Samo je jedan Athletic, i on je iz Bilbaa

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Prvu rečenicu ovog putopisa moram posvetiti stanovnicima grada Bilbaa (zvučim kao Bandić, a stvarno nije floskula), koji su bili daleko najgostoljubiviji domaćini od bilo kojeg drugog europskog grada u kojem sam do sada bio, a vjerujte mi to nije mali broj. Znači, njihova želja da ti pomognu bez obzira da li se razumijete (jako mali broj Baska govori engleski) na prvu ili ne, je meni iskreno fascinantna, jer to ide do te granice da kad vide da ih baš nećeš razumjeti, Bask će vas ukrcati u svoj auto i odvesti do lokacije koju tražite. Još da ne spominjem vrhunske savjete najmodavca, koji nam je uštedio dosta eura na lokalnom prijevozu, te nas uputio u odlične restorane.

Od početka je ovo putovanje bilo organizirano samo zbog jedne stvari, a to je gledanje Athletic Bilbaa kontra njihovih najomraženijih suparnika, Real Madrida. Očekivanja su bila visoka, jer Baski su u solidnoj formi i ovo je susret u kojem nema kalkulacija, ide se na glavu, gledajući sa strane Baska. Koliko je njihova mržnja prema Real Madridu jaka zorno pokazuje ova slika:

 

Stadion San Mames je impozantan, prava nogometna arena gdje se tijekom izgradnje strogo pazilo na akustiku i na sam način gledanja utakmice. Izvana jako podsjeća na Allianz Arenu, dok je iznutra sličan Amsterdam Areni. Također treba napomenuti da stadion ima vrhunski sustav nadzora, tako da ne možete napraviti nekakvu spačku, a da to prođe nekažnjeno. Prosječnom HNL gledatelju je nemoguće pojmiti da posjetitetlja apsolutno nitko ni ne pogleda na putu do sjedalice, a tek tu nema nikakvih ograda, prepreka do terena, praktički imaš osjećaj da ti sam igraš utakmicu. Utakmica Hajduka i Dinama vjerojatno ne bi niti počela na ovakvom zdanju.

Sporedni razlozi dolaska u Baskiju su bili da se upoznamo s njihovom kulturom te doživimo sam grad i naravno da istražimo noćni život, te da vidimo koliko njima znači Athletic. Činjenica da se radi o gradu koji ima svega 350.000 ljudi četiri dana čini sasvim dovoljnim vremenom za itekako dobro upoznavanje.

Povijest nogometa u ovom gradu mogla bi se pričati u nastavcima, zato ćemo samo u kratkim crtama reći da su Englezi glavni krivci, i to gospoda iz Blackburna. Ako se pitate kako to da imaju crvene dresove, a ne plavo bijele kao Roversi, odgovor leži u tome, da su prvih par godina čak nosili plavu boju, ali u jednoj od mnogih nabava dresova koji su pristizali sa Otoka oružar kluba je odlučio uzeti dresove Southamptona (nije bilo 25 komada niti jednih niti drugih), jer ima sve boje baskijske zastave (bijela i crvena na glavnom dresu i zelena na rezervnom), i tako Athletic Bilbao dobiva svoje sadašnje boje, koje ponosno nosi vise od jednog stoljeća.

Kroz povijest Bilbao je trenutno treći najuspješniji španjolski klub, odmah iza Barcelone i Real Madrida. Praktički glavni grad Baskije je, do dolaska gen. Franca na vlast, imao najjaču momčad u državi, ali centralizacija je učinila svoje i Bilbao je izgubio primat, što zbog nemogućnosti dovođenja najboljih igrača na svijetu, ali i činjenici da Franco nije imao nimalo tolerancije prema njima radi traženja autonomije. Gušio je sve baskijske pokušaje za osamostaljenjem terorom, koji su skoro uvijek krvavo završavali. Radi svih navedenih činjenica Athletic je postao pozornica borbe za otpor, na različite načine su Baski tražili svoj put do neovisnosti. Baskijski klub nikad nije službeno demantirao niti prihvatio biti produžena ruka ETA-e i ostalih boraca za neovisnost Baskije, iako su navijači nekad prilično direktno iznosili svoje stavove, zastave Baskije i raznorazne poruke Madridu koje su bile na redovnom repertoaru navijača Lavova.

Danas je slika skroz drugačija. Baskija je prije svega napravila fantastičnu tranziciju iz industrijskog grada u moderni grad gdje dominiraju središta španjolskih banaka te ostali centri uslužnih djelatnosti. Kada svemu ovome dodate studioznu i plansku gradnju i razvoj samog Grada (Guggenheimov muzej i most) i regije, dobijete Baskiju kao najbogatiju španjolsku regiju, gdje stanovništvo živi daleko najkvalitetnije u usporedbi s ostalim regijama u Španjolskoj i itekako su danas toga svjesni.

Sve je ovo bilo potrebno da bi se moglo pristupi objašnjenju Cantere. Politika Athletica je unikatna u današnjem modernom nogometu, gdje svaki igrač Athletica mora biti rođen u Baskiji (8 regija, od čega su 4 u Francuskoj, i jedna u današnjoj Pamploni) ili mora provesti cijeli svoj juniorski staž u Baskiji. Ovakvu politiku  danas nisu prihvatili ostali baskijski klubovi, iz razloga što je Bilbao bio glavni i imao najviše novca, pa je onda kupovao mlade talente iz svih baskijskih regija i klubova. Real Sociedadu i ostalima nije preostalo ništa drugo, jer se htjelo zadržati na razini kvalitete Primere, čime je dovođenje stranaca bilo nužno (osamdesetih prošlog stoljeća je počela kupovina stranaca upravo od Sociedada).

Athletic je ustrajao u svojoj filozofiji i od toga napravio nevjerojatnu samopromociju. Danas imaju fantastičnu omladinsku školu, odličan skauting u regiji, te stadion vrijedan divljenja. Navijači i danas zamjeraju igračima kada za multimilijunske cifre prelaze u Bayern i Man Utd, jer oni smatraju da je Athletic najveći klub na svijetu. Sada je jasno zašto nešto posebno ima u zraku ovog Grada kada pričamo o Athleticu, jer srdačnost i gostoljubivost stanovništva, s pametnim ulaganjima i posebnom filozofijom, čine Bilbao posebnim i vrijednim divljenja.

O samoj atmosferi na dan utakmice se isto može pričati danima, bez obzira na to što smo prijatelji i ja napravili fatalnu grešku i otišli na izlet van grada, nadajući se brzom povratku. To se nije dogodilo. Naravno da nismo računali na španjolski mentalitet, gdje se oni jednostavno ne uzrujavaju puno jer nešto ide sporije nego što bi trebalo i moglo (nije radio drugi lift za vidikovac pa smo čekali skoro sat vremena da bi se popeli na vrh). Sve ovo dovelo nas je do činjenice da smo morali u brzom hodu osjetiti atmosferu prije utakmice, koja je stvarno bila odlična, jer kad imaš rijeke ljudi koje se slijevaju prema stadionu pjevajući navijačke pjesme u lokalima koji su okićeni svim mogućim domaćim rekvizitima, onda je jasno da se radi o jednom od najvažnijih susreta sezone za Athletic.

Utakmica je bila odlična, puna ritma i okreta rezultata tijekom 90 minuta susreta. Sjedalo mi je bilo jako blizu gostujućim navijačima, kojih je bilo oko 200, koji su nažalost nadglasali domaćina. Smatrao sam da će biti bolje navijanje domaćih navijača, ali od toga ništa, jer jednostavno na stadionu ima mladog i starog, te cijene karata nisu baš jeftine (inače svi klubovi Primere imaju posebne tarife za Barcu i Real u odnosu na druge klubove). Zaključak je vrlo jasan, Baski žive jako kvalitetno, njihov klub je uvijek u vrhu, bori se za europozicije i završilo je vrijeme terorizma. Jednostavno nemaju potrebe više za ekstremima jer su uspjeli dobiti autonomiju i ne lete u oblacima, već su s obje noge na zemlji. Jedino za što se danas bore Baski, jest činjenica da svi teroristi koji su pritvoreni služe kazne u Baskiji.

Na kraju poraz Athletica nije tragično shvaćen kod domaćih navijača, nego je sutra nastavljen život kao da se uopće utakmica nije igrala jučer. Athletic njima znači mnogo, ali to nije isti način poimanja kao u našoj regiji, razlozi su uglavnom kulturološki i za to opisati trebalo bi barem mjesec dana intenzivne argumentirane rasprave. Mišljenja sam da Baskima Athletic mnogo više znači nego što sam mogao primijetiti (u jednom trenutku navijači Reala su počeli pjevati prilično uvredljivu pjesmu u kojoj vrijeđaju San Mames i Athletic, na što je krenula hrpa psovki od strane domaćih navijača, u oko mi je upala jedna starija gospođa, koju su dvije kćeri držale da ne krene u juriš prema gostujućim navijačima).

Za kraj nam ne preostaje ništa drugo nego još jednom ponoviti riječi iz himne Athletica. Ukloliko je želite  naučiti napamet, onda vam ne preostaje ništa drugo nego video namjestiti na repeat, iako moram napomenuti da baskijski jezik nije nimalo lagan. Himna pjeva o tome da je klub nastao od navijača crveno bijele boje te da je ujedno i najveći klub. Zato uživajte!

Pavo Arbulić

Pročitajte još:

>> Kultni stadioni – San Mames


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Zadnje objavljeno

Twitter