika otplate tog jamstva Gradu. Kao što je vidljivo, ukupni iznos u 2013. bio je 31.864.715 (dio duga prema PBZ-u još uvijek je bio obveza Hajduka, očito se jamstvo aktiviralo tek u 2014.).Na kraju 2014. godine ukupni dug prema Gradu pao je na 28.590.778 kn. Osim što je otplatio 3.300.000 kn glavnice, Hajduk je otplatio i 4.000.000 zateznih kamata. Nažalost, ne znamo koliko je otplaćeno u 2015. no treba uzeti u obzir da se svake godine generiraju nove kamate.
Osim navedenog jamstva za kredit, Grad je Hajduku pokrio troškove promjene travnjaka na Gradskom stadionu u Poljudu u iznosu 4.000.000 kuna (pola u 2014. i pola u 2015.), što je dužan sukladno koncesijskom ugovoru (Poljud nije u vlasništvu Hajduka, nego Grada). Osim toga, za razliku od mnogih drugih gradova u Hrvatskoj, grad Split Hajduku nije dao niti kune. Obzirom da je Hajduk u 2 godine generirao 4 milijuna kuna zateznih kamata, ispada da je Grad tim novcima financirao travnjak.
S druge strane, ako pogledamo koliko Grad izdvaja za svoj drugi HNK, onaj kulturniji, vidimo da je Grad Split za Hrvatsko narodno kazalište izdvojio u u 2013. 38.227.000, u 2014. 39.341.000 kn, a u 2015. gotovo 40 milijuna kuna. Kada se pogleda iznos od gotovo 120 milijuna kuna u 3 godine, mnogi navijači Hajduka bi se, ako bi slijedili promašenu tezu, mogli poslužiti istom rečenicom kao i gospodin Lipanović: “neka i nama daju kao i njima”. Ovdje treba naglasiti da Kazalište taj iznos ne treba vratiti.
Ako se pitate kakva je situacija u ostalim gradovima, Grad Zagreb je za potrebe zagrebačkog HNK izdvojio u 2015. i 2014. godini 42 milijuna i 380 tisuća kuna, a godinu dana ranije okrugla 43 milijuna. Grad Rijeka je na rad HNK Ivana pl. Zajca u posljednje 3 godine potrošila nešto više od 120 milijuna kuna (2013. godine – 40.512.400kn, 2014. – 40.539.000kn, 2015. – 39.272.800), dok je primjerice Grad Osijek 2014. i 2015. godine izdvojio po 24 milijuna i 74 tisuće kuna godišnje za rad tamošnjeg Hrvatskog narodnog kazališta. Sve to je puno više nego što iz gradskog proračuna dobivaju prvoligaši, izuzev GNK Dinama, ali i ovdje je “problem” za one koji razmišljaju poput Lipanovića taj da su se upravo navijači pobunili što toliki iznosi javnog novca odlazi u jedan klub, pogotovo jer od samostalne djelatnosti može ostvarivati profit dovoljan da je samoodrživ.
Zaključno, kultura i sport, odnosno u ovom slučaju nogomet, ne bi trebali biti na sukobljenim stranama, nego baš suprotno, zajednički djelovati na ispravljanju štetnih pojava u našem društvu.
Vedran Matenda, Veljko Tomić
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, “legalne potpore” u diskriminaciji.”
