Iza nas su tri i pol godine koliko se promijenio način upravljanja Hajdukom, tri i pol godine od kada je Torcida pokrenula projekt Naš Hajduk kojim članovi kluba biraju na demokratskim izborima sedam članova Nadzornog odbora. Danas će se na Glavnoj skupštini dioničara razriješiti stari nadzornici, a s radom će početi novi nadzorni odbor. Prvima je zaista bilo teško jer su naišli na klub u kompletnom organizacijskom rasulu, ali i opterećen sa 100 milijuna kuna duga, te preko 100 sudskih procesa i čestim ovrhama i blokiranim računima. Dojam je javnosti da se i sami nisu uvijek najbolje snalazili na svojim funkcijama, a da su nerijetko premašivali svoje zadatke i operativno se miješali u rad kluba, da prečesto nisu zauzimali čvršći stav, a da su im se kompromisi vraćali kao bumerang u glavu. S druge strane evidentno je da je ovo jedan od najboljih Nadzornih odbora kakve je Hajduk dugo imao i da su zasigurno svojim radom spasili klub od propasti. Ali krenimo redom:
Prvi demokratski izbori za Nadzorni odbor Hajduka održali su se 5. studenog 2011. Dva i pol tjedna kasnije Glavna skupština dioničara je potvrdila prijedlog većinskog vlasnika te su na dužnost stupili Josip Paladino, Šime Luketin, Branka Ramljak, Vjekoslav Hrabar, Nikola Koceićmdash;Bilan, Ljubo Pavasovićmdash;Visković i Ante Majić pojačani Jakom Andabakom i Petroslavom Sapunarom kao predstavnicima malih dioničara. Za predsjednika je izabran dr. Paladino kao čovjek s najvećim brojem glasova.
Prvih dvadeset dana mandata je nagovijestilo burnu budućnost koja čeka i njih i navijače. Prva odluka koju su donijeli jest stopiranje prodaje kalendara kojim se falsificirala klupska povijest. U navedenom razdoblju donesene su i prve strateške odluke: smanjenje Uprave kluba s tri na jednog člana, zatraženi su sistematizacija radnih mjesta, smanjenje troškova i revizija poslovanja. Da drama bude potpuna prije prvog Božića ostali su bez jednog člana. Vjerojatno prvi put u hrvatskom nogometu vidjeli smo “moralnu ostavku”. Naravno, riječ je o Šimi Luketinu koji je zamrznuo svoj status zbog afere “Credo banka” .
Godina 2012. počela je s već legendarnom uzrečicom Josipa Paladina “novca nema niti će ga biti” koja je jasno odavala stanje u kojem se nalazi klub. Da šok bude veći pobrinuo se Županijski sud u Splitu koji je u ožujku presudio da Hajduk mora platiti agenciji AFISA gotovo 2 milijuna eura zbog transfera Mornara i Hibića iz 1998. godine. Izrazito skupa momčad i stručni stožer su, pored 100 milijuna duga i 100 sudskih sporova, stvarali enormne mjesečne gubitke te se odmah pristupilo rezanju troškova. Prvi je na red došao Danijel Subašić koji je transferiran u Monaco, dogovoren je sporazumni raskid s Balakovom i njegovim stožerom, a na ljeto je svoj put u inozemstvo našao i Jurica Buljat, u Maccabi. U međuvremenu se odigravala ključna bitka za preživljavanje kluba, tražilo se od Grada jamstvo za 60 milijuna kuna kredita. Nakon pritiska gradskih političara donesena je odluka da se s predsjednikom Malešom raskine ugovor nakon čega je raspisan javni natječaj, a kormilo kluba preuzeo javnosti nepoznati Marin Brbić. S obzirom da je dolazio iz korporacije drugog dioničara Jake Andabake, tadašnji gradonačelnik Željko Kerum se predomislio oko suradnje s Torcidom i “ušao” u klub s NenadomBarom Teklićem i Joškom Svagušom, tepokušao ugasiti projekt “Naš Hajduk”. Isti čas je na Gradskom vijeću dogovorio da Grad Split uplati Hajduku 7.2 milijuna kuna za tekuću likvidnost i vraćanje duga Šibeniku za transfer Ante Rukavine. S obzirom da mu pokušaj puča nije uspio, ni novac nikada nije došao u Hajduk, a Hajduk je navedeni dug ipak vratio od prihoda iz redovnog poslovanja.
Pripreme za novu sezonu su također bile mučne jer je Krstičevićeva ekipa utakmice igrala u markerima zbog suspenzije koju je klub trpio za dug prema HNK Šibenik. Vrlo brzo nakon ustoličenja Brbića prezentiran je prvi značajni sponzorskomdash;partnerski ugovor, proizvod Hajdučko pivo. U kolovozu je javnosti predstavljen i Sergije Krešić na mjestu sportskog direktora od koga su svi imali velika očekivanja. Već u rujnu je raspisan natječaj za voditelje odjela financija, logistike i marketinga, a izabrani kandidati se i dan danas nalaze na svojim radnim mjestima. Riječ je o Bašiću, Prgometu i Radniću. U listopadu se odigravala prava drama. Iako je klub transferirao Antu Vukušića (Pescara) i Anasa Sharbinija (Al Ittihad) u inozemstvo, to nije ni blizu bilo dovoljno za opstojnost kluba. Nakon velikog pritiska navijača, gradsko vijeće je odobrilo jamstvo za kredit od 30 milijuna kuna sa kojima je Hajduk mogao pokriti barem dio obveza za ispunjavanje UEFAmdash;inog financijskog fair playa. Koncem godine su prvi djelatnici ispraćeni u mirovinu, a Brbić je Nadzornom odboru prezentirao nešto do tada neviđeno, budžet za narednu godinu.
Godina 2013. je započela u ništa manjoj drami. Klub se i dalje nalazio u jako teškoj financijskoj situaciji, bio je pod suspenzijom UEFAmdash;e i svako malo pod suspenzijom HNSmdash;a zbog slučaja Šibenik. Nešto novca za disanje se dobilo prodajom Josipa Radoševića u Napoli. U travnju su zbog loših rezultata, nerada i nemilosti navijača smijenjeni redom Krstičević, Krešić i Fiorentini, a ubrzo je svoj status zamrznuo i Josip Paladino zbog afere “Karlovačka banka”. U svibnju su napokon krenule i pozitivne vijesti, s novim trenerom Tudorom je osvojen kup, a dobila se i potvrda UEFAmdash;e kako je ispunjen financijski fair play. Iako je ljeto proteklo bez značajnih transfera, izgledalo je da napokon bijeli brod plovi u pravom smjeru. Riješen je dug prema Šibeniku, predstavljeno je inozemno pojačanje u vidu sportskog direktora Jensa Andersona, a Tudorov Hajduk je igrao izvrstan nogomet. I novi voditelji odjela su počeli davati rezultate, oformljen je odjel za članstvo, nakon niza godina dres je dobio generalnog sponzora na prsima, police su se punile nizom novih brendiranih proizvoda, krajem godine je startao i dugo iščekivani web shop. Da sve ne prođe u idili, klub je zbog nepostojanja škole na engleskom jeziku u Splitu napustio Jens Anderson, a i novi gradonačelnik Ivo Baldasar je pokazao da nije imun na Hajduk mdash; stranog jr direktora prozivao na radiju da ima preveliku plaću.
Tek početkom 2014. godine predstavljena mu je zamjena u vidu Gorana Vučevića. Prvi posao mu je bio prodaja Maria Pašalića u Chelsea s kojim je klub dobio novac za daljnje funkcioniranje. Ni ova godina nije protekla u miru. U listopadu je gradonačelnik Baldasar tražio ostavke čelnih ljudi kluba, ali je odustao nakon pritiska javnosti. Osim s vlasnikom i unutrašnjim neprijateljima projekta demokracije u Hajduku (među njima mnogi novinari i oni koji su živjeli od raznnih poslova s Hajdukom mdash; op.u.), veliki pritisak na vodstvo Hajduka događao se i unutar nogometnog saveza i borbama koje je klub i na tom polju morao voditi. Tako je predsjednika Brbića fizički napao Alojzije Šupraha, a događale su se brojne stroge suspenzije od uprave do trenera pa do igrača. Zatim tu su utakmice bez gledatelja, a najveći sukob se dogodio u jednom od povijesnih Hajdukovih poteza kada je odbio igrati derbi u Zagrebu zbog kulminacije sukoba u kojima nije omogućen dolazak njegovim navijačima na stadion. Taj potez je doveo problematiku sve do Sabora, protesta na Rivi i pisanja izmjena Zakona o sportu koje su ovih dana prošle proceduru. Godina će biti zapamćena i po značajnom ulaganju u infrastrukturu, kakva nije zabilježena od izgradnje stadiona: renoviran je travnjak (financirao Grad Split) , a stadion je dobio brojače ulaznica i punu pokrivenost kamerama (financirao sam klub). Što se tiče igre na travnjaku, Tudorov Hajduk je posustao, što zbog objektivnih što zbog neobjektivnih okolnosti. Od značajnih ljetnih zarada može se izdvojiti samo transfer Franka Andrijaševića u zagrebački Dinamo.
Tek se u 2015. transferima Filipa Bradarića u Rijeku i Jeana Kouassija u Shanghai dosegao prihvatljiv nivo likvidnosti kluba. To je na posljetku dovelo i do naprasnog odlaska Tudora što je klubu donijelo ogromne probleme i niz brzih promjena trenerskih rješenja. Nastup u europskim natjecanjima je, pukom srećom, ipak izboren. Iako je pretrpio velike kritike od strane navijača, pred početak nove sezone svjedočimo kvalitetnim promjenama pokrenutima od strane onog četvrtog direktora kojeg čekamo, Gorana Vučevića. Na djelu su velike promjene u trenerskoj strukturi kluba, odstranjeni su neperspektivni igrači, doveden je trener s bundesligaškim pedigreom, a momčad izgleda baš po ukusu navijača.
Ove tri i pol godine mandata još uvijek aktualnog Nadzornog odbora su protekle u konstantnim turbulencijama, stres je uvijek bio u glavama funkcionera i navijača, ali i velikim borbama s unutrašnjim i vanjskim neprijateljima mdash; unutrašnjima koji ne žele socios klub, a vanjskima koji ne žele transparentne odnose u domaćem nogometu. Na kraju, značajan pomak je ostvaren. Dug je prepolovljen, klub plovi nešto mirnijim vodama bez većeg broja sudskih procesa, marketinški je najveći sportski brend u državi, rekordi po pitanju pretplata, članstva i zarade od comdash;brandinga se obaraju iz godine u godinu. No, na onom navijačima najvidljivijem sportskom polju prilično kasne. Vučević je treći sportski direktor, a novi trener Burić treći značajni trener u njihovom mandatu. Tek ovo ljeto se vide naznake ispravne sportske politike čije rezultate ćemo gledati u budućnosti.
Možda je sve ovo najbolje sažela predsjednica Nadzornog odbora Branka Ramljak koja je jučer dala svoj posljednji intervju na toj funkciji:
mdash; Prije četiri godine kada smo mi došli, boja je padala sa svih zidova, nisi vidio ništa osim tog zida, na njemu nije bilo prepoznatljivih simbola Hajduka, ničega. Danas kada odlazim vidim da svuda stoji Hajduk, boje su hajdučke, stadion je kolikomdash;toliko vizualno postao ljepši, te se po mom mišljenju održava koliko je god moguće. S druge strane, klub se jasno restrukturirao, reorganizirao i primljeni su neki novi mladi ljudi koji su unijeli puno novog elana u klub, mi smo sigurni da to javnost prepoznaje. Mnogi će možda reći da su ipak izostali sportski rezultati, ali podsjetit ću kako je kad smo došli, kao cilj postavljena financijska konsolidacija, a to je osnovna pretpostavka da bi se klub mogao razvijati u svim ostalim segmentima.
Novi Nadzorni odbor preuzima u dobroj mjeri sređen klub na svim razinama, momčad jako potentnu i perspektivnu. Ta rečenica govori o ukupnom dojmu kakav je ostavio ovaj, uskoro bivši, Nadzorni odbor. Da li se moglo bolje i brže, možda i je ali to nikada nećemo znati. Ono što je važno jest da smo dobili određene kriterije kakve prije nismo imali. I na novim nadzornicima je da ih premaše.
Miro Živković
