Search
Close this search box.

Kristijan Krkač: Filozofija nogometa – ogledi o srži igre

Čudesnost nogometa koja je plod raznolikosti i nepredvidljivosti temeljna je pojava koju nogomet i filozofija dijele kao svoje početne i krovne karakteristike. Kao što nitko ne želi filozofirati o nečemu što ga ne čudi, isto tako nitko ne želi sudjelovati u igri koja nije čudesna.

U biografiji Kristijana Krkača, autora naše ovotjedne nogometne knjige, preteže filozofski aspekt: doktorirao je studij filozofije i religiologije, a područja interesa su mu filozofija L. Wittgensteina, korporacijska društvena odgovornost, politička filozofija, etika, ontologija i epistemologija. Kako to obično biva, širina pogleda na svijet piscu dopušta otklon od sigurne sfere na nesiguran teren – onaj nogometni.

Krkač se ne zamara pitanjima o biti ili definiciji nogometa (što bi laik očekivao kao pitanje koje bi se moglo postaviti filozofu), nego ga zanima iskustvo, preduvjeti za igru i nogomet kao igra. U poglavlju “Očuvati igru” iznosi zanimljive teze o zaboravu igre koje počivaju na dvama razlozima:

zaboravu zaigranosti i igre kao jedinom ispravnom načinu za postizanje pogotka

zaboravu ključa ili temeljnog uzorka igre

Prva teza otvara problematiku koja je posebno vidljiva i opipljiva pošast 21. stoljeća. Mladi sportaši manje se doživljavaju kao osobito talentirana skupina koja trenira da bi njegovala i nadograđivala svoju posebnost, a više kao poslovno ulaganje roditelja, menadžera, kluba i svih koji od igre i transfera mladog sportaša mogu očekivati “povrat uloženih sredstava.” Bavljenje sportom postaje profesija u doba kad djeca još ne mogu razumjeti profesionalizam. Posljedica je teža no što se isprva čini: “Nedostatak zaigranosti u dobi kada se dijete treba igrati više se nikada ne može nadoknaditi.”

Do zaborava temeljnog uzorka igre dolazi jer se djecu ne odgaja da razumiju igru. Ako je bitan samo pogodak i pobjeda, aspekt igre nužno pati.

Krkač pokušava pobiti dogme o zlatnom dobu nogometa (prije je bilo bolje, a sada je grozno), a jednako tako i o novotvorenoj do sada je vladao mrak, ali mi ćemo donijeti svjetlo. Ne traži točan datum nastanka nogometa jer uočava mogućnost simultanog nastanka praigre, pradriblinga i prapravila koja su se pojavila među djecom kojoj je bilo samo do – igre. Igra je očito zanimljiva, izazovna, zabavna, dinamična, natjecateljska i neizvjesna (u procesu i rezultatu).

Nogomet iziskuje drugačiju komunikaciju od one u prosječnoj svakodnevici jer je, usprkos čestim podbadanjima svisoka (redovito onih koji ne razumiju srž igre), nogomet sasvim poseban vid komunikacije, drugačije i kompliciranije kodiran od razgovora uz jutarnju kavu. Zašto je tomu tako? Krkač objašnjava da se suradnja kao komunikacija u momčadskoj igri s loptom svodi na loptu. Lopta je jezik nogometa. Kretanje lopte “govori” igračima kamo i kako se kretati, primjerice pokrivati u fazi obrane ili se otvarati u fazi napada. Ako razmislimo o ovoj tezi, mogli bismo doći do zaključka da je jezik nogometa daleko kompliciraniji od “22 čovjeka šutaju loptu nogom.” Jer dok jezik i govor izviru u našoj svijesti, a mi u glavi “čujemo” i promišljamo o onome što ćemo reći, loptu pokreće jedan udarac u prvoj minuti, a nakon toga ništa više nije predvidljivo (što bi poznavatelji nogometa rekli – lopta je okrugla). Draž nogometa je vjerojatno u mnogome ovisi o činjenici da igrači cijeli život uče kontrolirati loptu, no ona ih u suradnji s vremenom, fizikom, tehnikom i pogreškom može iznevjeriti kad to najmanje očekuju. Daleko je to od jednostavnog i predvidljivog.

Iako je na samom početku knjige Krkač istaknuo da se radi o filozofiji športa na primjeru nogometa ili o filozofiji nogometa na paradigmatskom slučaju športa, “Filozofija nogometa” daleko je od nerazumljiva nabacivanja prosječnu čovjeku nerazumljivih teorija. Autor na nogomet često gleda i kao trener, ilustrirajući teren, formacije i kretanja igrača, ukazuje na pravila, prostor, vrijeme i suradnju u nogometu. Osim što u srž “kopa” tražeći početak igre u dječjem nadmetanju koje je preraslo svoje okvire, daje osnovne smjernice svima kojima je svaki nogometni potez ujedno i misaoni proces. Kako je rekao Samuel Eto’o: “Najvažnija stvar za napadača je brzina mišljenja.”

Za kraj i sažetak lijepe zaigrano-(s)misaone knjižice navest ćemo objašnjenje samoga autora: “Filozofija športa je na koncu ništa više nego razumijevanje športa. Razumijevanje športa je važno jer šport zauzima značajan prostor i vrijeme dokolice suvremenog čovjeka. Dokolica, za razliku od ostalih stvari kao što su umjetnost ili činjenje dobra zajednici, ukoliko je ispunjena športom, onda je prije svega ispunjena igrom, a igra je na koncu samo igra – dinamična, neizvjesna i kreativna zabava i radost življenja.”

 

Magdalena Mrčela

Izvor: Krkač, Kristijan. Filozofija nogometa – ogledi o srži igre. Naklada Jesenski i Turk. Zagreb, 2012.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter