Nemamo baš običaj pisati o baš svakom igraču koji dođe u mlade kategorije Hajduka. Ne, ozbiljno, nemamo. Međutim, kad su se okolo širile i dezinformacije, a da se nadovezati i prilično zanimljiva tema, zašto ovaj put ne.
Kao što ste imali pročitati prije nekog vrimena, mladi je krilni/vezni igrač Josip Sušić stigao u Hajduk na poziv Krešimira Gojuna, kao standardni prvotimac kadeta Lokomotive. Taj je put već prešao ovoga ljeta drugi bivši Lokomotivin veznjak i drugi strijelac njihovih kadeta sezonu prije – Rene Šarić. U Sušićevom slučaju, radi se o 16-godišnjaku (ipak), rođenom 18.3.2000. godine.
Kao što se dalo pročitati, sin je bivšeg nogometaša Istre, Rijeke itd., Rafaela. Svoje je prve nogometne korake napravio u manjim klubovima iz Zadra i zadarskog okružja – NK Paklenici iz Starigrada i NK Arbanasima. S 11 godina dolazi u NK Zadar, ali se na polusezoni prebacuje u Raštane. Vraća se polusezonu potom i ostaje sve do jeseni ’13, kad odlazi u Primorac iz Biograda. Zadar iz Primorca uzima barem 6 igrača, od kojih su četvorica odmah upala u prvi sastav, a jedan u rotaciju. Josip je bio jedan od tih koji su u sezoni 14/15 standardno igrali u prvoj “svedržavnoj” sezoni Prve HNL za pionire. Ta je talentirana generacija Zadra odmah pokazala kvalitetu, osvojila 6. mjesto u ligi i, kako to već biva, bila potom doslovno razgrabljena. Trojica, Domagoj Babin, Dino Kapitanović i Sušićev suigrač i iz Primorca, Bruno Župan, otišla su u Dinamo, Luka Viduka u Lokomotivu, a stoper Ivan Nekić u Rijeku. To se jasno vidjelo i na rezultatima iduće sezone. Sušić je bio jedan od trojice “mlađih” koji su se nametnuli u kadetskom sastavu – uz lijevog beka Hrvoja Rončevića (s kojim je igrao toga ljeta i za selekciju Dalmacije) i još jednog “Biograđanina”, Domagoja Galešića. Otkinuta ga je oštrica zadarskog napada gurnula u ofenzivniju ulogu. Sušić se, iako u 26 nastupa sezonu prije nije zabio nijedan gol, prometnuo u prvog strijelca ekipe i u 30 utakmica zabio 8 golova.
Toga je ljeta ’00 godište Zadra pretrpjelo i konačan udarac. Rončević je otišao u Hajduk, Galešić u Šibenik a Sušić, uz godinu mlađeg Bruna Brajkovića, kod Viduke u Lokomotivu. Tužna se sudbina NK Zadra, neiscrpnog vrela talenata iz drugog najvećeg grada Dalmacije, tu pokazala u svom punom užasu. Dovedeni su u potpunosti u situaciju da samo snabdijevaju druge hrvatske klubove, prvoligaše, svojim najtalentiranijim izdancima. Odgovorne za to, mislim, nema potrebe imenovati. Kadeti Zadra koje je ta ’00 generacija trebala nositi danas su predzadnji, 15. u ligi. Bod su iznad zadnjeg Hrvatskog Dragovoljca i s lošijom gol razlikom od HAŠK-a. U Lokomotivi, koju golovima nosi drugi Zadranin, Luka Viduka, Sušić je, kako smo već napisali, našao mjesto u prvih 11. 12 je puta startao i 3 puta ušao s klupe, zabivši i jedan gol. Sada stiže u generaciju iznimne ofenzivne snage, dodatno pojačanu i napadačem Marinom Romićem iz Jadrana LP. Gojun evidentno vjeruje u njegove kvalitete, a trener Oreščanin će, sudeći po dosad viđenom znati izvući iz njega sve što može. A što je to točno, vidjet ćemo.
A Zadar? Grad koji bi jednostavno morao moći imati solidnog prvoligaša, nošenog dobrim dijelom i domaćim talentima danas je tek u gornjem domu 3. HNL Jug i trenutno je najbliži od svih ispadanju iz Prve HNL za kadete i pionire. Potreban je, evidentno, radikalan zaokret u klubu i oko njega. Mogu li to njegovi ljubitelji uopće očekivati? Pitanje je to, ipak, za nekog upućenijeg.
MODD
