Nogomet je u problemima. Sve je manje seksipilan pisanim i elektronskim medijima, a seks prodaje. Modrić se sve teže hrva sa Severinom, Mandžukić izlazi slomljena nosa iz duela s Rozgom, Liga prvaka ne može se nositi s novitetima iz svijeta boja za kosu, a od Širićeva je pada iščekivaniji novi članak o problematici ženskog orgazma. A nogomet je taj koji je prizeman, dosadan, infantilan i rasistički nastrojen.
Što jednu aktivnost čini zanimljivijom od druge? Naš pristup. Pristup čini invazivno lijepljenje plastike na nokat umjetnošću, pristup čini rasprave o tuđim reproduktivnim organima produktivnima, pristup od neartikulirana krika u kratkoj suknji čini pjevačicu, pristup od nogometa čini najvažniju sporednu stvar na svijetu ili najolajavaniji predmet sprdnje dijela populacije.
Držeći se one “o ukusima se ne raspravlja”, pokušat ću se suzdržati vlastitoga mišljenja o hrvatskoj glazbi, modi, ideologiji, novinarstvu. Jer ono što bih o tim pitanjima mogla napisati prešlo bi u diskurz primjereniji kralju Maksimira, i onog klupskog i onog zoološkog.
Nogomet je prostor pluralizma, polifonije, poštenja, potkupljivanja, perspektive, pobjeda, poraza, prvaka, pratitelja, pokude, ponosa, svih tih podkategorija koje nogomet, barem u očima pojedinaca, čine prezanimljivim. Ako ćemo o onoj “ljepota je u različitosti”. Jer svi koji vole nogomet kadmdash;tad će se naći u raspravi s nekim tko misli da “jedanaest idiota ganja loptu”, dok se istovremeno bavi nečim mnogo prizemnijim. A dovoljno je na jedan tjedan okrenuti stranicu s cajkaških sisa i guzica i vidjeti da je nogomet mnogo, mnogo više.
1.Nogomet/sapunica
Po scenariju megapopularne Zabranjene ljubavi koja je imala milijun epizoda i gdje je bilo legitimno da brat riješi sestru, u našoj je nogometnoj ligi nastao jedan par kojemu ne mogu parirati ni Petra i Danijel, ni Romeo i Julija, ni Adam i Adam. Dinamo i Lokomotiva. (Homo)erotska ljubav sponzora Zdravka i sponzoriranoga T.I, zovimo ga Ivkec. Ivkec je grlen pa je cijela zemlja čula da je svom igraču, Mamiću za ljubav, rekao da dobije žuti karton da bi propustio utakmicu protiv kluba svoga mecene. A novinara koji ga je o tome pitao nazvao je bezobraznim. A HNS, slijepa Esmeralda, skakuće u zelenoj pastoralnoj močvari i previdi/ne vidi svaki takav incestuozni iskaz ljubavi među dvama klubovima. Romantika!
2.Nogomet/CSI
Hrvoje Maleš, markantni i šarmantni bivši predsjednik Hajduka, preuzima ulogu tajnog USKOKmdash;ova agenta. Hajduk je konstantno potkradan od strane sudaca, Maleš je mamac koji tobože nudi novac vrhu sudačke komisije da bi dobio “pošteno suđenje”. U klopku se hvataju dva izvršitelja: Željko Širić, predsjednik Komisije nogometnih sudaca, i Stjepan Djedović, član iste. Maleš donosi 30 000 eura, označene novčanice, snima “objašnjenje” nadležnih da “ljudima trebaju božićnice” (siročići, znamo kako im je), ova dvojica završavaju u zatvoru, a oličenje morala Mamić naziva Maleša cinkerom, Maleš se povlači iz javnoga života. Nedostaje samo još mafijaški oružani obračun, bomba pod autom i pokoji ubijeni menadžer, no toga prošli tjedan nije bilo pa ipak prepustimo pet minuta slave “samo” zatvorenicima.
3. Nogomet/hortikultura
Iako ima najljepši stadion na svijetu, Hajdukov je travnjak već dugo izgledao kao dobrano prožvakan pašnjak. Pridonijeli nisu ni festivali koji su džepove napunili svima osim Hajduku, kojemu je ostala samo izrovana kaljuža i uništena tartan staza, a dugovi se naplatiti, standardno, ne mogu (udruga koja je organizator koncertamdash;rovokopača, sad je, pretpostavljate, u blokadi). Dok se pokušava srediti drenaža terena i potaknuti rast trave (ne te trave) usrdnim molitvama, Hajduk se mora seliti za jadranski derbi.
4. Nogomet/politika
Nastavak horti(ne)kulturne epizode: Hajduk je htio s Rijekom igrati u Zadru, Zadar je bio korektan i pristao, policija ne pristaje zbog građevinskih radova oko stadiona i nemogućnosti osiguranja sigurnosti (inače im to baš ide, ono, nema nikakvih propusta). Stadion u Dugopolju ima manje mjesta nego Hajduk pretplatnika, obe su strane nezadovoljne, traže odgodu, no Dugopolje se nastojalo prikazati kao jedina opcija. Scena koje su na derbiju uslijedile ne bi se postidjeli ni Green Street Hooligans.
U reprezentaciji veselo. Pojedini igrači prozivaju izbornika Amdash;selekcije, smatraju da ne igraju jer nisu tip “šupkolisca”, a njihovi mlađi kolege u svom neigranju vide prste Znate Već Koga koji diktira popis igrača, a izbornik je samo pijun…
Drugoligaši štrajkaju, pokušavaju ukazati na pljačke i tiranije u klubovima, Pomorac je na aparatima, Cibalijina (i ne samo Cibalijina) legenda Bartolović u sumnjivim se okolnostima oprašta od kluba, kičma nogometa popušta pod teretom politikanstva i sitnih interesa…
U sjeni svega lošega (što novine prodaje) igrači ustaju u cik zore i liježu poslije Dnevnika, jedu što im kažu, dišu kad im kažu, vrše nuždu kad im kažu, kasne im plaće, svi ih blate, svi su bolji i pametniji od njih, no oni svejedno rade za svoj kruh. Itekako rade. Samo oni koji su se profesionalno bavili sportom, pogotovo nogometom, znaju kolika on zahtijeva odricanja.
Zar sve ovo skupa ne pokazuje sveobuhvatnost nogometa i svijeta oko njega? Ne prodiru li u nogomet sve sfere života, kao i on u njih (ako je prodiranje bilo koje vrste već interes medija, što se lako moglo primijetiti po raspodjeli novaca istima na nedavnom natječaju Ministarstva kulture)? Nije li profesionalni sport koji promiče rad, red i disciplinu (onu svijetlu stranu priče) i raskrinkava sve ono loše što izjeda društvo barem jednako hvalevrijedan kao bilo koje glorificirano umijeće samoprozvanih intelektualaca i kvazinovinara? Ako je odgovor ne, vratite se svojim sisoguzatim žutim medijima, bolje niste ni zaslužili. I da, vi razvijeni mozgovi koji se držite uzvišenijih medijskih tema od nogometa, taj gologuzi Apolon nad kojim slinite s nekoliko mjeseci zakašnjenja je Lovren, nogometaš Liverpoola. No to vam ionako ne znači mnogo u životu, zar ne?
