Gotovo kao nekakav sudbinski uvjetovan preludij današnje utakmice na Kantridi, pardon, Rujevici (zaboravio sam da ipak nije izgrađena do 2017. godine nova Kantrida), mediji su objavili fotografije Zdravka Mamića kako šeretski pridržava kaputić Damiru Miškoviću. I da, obojica su u sličnim ili istim cipelicama, kao i Šuker koji dan naknandno, nadam se da ekipa iz Koledinečke to vidi, da će se uskoro pojaviti HNS model i među šanerima zagrebačkim.
Riječani u svom paralelnom doživljaju svijeta često žalopojkama uzdišu kako su sami protiv svih. U tom društveno-psihijatrijskom sljepilu ignoriraju činjenicu da čak i novina koja je Miškovićevo glasnopisalo otvoreno piše kako on drži tri županijska saveza (u političkoj konstelaciji nogometa u Hrvatskoj je onda u potpunosti jasno i koja je politička opcija čovjeka koji je radio u Nigeriji u vrijeme kad je to bio krvav posao u toj državi, doslovno krvav). Glasnopisatelji su uvijek i najbolji pokazatelj koji je smjer kojim popularni Miško misli ići. Tako da su zapravo jedna od najljigavijih stvari ove neobične bitke za nogomet baš navodi kako bi Mišković zauzeo netrulan stav, ne dajući prednost nikome i ostajući suzdržan.
Domobranski status ovaj put je znak samo da je riječka nogometna scena kukavičkasta i da joj je balon očito pred ispuhivanjem. Dapače, konstrukcije riječkih glasnopisatelja da je Torcida predložila Armadi da imaju zajedničko navijanje (što je monstruozan koncept kojeg se ne bi sjetio niti Geobbels izbjegavajući ruske topničke udare) pokazatelj su da se medijski psi najzalizanijeg člana nogometne vrhuške boje da ovakve gluposti o neutralnosti više ne mogu servirati niti riječkim ultrasima, pa se onda postavlja teza da su tovarski poklonici ako navijaju za bilo koju opciju u HNS-u.
I dobro, zašto ovo sve pišem u Kultnoj? Jer samo želim reći da Hajduk danas igra protiv vjerojatno najljigavije opcije domaćeg nogometa, opcije koja bi da klupska budućnost nije upitna vjerojatno i odabrala onaj drugi nogometni put; i baš zato bilo bi lijepo danas pobijediti. Onako, čak ne sportski… nego ljudski. I da još jednom kažem kako Hajduk jest sam protiv svih u hrvatskom nogometu. S izuzetkom zbilja hrabrog Rudeša (a upućeni bi kazali da će baš ta hrabrost vodećih kadrova na kraju koštati Mamića silaska s trona, zbog nekih skroz drugih razloga, ali to je tema za neke druge priče).
Stanislav Mamić
