Mogao bih pisati o tome kako se ekipa nije adaptirala na odlazak Vlašića, što je tako vidljivo bilo u Osijeku. Ili bih mogao pojasniti kako je super kad ne moraš na Facebooku govoriti “blokiran sam, dodaj me”. Dalo bi se možda i riječ-dvije napisati i o Ricu. Kvragu, čak bih mogao o tome da mi je dosta Rijeke i da želim prokletu pobjedu.
Ali neću. Ovaj kišni dan u dijelu svijeta gdje sam sad pisat ću o mjestima i riječima.
Tučepi su mjesto tik do Makarske i imaju 1.931 stanovnika prema posljednjem popisu. Neki poseban trenutni značaj nemaju, ukoliko ukucate ‘Tučepi’ u Google, na prvih pet stranica pretraživanja imate samo hotele, apartmane, plaže i onaj ljetošnji požar. Klasično dalmatinsko turističko mjestašce. Hajde, ako se čovjek malo potrudi, pronađe da postoje indicije o naseljenosti još u ilirsko doba, dokazi o naselju u vrijeme Rimskog carstva, te je tu i crkva izgrađena početkom 14. stoljeća.
No, koliko god ja volio povijest, Tučepi su bitni zbog sadašnjosti. Naime, ovaj tjedan su probili granicu od 500 članova Hajduka. Dakle, više od 25 posto stanovnika su članovi Hajduka. Ova brojka bi bila impresivna i da se radi o kakvom selu od 200-300 stanovnika, a ovako su Tučepi, koliko se brzom pretragom može ustanoviti, jedini DPH iz mjesta od preko 1.000 stanovnika koji ima toliki postotak žitelja-članova. Doduše, tko god je upoznao momke i cure koji/e u tom mjestu guraju hajdučku priču, ne čudi se ovom podatku. Dapače, dojam je da imaju energije i za još.
Nakon pisanja o mjestima, vrijeme je i za riječi. Igrom slučaja sam ja prvi bespućima interneta izvan jedne Facebook rasprave proširio onaj tako moćan upis Hiawathe Našeg Hajduka, Bojana Islamovića. Kad sam ga kopirao na “Bili kutak”, ondašnji glavni izvor podataka Hajdukovaca. Znate, onaj upis što kreće:
Trenutno je ta članska iskaznica Hajduka i naša Prva voda, naša prva crta obrane, ona je naš prosvjedni skup. S njom dajemo podršku Hajduku i to ne Upravi, ne ni Nadzornom odboru, čak ne ni navijačima – svi su oni prolaznici – nego ideji da transparentan i pošten klub, u kojemu građani mogu birati i biti birani, ima smisla.
Njegova izjava zapravo programatski objašnjava Naš Hajduk, čitavu borbu za Hajduk, ali i potencira to da se ovdje radi o nečem puno većem od borbe za nogomet. U biti, jedan od razloga zašto se dosta nas uopće i uključilo u ovu priču.
E sad, spojite priču o mjestima i riječima. I spoznajte istinu: velika djela kreću malim koracima i polako se izgrađuju. Najveće su promjene koje počinju odozdo, iz puka, potiho, poput svake lavine. I zato, 501 član znači više od tih pukih članarina. Mali zamašnjak, jedna kap koja se uklapa u slap od preko 35.000 ljudi, i koji ne bi postpjao da nije tih Tučepi. I Mostara, Prološca, Korčule, Primoštena, Siska, Krškog, Broda, Vukovara i svih onih drugih, da se ne naljute sad.
Velika djela kreću malim koracima.
S. Mamić Piksi
