Tamo gdje je sve moguće, u domaćoj varijanti nogometnog natjecanja došlo je vrijeme i za najveću utakmicu. Kao i mnogo puta dosad umjesto taktičkim najavama bavit ćemo se onima koji su preuzeli glavne uloge, onima koji kroje sudbine klubova i prvenstava. I dok su nam se rivali prošli vikend u napetom i neizvjesnom ogledu obračunavali sami sa sobom, mladi sudac Frković odlučio je preuzeti posao trenera Carrillu i riješiti ga usluga Futasca, Hamze i Jeffersona. Da situacija bude gora potonjeg je dodatno kaznio i disciplinski sudac. Dramatična pobjeda u Vinkovcima tako je još jednom u prvi plan dovela domaće suce i njihov rad, o kojem je svoje mišljenje dalo i domaće pravosuđe.*
*Sutkinja Mihaela Grahovac u nepravomoćnoj presudi Širiću eksplicitno navodi :” U njegovo vrijeme, u HNL-u se nešto moglo napraviti samo u dogovoru s njim. Ponašao se kao suvereni vladar virtualne nogometne igrice.”
Činjenica da je od samostalnosti na ovamo od domaćih sudaca jedino Bebek dospio na veliko natjecanje govori dovoljno sama za sebe. Riječanin je bio je na listi za SP 2010. godine (doduše kao 4. sudac), ali ga je FIFA u posljednji trenutak brisala s liste, što je bio samo nagovještaj njegovih kasnijih “izvedbi” na najvećoj sceni.
Tamo sredinom 90-ih, dok se današnji rival u jednoj od svojih brojnih inkarnacija zvao Croatia, slušali smo objašnjenja da igranje rukom obrambenog igrača u kaznenom prostoru nije jedanaesterac. Naravno pod uvjetom da je igrač u plavom dresu, da se zove Goran Jurić. Sjećate se, igrač u plavom dresu ukliže i “pokupi” loptu rukom, ali to onda nije najstroža kazna, jer eto on nema gdje s njom. Čudno je bilo jedino to što su se prirodni položaji ruke uvijek ponavljali kod jednih, kao da su dozvoljeni položaji i potezi bili proporcionalno vezani za boju dresa. Neke stvari se nikad ne mijenjaju, tako je i sad više nego očito da se nekome dopušta “mesarenje” u veznom redu, dok se primjerice Futascu, igrača koji se na jesen pokazao kao pravi pogodak, prekršaji u napadu sude češće nego vaterpolskom sidrunu. Čak mu se za grijeh uzima “košarkaški blok” ma što god to značilo.
Katastrofalno suđenje Ivana Novaka iz svibnja 1999. na Maksimiru, kada je Hajduk sa igračem manje i uz čudesnog Pletikosu uspio izvući bod protiv (još uvijek) Croatije i gospodina u crnom spomenik je vremenu 90-ih. Nažalost ono što je uslijedilo nakon nestanka Croatije i dolaska Mamića dokaz je da od lošeg uvijek može gore. Javnost pamti neobične izvedbe daruvarskog suca Marića, koji je svojim intimnim, glazbenim druženjima s igračima iz modrog tabora znao dovesti u pitanje same postulate sudačke struke i neutralnosti. U državi u kojoj je pravomoćnom presudom potvrđeno plaćanje poštenog suđenja niti jedan sudac, koji je provodio i izvršavao to “pošteno” suđenje nije osuđen. Osim dvojca neposredno uhvaćenog nitko još nije odgovarao za ovu sramotu, a kako stvari stoje – ni neće.
Hrvatski je nogomet odavno upao u duboki ambis, a njegova sudačka organizacija jedan je od najvećih problema. Neobično velik broj rodbinski povezanih sudaca, kao nigdje u Europi, samo je jedan od fenomena vrijednih pažnje. Na derbiju će tako kontrolor suđenja biti stric i imenjak čovjeka koji sa par metara nije želio vidjeti Vrsaljkovu ruku na jednom od prethodnih poljudskih ogleda. Kazneni udarci su samo segment cijele priče, detalj koji se najviše pamti, a pitanje kriterija često prođe ispod radara TV emisija i njihovih eksperata. Kao kad sudac dopusti igračima jedne momčadi da bez opomene “ulaze u kost” rivalu, baš onako kako je Zebec ovog ljeta
Ipak bez obzira na sudačku mašineriju i lakrdiju od lige, na terenu želimo vidjeti boljeg Hajduka. Na novom treneru Carillu je velika odgovornost. Bolju igru i sportski rezultat smo konačno i zaslužili. Zašto ne početi odmah danas? Čudo u Splitu
U zemlji gdje je nogomet obilježen odsustvom logike, zdravog razuma i poštivanja zakona treba notirati da je jedan nogometni Savez učinio čudo. U moru opskurnih likova, spletki i ignoriranja Zakona o sportu napokon se dogodilo ono što bi u uređenim društvima bio administrativno-tehnički zadatak. Statut NSSDŽ usklađen je sa važećim državnim propisom. I tu smo vidjeli ispade, ili pokušaje istih, lokalnih moćnika, no Hajduk je očito odradio pravi posao u pripremi. Klub je počeo puno bolje lobirati i uvjeravati nogometne djelatnike da im se priključe u njihovoj borbi za pošten i transparentan domaći nogomet. Stvari se konačno pomiču u pravom smjeru.
