Jer Hajduk je ono što nas čini sretnima

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Gužva. Buka. Mobilizacija. Nikad više ljudi u nikad manje vremena. “Vi se stalno mobilizirate”, komentiraju sitne duše. “Dionice, pretplate, pivo, japanke… A rezultati?”

Kad je Fabjan Kaliterna davne 1911. osnivao Hajduk, svi su ga, čak i obitelj mdash; nazvali luđakom. Kakav Hajduk, kakav otpor, što će reći vlast, kakav balun?! A Kaliterna je znao. On je jedan od onih koji imaju viziju, kojima je dano neko sedmo čulo. Mislio je da osniva klub, a osnovao je narodni pokret, instituciju, ponos grada, vojsku, religiju, ljubav.

Danas taj fenomen nazvan Hajdukom igra posljednje pretkolo Europske lige protiv Dnjipra.Već u ponedjeljak Poljud je bio rasprodan. Sjever je planuo već odavno, ljudi vuku igrače za rukav, traži se karta više. Sjećam se dvaju “šušura” sličnih ovome: grad na nogama i nezaboravna koreografija pred dupkom punim Poljudom u veljači 2009. protiv Dinama, te možda još i veća euforija pred utakmicu sa Sampdorijom 2007. U ranu ljetnu zoru tolika je svita navijača okupirala potez od Peristila do tadašnjeg Fan shopa da ni mrav nije mogao proći. Sati i sati čekanja na najvrjedniji papirić, gužvanje, smijanje, pjevanje i pobjedonosni osjećaj kad konačno uđeš u Hajdukova poslovnicu od par kvadrata i dobiješ propusnicu za najluđi stadion na svijetu… Evo, sad je tako. Iako Hajduk nije učinio čuda po pitanju rezultata i forme, štoviše, kraj sezone bio je loš, nova je također počela s nekoliko gafova, još i infarktan prolaz protiv Kazahstanaca mdash; gledateljima to ne smeta. U prilog toj tezi ide činjenica da je 8. kolovoza, prije cijelog ovog showa s Dnjiprom, u Hajduk bilo učlanjeno 8000 ljudi, više nego cijele protekle godine. Što ga više lome, to ga vole jače.

Što nas danas čeka? Ludi grad zasigurno će napraviti spektakl za pamćenje. Ako smo po nečemu posebni, posebni smo po dvanaestom igraču mdash; Torcidi. Torcida od igrača pravi psihološke pobjednike, krpa tehničke rupe koje pucaju na gostovanjima, a protivničke igrače prvo navede da pogledaju prema impozantnom punom stadionu, ogluše od gromoglasne vike sjevera, a teren na koji često toliko “grintamo”, močvarna podloga, počne podrhtavati kad navijači skaču. Nadamo se da će u takvoj atmosferi drhtati i protivnici.

Da su na papiru ne znam koliko jači, Ukrajinci ne mogu biti favoriti na Poljudu. Nitko ne može biti favorit na Poljudu. Iza naših 11 Davida koji dočekuju njihovih 11 Golijata stoji cijela vojska Torcide koja ratuje specifično: ona ne puca i ne postavlja konačan rezultat; ona te pridržava kad padneš. I bit će tu, i protiv Dnjipra, i protiv Dinama, i protiv svih. Hajduk je tako naučen: pravedna borba, makar se borili sami. Time ne mislim samo na igrače, nego na sve koji čine Hajduk: od uprave, preko zaposlenika, do navijača. Fiat iustitia et pereat mundus! (Neka bude pravda, makar propao svijet mdash; op.a.)

Od igrača očekujemo herojsku borbu. Nisu zaludu postavljeni kao rimska legija, u tri bojna reda. Taj Dnjipro u četvrtak više je od utakmice. To je borba za opstanak, konsolidaciju, konačan obračun sa starim dugovima koji nas koče već deset godina, šamar svima koji bi htjeli da se Hajdukovi igrači bore sami i ostavljeni dok nogometnim vrhom dominira isti šef trijumdash;četiriju istih klubova različita imena.

Na kraju krajeva, ne gleda Hajduka samo 35 000 ljudi na stadionu i tko zna još koliko stotinjaka tisuća pred malim ekranima. S nama nepojmljive visine nad sjeverom sigurno pjeva kralj tenora, Vinko Coce; iza Kalinića je na golmdash;crti veliki Vladimir Beara; za bijele napade strepe Bajdo i Matošić, a iznad svih se sigurno smiješi, jer ima se čemu smiješiti mdash; praški student koji je prije 103 godine stvorio sve ovo, Fabjan Kaliterna, i s odobravanjem namiguje nekim novim generacijama koje možda neće ostati zapamćene po najboljim rezultatima, ali pamtit će ih se po hajdučkoj mladosti i borbi za ideale.

Dok se Hajduk u zatišje oluje sprema za konačan okršaj, Torcida ima posljednje pripreme za odlazak na naš stadion. Treba pokazati tim Ukrajincima zašto njih zovu hajducima, a nas najboljim navijačima na svijetu. Šalove u ruke, optimizam u glavu, vjeru u srce! Sigurno bi i Tin Ujević, vidjevši četu buntovnika sa zastavama, u pjesničkom zanosu uzviknuo: “Korugva nam ćuhta; gremo, mi puntari!”

Sretno, Hajduče!


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email