Kukavičluk naših reprezentativaca

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Isprike poput “Mi samo igramo” i “Nemojte mene uvlačiti u tu priču” mogli smo ovih dana čuti iz usta kapetana hrvatske reprezentacija Darija Srne, kao i ponajboljeg igrača Ivana Perišića kad su bili priupitani o stanju u Hrvatskom nogometnom savezu koje je više nego alarmantno. Oni drugi koji su govorili, govorili su slično, a ostali su hrabro šutjeli. Isprika o “samo igranju” koristi se kad god treba izbjeći bilo kakvu suštinsku odgovornost, a potom će se vrlo brzo i vrlo licemjerno pretvoriti u mitomaniju o tome kako su ti isti “mnogo dali za Hrvatsku”. Našim kukavicama u čast mali podsjetnik da ima i onih koji “ne igraju samo”.

Poznati trio rekreira pozdrav

Na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. godine, tri sprintera nisu samo trčali. Amerikanci John Carlos i Tommie Smith te Australac PeterNormanpokazali su puno veću hrabrost nego što je zatražena od naših “stožernih igrača”. Naime, nakon finalne utrke na 200 metara za vrijeme dodjele medalja, Carlos i Smith su digli stisnute šake s crnim rukavicama u znak potpore borbi za prava crnaca u SAD-u, dok je Norman podržao njihovu borbu stojeći pored njih znajući točno što će se dogoditi jer ga su ga američki sprinteri upozorili što smjeraju prije dodjele. Sva trojca su na sebi imali bedževe na kojima je pisalo “Olimpijski projekt za ljudska prava”.

Za one koji ne znaju, ondašnja Australija po stanju ljudskih prava, pogotovo onih koji nisu bili bogati bijelci bila je puno bliža aparthejdu u Južnoj Africi nego današnjoj modernoj Australiji, a borba crnaca za jednakost u SAD-u te diskriminacija koju su pritom trpjeli valjda je svima dobro poznata. Ipak, njih trojca smogli su snage stati na suprotnu stranu, onu ljudskosti i pravednosti unatoč tome što su znali da ih kod kuće čekaju ne samo sportske kazne, nego i klasični progon vladajućih kao i većine društva. Pa ipak, nisu se predali.

John Carlos i Tommie Smith brzinski su izbačeni iz američke momčadi na Olimpijskim igrama, a ubrzo i iz Olimpijskog sela. Njihove obitelji dobivale su prijetnje smrću, a američki “mainstream” tisak izvrgnuo ih je ruglu. Očito, bio je to kraj njihove karijere u atletici, ali su se uspjeli skrasiti u američkom nogometu, odnosno NFL, postati prvo igrači, a kasnije i treneri. Na kraju, dignut im je i spomenik.

Carlos i Smith nose ljes Normana

Gore od njih, prošao je Norman. U tadašnjoj zatucanoj Australiji više nije imao mjesta među profesionalnim atletičarima, ali nije, poput američkih kolega, imao mogućnost pronaći posao u svojoj zajednici. Naime, bio je bijelac, kao i većina Australaca, koji su ga jednostavno odbacili. Nakratko je pronašao posao tek kao učitelj tjelesnog, prije nego je srećo morao potražiti kao mesar. Godinama su mu vlasti i Olimpijski odbor Australije nudili da javno odbaci podršku koju je dao Carlosu i Smithu, kao preduvjet da se vrati u normalan život, no on je to odbijao. To ga je koštalo čak i toga da ga nisu uključili u organizaciju Olimpijskih igara u Sydneyu 2000. godine. Umro je 2006., a njegova zemlja nije mu se ispričala sve do 2012. godine. Njegovo vrijeme istrčano u Meksiku 1968. godine, 20 sekundi i 6 stotinki, još je uvijek australski rekord na 200 metara.

Tragično za Srnu i društvo, da su poslušali navijače i digli glas protiv HNS-a, u svojoj zemlji bili bi dočekani kao heroji, a i dalje bi zarađivali milijune eura u vlastitim klubovima. Po završetku karijere mogli bi birati poslove, a možebitno bi im se digao i koji spomenik. Unatoč tome, odlučili su dati sve za Hrvatsku i sakriti se pod suknju Mamića i njegove klike.

Veljko Tomić


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Zadnje objavljeno

Twitter