Postoje ta doba godine kad najradije ne bih ništa čitao i znao, a posljedično niti pisao. Ovakvi prazni nogometni hodovi idu pod to, jer mi samo stvaraju nervozu, a to nije dobro. Ali život je takav, ne možeš uvijek što hoćeš. Piši i kad srce boli.
U tjednu iza nas “mediji” su ponovno izvodili svoja, može se reći, standardna orgijanja. Naklapalo se tko dolazi, tko odlazi, tko će zauzeti kat Poljuda, zašto perspektivni “bekavci” neće potpisati… Bekavci su potpisali, zasigurno na užas “medija” koji sustavno mjesecima nastoji gaziti Hajduka. Srećom, imaju upitno kvalitetne ljudske resurse pa je to obični mućak od gaženja. Za novog predsjednika kao kandidati nisu spomenuti valjda još samo ja i Danijel Boto. S tim da ne mogu pratiti sve medije pa ostavljam mogućnost da se negdje jeste spomenulo Botino ime.
A dolaske i odlaske svi možemo vidjeti. Ugovori Stipice i Almeide nisu produženi, Letica i Kožulj odlaze, došla su dva mladca iz Dinama (medijskog šoka i drame u Maksimirskoj nije bilo), Ivanovski i Mikulić. Sve osim Letice se može staviti pod uobičajen promet. Čak i dolaske iz Dinama, pravna osoba koja je miks nogometnog kluba i bankomata više nije dobra destinacija za razvoj nogometaša i ne čudite se ukoliko dođe i do većeg osipanja iz tog, hm, kluba. Privatne pravne osobe, rekao bi jedan pravni analfabet iz susjedne države.
Samo je Karlo Letica tu iznimka. Iako je otišao za ogromne novce kad je golman s 20-tak nastupa u pitanju, ostaje gorak okus. Da se moglo drugačije samo da je postojala neka vizija prije godinu, godinu i pol dana. I da se tada ponudio ugovor. Gledao sam ga par puta na Rudešovu golu. Ja bih mu već tada dao ugovor. Ovako je Letica potencijalno najveći grijeh mandata Marija Branca. Potencijalno, jer treba vidjeti kakav će daljnji razvoj ovog momka biti. Koji ima i svoj dio gluposti. Da je on zbilja želio nastaviti u Hajduku karijeru, nikakav menadžer niti itko drugi ga ne bi uspio spriječiti u tome. No, onaj zvuk kase na početku pjesme “Money” Pink Floyda ipak uspijeva poput zanosne plavuše zavesti mnoge.
Kad će više proći ovaj dio godine…
Stanislav Mamić