Kultni stadioni: Titula za kraj?

renenl.com
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Da ste kapetan nekakvog teretnog broda koji s mora tek uplovljava u jednu od najvećih svjetskih luka, prvo biste vidjeli najpoznatije lice ovog grada: visoke kranove i šarene kontejnere koji su na nebrojene terminale pristigli sa svih strana svijeta. Nešto dalje u unutrašnjosti, bliže centru grada, visoke stambene zgrade i obiteljske kuće od crvene cigle ničim ne odaju da je u Drugom svjetskom ratu gotovo cijeli grad bio sravnjem sa zemljom. Negdje među tim zgradama, primijetili biste četiri reflektora koji okružuju jedan od rijetkih relikta prijeratnog vremena. Već 80 godina, od 1937., u kvartu Feijenoord u Rotterdamu stoji De Kuip ili službeno Feijenoord Stadium.

„Znam! To je to!“ vikao je prije 86 godina, kaže rotterdamska legenda, usred jedne siječanjske noći 1931. tadašnji klupski predsjednik Leen van Zandvliet, ekscentričan i vrlo zanimljiv tip. Trgnuo se iz sna i takav u bunilu probudio i ženu i djecu mahnito tražeći papir i olovku da zapiše to što viče da zna dok mu nije isparilo. Feyenoord je tada već neko vrijeme igrao na premalom Kromme Zandwegu i trebalo im je novo rješenje.

Kada se predsjednik ujutro opet probudio, na papiru je bio grubo skiciran oblik novog stadiona u obliku posude ili zdjele (otuda naziv De Kuip), popis svega što će se u njemu nalaziti (što nije bilo puno toga – Rotterdam je tada, kao i danas, bio grad radničke klase koju i nije briga za estetiku i luksuz), kapacitet će biti između 65 i 70 tisuća, a najvažniji dio vizije bio je onaj o tribinama na dvije razine, dotad nešto nezabilježeno u Nizozemskoj.

Do 1934. uspio je uvjeriti i upravu kluba i gradske čelnike da im takav stadion zaista treba i ozbiljno planiranje moglo je početi. Obišao je van Zandvliet u potrazi za dodatnim idejama i Veliku Britaniju i SAD, a za oko su mu zapela dva stadiona, londonski Highbury te Yankee Stadium u New Yorku, jedan od najpoznatijih bejzbolskih stadiona u Americi. Nekako je zajedno s glavnim arhitektom van der Vlugtom uspio u jedan nacrt uklopiti ono što je tri godine ranije sanjao s ovime što je na svojim nedavnim putovanjima vidio; plan je bio od čelika, betona i stakla napraviti najveći nizozemski stadion, ponos Rotterdama.

Već 1936. radovi su bili gotovi, međutim grad još nije dopuštao službeno otvaranje zbog nedovršenih pristupnih cesta. Van Zandvlieta je toliko zanimalo kako će novi stadion podnijeti navijače da je jednog nedjeljnog popodneva zvao mornare i nezaposlene da za piće i cigaru dođu i skaču, pjevaju, lupaju, ukratko testiraju stadion. Sve je prošlo OK i sljedeće je godine, 27. ožujka 1937., De Kuip i službeno otvoren s kapacitetom od 64 000 ljudi.

Foto: flabber.nl

Nisu se nogometaši Feyenoorda još stigli ni priviknuti na novi teren kada se u Rotterdamu čula zračna uzbuna i kada su nacističke bombe počele padati po gradu. Samo tri godine nakon izgradnje, u svibnju 1940., Nizozemska se unatoč proglašenoj neutralnosti našla na udaru Trećeg Reicha i nogomet je postao nebitan. Jedva pet dana trajao je nizozemski otpor nakon čega se vojska predala, a kraljevska obitelj pobjegla je u London.

S obzirom da su nafta i čelik, uz ljude, bili pogonsko gorivo cijelog rata, Nijemci su pokušali iskoristiti sve što su mogli naći u ruševinama Rotterdama kako bi nastavili pokretati svoj golemi ratni stroj. Teško da bi im u toj situaciji mogao promaknuti golemi čelični div kraj rijeke Maas. Kada su proučavali koliko bi metala iz njega mogli izvući, pitali su tadašnjeg upravitelja stadiona da im pomogne izračunati točnu količinu, a ovaj je slagao rekavši tek jednu petinu stvarnog broja. Da nije bilo tog čovjeka koji je riskirao i vlastiti život, danas bi Feyenoord igrao na nekom sasvim drugom mjestu. De Kuip bi bio srušen i razmontiran ni 10 godina nakon izgradnje, a njegov prekaljeni čelik vjerojatno bi skončao negdje u ruskom snijegu ili saharskom pijesku.

Rotterdam nakon bombardiranja
Foto: wikipedia.org

Razdoblje nakon rata, kada se život polako vraćao u normalu, bilo je vrijeme postavljanja temelja za ono što će uslijediti dvadesetak godina kasnije. 1956. godine osnovana je profesionalna nogometna liga, a ono što je nedostajalo bile su prave nogometne akademije. Ajax i Feyenoord su to prvi prepoznali, nedugo zatim stvorili sustave rada s mladima i tako postali, i do danas ostali, klubovi koji redovito izbacuju fantastične mlade igrače. Ta prva generacija će u ranim 70-ima donijeti zlatno doba nizozemskog nogometa i neke utakmice odigrane na De Kuipu koje se i danas prepričavaju.

Tada 44-ogodišnji Ernst Happel došao je u Rotterdam 1969. godine. Dotad je u 7 godina u ADO Den Haagu stigao do četiri finala kupa i jednom ga osvojio, imao je nekoliko top 3 plasmana u prvenstvu, ali, iako vrlo talentiran, u europskim okvirima je još uvijek bio neafirmiran. Ispostavilo se da je on bio upravo ono što je Feyenoordu nedostajalo.

Preuzeo je klupu u ljeto ’69. znajući da su njegovi igrači sezonu ranije osvojili naslov i osigurali nastup u Kupu prvaka. Vidjevši kakav potencijal ima u ekipi, odlučio je sve karte baciti na europsko natjecanje. Prvo kolo donijelo je amatere iz Reykjavika, FR, koji su ispraćeni ukupnim rezultatom 16:2. Međutim, nakon izvlačenja parova drugog kola, gotovo cijeli Rotterdam se već pomirio s ispadanjem – AC Milan tada je bio među najjačim europskim klubovima. U prvoj utakmici u Milanu Talijani su bili bolji 1:0, ali taj je rezultat ipak ostavljao nadu i na uzvratu se na tribinama De Kuipa natiskalo 63 000 ljudi, a Feyenoord im je vratio pobjedivši 2:0 za najveću senzaciju dotadašnjeg dijela natjecanja.

Feyenoord 2:0 AC Milan, 1969.
Foto: ultras-tifo.net

Nakon toga samopouzdanje je naraslo do neba, a u četvrtfinalu je čekao istočnonjemački vojni klub SV Vorwärts. Rezultati su se ponovili: poraz 1:0 u gostima pa preokret 2:0 u Rotterdamu za polufinale. Tamo su bez previše stresa momci Ernsta Happela riješili varšavsku Legiju s 0:0 i 2:0, a finale je donijelo dvoboj na San Siru protiv Celtica koji je tri godine ranije već postao prvakom Europe i sada je bio veliki favorit. Danas 73-ogodišnji Jim Craig, škotski desni bek iz te utakmice, mnogo će godina kasnije reći da su u tu utakmicu ušli prearogantno: „Bez sumnje, podcijenili smo ih. Bili su puno bolji i igrali sjajan nogomet“. 1:1 je bilo nakon 90 minuta, a u 114. sjajni švedski napadač Ove Kindvall (129 golova u 144 utakmice za Feyenoord) donosi naslov europskog prvaka u Rotterdam.

Ima tih finala koliko hoćete, deset ih je De Kuip ugostio, najviše od svih europskih stadiona, i po tome je također specifičan. Možda je najpoznatije ono nevezano za Feyenoord, 1982. kada je, nekako, nitko ne zna kako, Aston Villa postala europski prvak pobijedivši Bayern u finalu. Puno bi više stranica ovaj tekst imao kada bismo prošli kroz njih sve, kada bismo pregledali sve nevjerojatne preokrete i pobjede Feyenoorda ostvarene na terenu ovog stadiona. Ipak, još jedne se vrijedi prisjetiti.

Aston Villa 1:0 Bayern München, 1982.
Foto: myoldmansaid.com

Do finala Kupa UEFA 2002. Feyenoord je došao preko Freiburga, Rangersa, PSV-a i Intera, a protivnik je bila dortmundska Borussija. Znalo se još od početka natjecanja da će se finale igrati u Rotterdamu, a igrači trenera Berta van Marwijka pobrinuli su se da upravo oni budu u tom finalu. Bio je to dvoboj dva najbolja napada natjecanja: s jedne strane Pierre van Hooijdonk, Jon Dahl Tomasson i 19-ogodišnji Robin van Persie, s druge Tomas Rosicky, Marcio Amoroso i Jan Koller.

Van Hooijdonk je briljirao i s dva gola odveo Feyenoord do trofeja koji će, tada to još naravno nisu znali, označiti početak financijskih problema i pada u prosječnost.

Feyenoord 3:2 Borussia Dortmund, 2002.
Foto: ultras-tifo.net

Bez obzira na to, utakmice na De Kuipu i danas su, kažu Feyenoordovi navijači, dobre kao i prije, ako ne i bolje. Europske večeri pogotovo – rijetko ćete vidjeti nekoga da sjedi, a snažan utjecaj engleske navijačke kulture, one prave od prije Thatcherice i Premier League, osjeti se i danas u engleskim pjesmama koje se pjevaju na tribinama.

Foto: bogue.nl

1994. godine, u vrijeme kada je komercijalizacija nogometa krenula po cijeloj Europi, na De Kuipu su također uvedena sva sjedeća mjesta; nitko se nije potpuno uspio othrvati tomu ako je htio nastupati u UEFA-inim europskim natjecanjima. Izgrađen je i poznati nakošeni krov, jedinstven u modernoj stadionskoj arhitekturi. Početkom 90-ih De Kuip je uvršten na popis zaštićenih spomenika grada Rotterdama.

Već desetak godina traje rasprava o mogućem proširenju ili izgradnji novog stadiona. Bilo je planova koji su bili „gotova stvar“ pa se o njima više nikad nije čulo, ali posljednji u nizu čini se i najozbiljniji. „Feyenoord City“ zove se projekt u sklopu kojeg bi trebao biti izgrađen novi moderni stadion, oko njega stambene kuće i uredi, čak i crkva – ukratko, cijeli novi kvart. Cijena: preko milijardu eura. Znate već priču: „Stadion mora generirati profit 7 dana u tjednu, a ne samo jednom svaka dva tjedna“.

Foto: dutchsoccersite.org

Međutim, udruga navijača žestoko je kritizirala ovaj projekt osporavajući njegovu isplativost, smatrajući da se u njega ulazi olako. Također, inzistiraju da, ako im već treba veći stadion, rješenje bude nadogradnja sadašnjeg De Kuipa, a ne izgradnja novog stadiona, jer žele zadržati tradiciju i uštedjeti desetke milijuna eura gradskog novca.

Što će od cijelog projekta biti, ostaje nam za vidjeti u narednim mjesecima, ali, ako već mora otići u povijest, prigodno bi bilo da ode s navršenih 80 godina (tu obljetnicu slavi sutra) i uz titulu. Feyenoord nakon 18 godina bez prvenstvene titule napokon ima odličnu priliku prekinuti taj post. Bio bi to najbolji mogući oproštaj, iako bi, vjerujem, svima bilo draže da ostane stajati tu gdje je i danas, gdje ga je i otvorio onaj ludi predsjednik prije 80 godina.

Matija Palijan


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email