Jučerašnje Gradsko vijeće Grada Splita, na kojemu se trebalo izglasati i potvrditi ono što su članovi Hajduka birali na svojim izborima za Nadzorni odbor, pretvorilo se u mini dramu. Nije to neobično, jer vijećnicima je Hajduk jedan od rijetkih trenutaka kada ih građani prate u većem broju, te obično svatko ima nešto za kazati na tu temu. S druge strane, kada samo malo kasnije, bez problema (22 za i 2 suzdržana) odobre nepovratnih 4.5 milijuna kuna sljedeće četiri godine KK Splitu, a znamo da su prije toga već izdvojili za košarkaški klub oko 12 milijuna kuna, gorak okus kojeg navijači Hajduka imaju samo se poveća. Da se razumijemo, Hajduk dovoljno zarađuje za svoje sadašnje potrebe, ali dugovi koje je stvorio pod vodstvom onih koje su postavljali upravo gradski vijećnici još uvijek visi nad glavom. Grad se, na još jednoj dugoj i mučnoj sjednici, svojevremeno isprsio i pomogao s jamstvom za kredit, kojeg Hajduk, uz kamate vraća, a iznos kredita je upravo onoliki koliko je KK Split dobio i dobiti će kroz novi paket financiranja. Ipak, u Nadzornom odboru KK Splita sjede ljudi koje postavlja Grad Split, dok u Hajduku sjede oni koji su izabrani na demokratskim izborima članova mdash; što, navijačima Hajduka nedokučivo, stvara nevjerojatan otpor gradskim ocima.
Jučerašnji problem oko potvrde izbora članova kluba izazvao je, namjerno ili slučajno ostat će tajna, Igor Boraska kada je, pročitavši materijale u kojima je bilo navedeno da su se tražile neke nadopune dokumentacije, spomenuo ime Ljube Pavasovića Viskovića. Na to se nadovezala Ljubica Vrdoljak, a onda i Hrvoje Marušić, uz neizostavnog Luku Podruga. HDZ sa koalicijskim partnerima, kao i neki dan u Saboru, ponovo je izgledao kao da služi za zaštitu Zdravka Mamića mdash; u Saboru da se ne bi mijenjao Zakon, a u Splitu da se obezvrijedi trud i rad “fantomske” udruga koja, em radi na promjenama u Hajduku, em vrlo glasno upozorava na nepravilnosti u domaćem nogometu mdash; i to očito jako dobro.
Čudi da je Tomislav Gojo, član Hajduka i samog Povjerenstva koje je provodilo natječaj, bio prilično ružno opstruiran od vlastitih kolega iz stranke, pa je čak kasnije, nakon što je ipak potvrđen NO Hajduka, vidno uzrujan i napustio sjednicu. Na žalost i on, kao i još nekolicina HDZmdash;ovaca iz gradskog odora stranke, a ujedno i članova i navijača Hajduka, muku muče ne bi li lobirali za članski model izbora unutar kluba. Da bi ukazali da od direktne demokracije članova nema nikakve štete, dapače samo koristi klubu. S druge strane ponekad se čini da mišljenje HDZmdash;a po pitanju Hajduka u Gradskom vijeću kroje Ljubica Vrdoljak, Luka Podrug i Hrvoj Marušić. Pitanje je samo do kada će Gojo i ekipa imati snage boriti se protiv čiste destrukcije koju provodi ostatak njihove stranke?
Na koncu je navijačima ostao gorak okus, jer ni sami više nisu sigurni je li Udruga “Naš Hajduk” nešto pogriješila ili je Povjerenstvo krivo provelo izbore pa na koncu je li uopće nešto pogrešno? U povjerenstvu su bili tri predstavnika iz Gradskog vijeća (Tomislav Alujević Grgas kao predsjednik, Vojko Božulić te Tomislav Gojo) i četiri predstavnika Našeg Hajduka. Također su na svim sjednicama Povjerenstva bile prisutne stručne službe Grada Splita, kao i Hrvoje Akrap, pročelnik za sport. Jedan od članova Povjerenstva iz Udruge “Naš Hajduk” je i pravnik i konzultant za javnu nabavu Slaven Tadić, koji nam je pojasnio što je bilo sporno:
mdash; Temeljem odluke Gradskog vijeća i gradskih akata Udruga “Naš Hajduk” trebala je provesti izbore, a Gradsko vijeće Grada Splita imenovalo je kao svoje radno tijelo Povjerenstvo za provođenje natječaja. Zadatak Povjerenstava bio je da na temelju pristiglih ponuda natjecatelja “utvrdi popis onih natjecatelja koji ispunjavaju uvjete natječaja”.
I sada dolazimo do ključnog dijela mdash; pojedini gradski vijećnici su tijekom sjednice (ili prije nje pa je sve bio običan igrokaz) spoznali da je, između ostalih, prijava Ljube Pavasovića Viskovića bila nedorečena, pa su zaključili i da je istu trebalo odbaciti, a postupak provedbe izbora proglasili su nezakonitim. Posebno ironično je bila činjenica da se u tim trenucima Stručne službe Grada Splita nisu željele izjasniti je li postupanje bilo zakonito ili ne, iako su ustvari upravo one u Povjerenstvu inzistirale da se natječaj provede kroz Gradsko vijeće, te na koncu bile zadužene za dio oko internih gradskih procedura mdash; koje su jučer postale sporne.
mdash; Povjerenstvo je donijelo JEDNOGLASNU ODLUKU, a stručne službe, niti bilo koji treći subjekti nisu imale nikakve prigovore. Baš suprotno, zaključak je bio da je sve provedeno potpuno zakonito, transparentno, profesionalno i pošteno, pojasnio je Tadić.
Sporna rečenica iz natječaja je “nepotpune i nepravodobne prijave neće se razmatrati” iako postoje i druge:
“Kandidati uz prijavu dostavljaju presliku domovnice ili osobne iskaznice, životopis i potrebne dokaze o ispunjavanju uvjeta …“
“Povjerenstvo prilikom ocjenjivanja može zatražiti pojašnjenja od kandidata s ciljem otklanjanja nejasnoća u prijavama kandidata.”
Trosatna, mučna, rasprava o tome zašto se, prije svega jedan od prijava uopće razmatrala je bila, smatra Tadić bespotrebna, jer je sve zapravo potpuno jasno:
mdash; Prijave, koje su bile sporne na GVmdash;u, su se razmatrale jer su u sebi, dakle omotnici s dostavljenim dokumentima, sadržavale sve podatke iz kojih se moglo iščitati da osoba ispunjava uvjete natječaja.
I upravo jer zakoni i natječaji nisu svrha samom sebi, već se pišu s nekom namjerom Povjerenstvo je jednoglasno odlučilo da se svima, za koje se smatralo da ispunjavaju uvjete natječaja, omogućilo da dostave pojašnjenja naknadno.
mdash; Mi smo kao povjerenstvo pojam NEPOTPUNE prijave tumačili kao one prijave koja ne sadrži bitne elemente, a to su oni elementi bez kojih se ne može utvrditi da li kandidat ispunjava uvjete natječaja. Kako je više od polovice prijava imalo nekakvu manu ili nejasnoću nismo htjeli raditi diskriminaciju bilo kojeg kandidata, pa smo sve one za koje je bilo razvidno da ispunjavaju uvjete natječaja obavijestili o tome.
Te nastavlja, pravnu proceduru:
mdash; Protiv odluke Povjerenstva svi su kandidati imali pravo podnijeti prigovor. Određeni kandidati su to učinili pozivajući se na činjenicu da je iz njihovih, već ranije, dostavljenih dokumenata jasno proizlazilo da ispunjavaju uvjete iz natječaja. Što je Povjerenstvo uvažilo, pojasnio je pravnu proceduru Tadić i nastavio:
mdash; Čemu je služio životopis u natječaju? Isključivo da se njime dokaže neki uvjet iz natječaja. Što ako je kandidat u okviru svoje prijave dostavio sve informacije, ali dokument nije nazvao životopis već CV? Ili što bi Gradski vijećnici rekli da se kao kandidat prijavila osoba koja je svoje radno iskustvo stekla isključivo radeći u Njemačkoj, koja logično nema “elektronički zapis radnog pravnog statusa ili potvrda o prijavi na mirovinsko osiguranje (izdaje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje)”?
Tadić smatra da je najbitnije u procesu to što su svim kandidatima omogućeni isti uvjeti da kroz dodatno pojašnjenje potvrde ili izgube svoj status kandidata. Moramo podsjetiti i na slučaj Vinka Zulima koji je kod prijave potpisao izjavu da nije u sukobu interesa iako je bilo razvidno da sukladno Zakonu o sprječavanju sukoba interesa to je, pa je Povjerenstvo dalo mogućnost da se pribavi odluka Povjerenstva za sukob interesa (koje je na koncu ipak potvrdilo da ne smije, kao načelnik, biti član Nadzornog odbora i time je eliminiran iz procesa).
Je li išta bilo sporno u postupanju Povjerenstva, prosudite sami, ali dodatno, s obzirom na strah od nezakonitosti , nemoguće je ne postaviti si pitanje tko ima pravo odlučivati o zakonitosti ove odluke?
mdash; U ovome trenutku su sudovi Republike Hrvatske jedina tijela koja mogu odlučivati o pitanjima o kojima se raspravljalo na jučerašnjoj sjednici, a još jednom ističem da je Povjerenstvo sve odluke donijelo po načelima zakonitosti, razmjernosti, jednakog tretmana, zabrane diskriminacije i transparentnosti, zaključio je Tadić za kraj.
Očito ni to nekada nije dovoljno.
BI
