Polufinale Hrvatskog nogometnog kupa i gotovo puna Kantrida kako skandira na kraju utakmice: “Croatia, Croatia!” To su bile scene s tribina nakon polufinala hrvatskog kupa. Od nogometnog spektakla ispala je farsa u režiji suca Zebeca no, hajdemo malo o utakmici. Utakmica je dočekana s visokim nabojem. Armadina poruka s tribina je bila jasna, jednostavnih 1mdash;0 je trebalo Rijeci za prolaz dalje, ali već u počecima utakmice na ubacivanju s kuta povučen je Samardžić u zraku. Ne, nije to ona obrambena fora koju vas uče nogometni treneri da bi izbacili igrača iz ravnoteže već je bio povučen u zraku kao padobran. Zebec ostaje nijem, a navijačima kao da se događaju “flashbackovi”. Što je ovo, deacute;jagrave; vu? “Ragbi” se igra na sredini terena, Dinamo više u posjedu no Rijeka izgleda konkretnija, malo prilika ali su dobre. Poluvrijeme završava, a publika već upućuje zvižduke sucima koji izgleda imaju dvostruke standarde (ma da?!). Drugo poluvrijeme otprilike isto liči na “ragbi” u sredini terena sve do zadnjih minuta utakmice kada Ivančić zabija gol. Delirij, izgleda da će Maminjo ostati bez jedne kante kad ono pomoćni sudac diže zastavicu. Kako? Što? Da citiram jednog navijača sa zapadne tribine: “Što je bilo? Poništio ga je. Ne mogu vjerovati, poništio ga je.” Na internetu su završile snimke koje, iako loše kvalitete, upućuju na dubioznu situaciju i suca koji kasni za loptom i diže zastavicu. Slučaj Krečak “revisited”? Korado Vujnović, riječki novinar je pokušao dobiti neke izjave. Prvo delegata koji mu je pobjegao, pa Šimunovića koji smatra da je suđenje kakvo je i trebalo biti pa Damira Miškovića koji je odbio po prvi puta, vidno ljut i razočaran, razgovarati s Koradom. Da, Damir Mišković. Teško je bilo ne primijetiti njegov izraz lica nakon utakmice. To je onaj izraz lica kao kad ti netko ukrade bicikl pred tobom. Pocrvenili su na utakmici Jugović i Vešović zbog “napada” na pomoćnog suca koji diže zastavicu. Jugović kaže: “Nije bio ofsajd, kako te nije sram?”
Koji je eksodus? Riječani kmeče. “Tovari” se naslađuju jer znaju kako nam je, i znaju. I da, kmečat ću. Kmečimo svaki dan, da li zbog švicarca, da li zbog šefa na poslu, a sad možemo konačno prokmečat malo kako Bog zapovijeda i u nogometu. Život ide dalje, ali sanjam o trenutku kad će Rijeka “popušit” glatko 5mdash;0 jer je protivnik bio bolji i suci su bili na razini, tada ću se prvi popeti na ogradu i pljeskom ispratiti svoje “jadnike” koji su “spušili” pet komada jer su bili lošija ekipa, a ne potkradena ekipa.
