“Ljudem je nahvao paralo da su i oni ljudi, a ljudi su nahvao ljudi nahvao i bit će do suda”
Pisaše ovako o ljudima nahvao još prije pet stoljeća Marin Držić u prologu Dunda Maroja. Da ne tlačim previše ove mlađe internet generacije, koje se vjerojatno sad pitaju i koji je ovo jezik: ljudi nahvao su đubrad, pokvarenjaci i ljudi bez ideala i vizije. Šljam, ukratko. Ali, već je Držić dosta dobro evidentirao da šljam ne može spoznati da je šljam, oni misle da su baš ok ljudi.
Kad se pogleda samo ovaj prošli tjedan, mnogo se osoba može pronaći u takvom opisu. Najprije oni koji će po forumima sve i svašta govoriti o navijačkom projektu, ljudima koji ga guraju, pa i o samom klubu u konačnici. Ološ, jelte, tu ni ne treba trošiti mnogo riječi, mamlazi koji znaju preći i granice legalnosti, ne znajući valjda da je IP adresa danas skoro kao i obična adresa. Potom, oni koji uporno inzistiraše na finalu Kupa Hrvatske u krajnjem dijelu države, na stadionu koji bi i u zemljama Trećeg svijeta bio označen sigurnosno problematičnim. Uprli ti nahvao funkcionari da se održi tamo, i gotovo. To što se stvaraju savršeni uvjeti za kaos i što će troškovi osiguranja biti veći nego kad je 1999. u goste dolazila tadašnja SR Jugoslavija – nema veze.
Poseban odjeljak o ovom rezerviran je za one koji će se nazivati novinarima, ali će samo ispunjati naloge svojih jezovitih pokvarenih šefova i izmišljati imena kandidata za popunjavanje (uskoro) upražnjenog mjesta predsjednika Hajduka. Ako taj izmišljeni kandidat odmah sutra javno demantira takvu glupost – još bolje! Ima se još jedan tekst! “Ah, kad bi svi demantirali”, misle se naši nahvao urednici, a “novinarima” je svejedno, ako se i ne demantira on će izmisliti nove “kandidate”. A “kandidata” je toliko da sad javno pitam smrdim li. Zašto Stanislav Mamić ne može biti kandidat za predsjednika kluba? Gdje je problem? Ta, već mi je prezime dobar garant uspješne poslovnosti. Ako ne predsjednik, pa bar me se može spomenuti kao potencijalnog savjetnika. Ili sportskog direktora, dok sam igrao Football Manager bio sam dosta dobar u kupoprodaji igrača.
Ma, današnje novinarstvo…
“Njih oči uprav gledaju, a srce im se ne maškarava; srce nose prid očima, da svak vidi njih dobre misli… “
Eh, ove Držićeve riječi o ljudima nazbilj, oponentima i potpunoj suprotnosti ljudi nahvao ono su što na kraju veseli. Onaj manji dio društva koji gura projekt navijačkog, članskog i na kraju narodnog Hajduka moralna je elita društva. I zato, koliko god arogantno zvučalo, izdižu se iznad prosjeka društva, izdižu se iznad ljudi nahvao. Stoga su Naš Hajduk i naš Hajduk postali utočišta moralne normalnosti u ovom okolišu. “Where all rebels go”, kazat će jedan slogan.
Stanislav Mamić Piksi
