Matthew Norman u svom oproštaju od White Hart Lanea za Independent. „Neki su događaji pretužni da se s njima nosimo bez boce viskija i lijevka. Ništa ne koncentrira um i ne vraća sjećanja kao pomisao na neizbježno rušenje tvog doma.“
Brončani pijetao na krovu kultnog stadiona nakon 118 godina odlazi u povijest. Još jedna engleska nogometna legenda nastavit će živjeti na fotografijama i u sjećanjima, isto kao i Boleyn Ground koji je svoju zadnju utakmicu ugostio negdje u ovo vrijeme prošle godine, a ovu je, kao i tada, porazom uveličao Manchester United.
Proslavili su to navijači pitch invasionom, utrčavanjem u teren i slavljem sa svojim igračima koji su se pokušavali probiti do svlačionica dok je u pozadini spiker robotskim glasom ponavljao „Please return to your seats immediately“ kojeg su svi na terenu ignorirali kojih 20-ak minuta. Uslijedila je službena ceremonija u kojoj su se prisjetili legendi Spursa iz bliže i dalje prošlosti koje su kročile ovim travnjakom i, za kraj, pjesma za rastanak.
I to je bilo to. Direktori u odijelima nemaju vremena za sentimentalnost – ni 24 sata kasnije bageri su već krenuli raskopavati teren, a razmontirane stolice ležale su na nekoliko hrpa oko onoga što je nekad bilo igralište. Dojam ostaje da je White Hart Lane zaslužio ako ne veći, onda iskreniji oproštaj.
[caption id="" align="aligncenter" width="625"]
Foto: footballfancast.com[/caption]
Osnivači Tottenhama još su 1882. godine odlučili da se među svim Cityjima, Townima i Unitedima žele nekako istaknuti. Sir Henry Percy, engleski plemić s kraja 14. stoljeća, tada poznat i kao Harry Hotspur, bio je član obitelji iz Northumberlanda koja je u to vrijeme posjedovala veći dio sjevernog Londona. Njegov će nadimak do danas ostati u imenu sjevernolondonskog kluba.
Krajem 19. stoljeća Spursi su igrali doslovno u močvari, na prostoru imena „Tottenham Marshes“ koji i danas postoji kao jedna od posljednjih netaknutih oaza na širem gradskom području. 1898. godine Spursi su protiv Woolwich Arsenala, koji tada još nije preselio u sjeverni London, odigrali gradski derbi pred oko 14 000 gledatelja. Uvidjevši da je potražnja daleko prerasla broj koji je tadašnji stadion mogao primiti, dogovorili su se s vlasnikom pivovare Charrington da iza njegovog puba, 100-tinjak metara od močvare, izgrade sasvim novi stadion. Razmontirali su staru glavnu tribinu, prenijeli materijal i samo je sastavili na novoj lokaciji.
[caption id="" align="aligncenter" width="730"]
White Hart Lane 1899. godine / Foto: tottenhamhotspur.com[/caption]
Archibald Leitch, arhitekt bezbrojnih stadiona u Velikoj Britaniji, zaslužan je za rekonstrukciju početkom 1910-ih. Drvo je zamijenio beton, kapacitet je narastao na preko 50 000 ljudi, a prvi put se na krovu nad zapadnom tribinom našao i pijetao s početka teksta, simbol kluba od najranijih dana. Početkom 30-ih stadion je opet proširen pa je u ožujku 1938. utakmicu 6. kola FA Cupa došlo pogledati do danas rekordnih 75 038 navijača.
https://www.youtube.com/watch?v=k8VUveA3qSw
[caption id="" align="aligncenter" width="770"]
Foto: stadiumguide.com[/caption]
Prevelik je Tottenham klub da bi izdvajali jednu generaciju ili jednu sezonu –osvajači dvostruke krune 1960/61 na čelu s legendarnim menadžerom Billom Nicholsonom koji je cijeli život bio u Spursima i najbolji članovi te ekipe Jimmy Greaves, Danny Blanchflower i Dave Mackay, svoje su trofeje dizali na White Hart Laneu, a godinu kasnije preko, između ostalih, Feyenoorda i praške Dukle došli do polufinala Kupa prvaka gdje ih je Eusebijeva Benfica jedva zaustavila. Osvajači Kupa UEFA-e 1972. protiv Wolvesa i 1984. na jedanaesterce protiv Anderlechta uvrstili su Tottenham među najveće engleske klubove, a Glen Hoddle i Gazza koji danas u siromaštvu i alkoholizmu pleše između života i smrti krajem 80-ih su oduševljavali navijače Lilywhitesa i na terenu i izvan njega. Čak je i Maradona 1986. zaigrao u bijelom dresu na utakmici u čast sunarodnjaka Ossieja Ardilesa.
[caption id="" align="aligncenter" width="540"]
Maradona u dresu Tottenhama na WHL-u / Foto: 11freunde.de[/caption]
Gledajući slike iz povijesti ne samo White Hart Lanea, nego i ostalih engleskih old school stadiona od prije Hillsborougha i Premierlige, teško je ne poželjeti biti tamo, na stajanju, bar jednu utakmicu. Uđeš na tribinu za siću, navijaš i gledaš najbolji nogomet u Europi. Takav se dojam stječe iz svih dostupnih materijala, tako to prepričavaju i stariji navijači koji su danas već u svojim 50-ima ili stariji – ako lažu i jedni i drugi, onda lažemo i mi.
The Shelf Side je bio ta tribina na White Hart Laneu. Međutim, za razliku od, recimo, The Kopa, nije bio iza gola nego duž cijelog terena. Bila je manje poznata, ali zbog toga je imala veći utjecaj kada bi igrač prvi puta došao u goste Tottenhamu. Zbog svoje strme konstrukcije i blizine terenu, kažu igrači iz tog vremena, imala je zastrašujuć efekt.
[caption id="" align="aligncenter" width="564"]
The Shelf Side / Foto: pinterest.com[/caption]
Novi će White Hart Lane, već je neko vrijeme izvjesno, iza jednog od golova imati „kop“; dok će na preostale tri strane tribine biti podijeljene u dvije razine, kop će biti jedna velika cjelina s oko 17 000 mjesta po uzoru na dortmundski Žuti zid. Samo, postoji kvaka: sve će to biti stolice. Vrijeme će pokazati hoće li FA napokon progledati i dopustiti „safe-standing“ model i, ako ne, kako će ta tribina zapravo izgledati, ali sudeći po Liverpoolovom originalnom Kopu koji je danas sjena onog što je nekad bio, ni Spurse ne čeka puno bolja sudbina.
Bit će to stadion (a sigurno je da se neće zvati WHL, samo se traži sponzor) i za NFL utakmice, imat će i luksuzne lože i grijana Premium sjedala s ugrađenim USB priključcima, moći ćete kroz jednosmjerno staklo vidjeti igrače u tunelu kao i isprobati sobu za sir, što god ona bila. 61 000 navijača, odnosno oko 26 000 više nego danas, imat će priliku vidjeti utakmice uživo što će bez sumnje dati Spursima financijski poguranac da naprave taj zadnji korak i uđu među elitu. Međutim, nama koji nismo „unutra“ nego iz daleke strane zemlje promatramo cijeli taj spektakl, uvijek se nekako nametne pitanje: koliko daleko je predaleko?
Tottenhamovi navijači izdali su kratki film „Memory Lane“ u kojem supredstavili ovaj legendarni stadion iz svoje perspektive, a upečatljivi su stihovi poznate pjesme „O Captain, my Captain“ koju su prilagodili u „O Tottenham, my Tottenham“:
„My Hotspur, from this hallowed ground,
we beg you, don’t lose sight.“
Matija Palijan
