Kažu neki kako mi navijači nemamo šanse skupiti dovoljno novca da bismo postali većinski vlasnici kluba. Ili da će nam trebati 100 godina da uopće dođemo do neke ozbiljnije sume novca.
Sjetim se tako, odmah, kako su prije 5 godina Bojanu i Tadiji govorili, vjerojatno ti isti, kako nema šanse da Grad Split prihvati njihov prijedlog da članovi biraju ljude koji će u sastavu Nadzornog odbora kontrolirati rad kluba i sami birati predsjednika istog. Pa onda nakon što su prvi demokratski izbori u Hajduku održani – kako nema šanse da to potraje do idućeg izdanja izbora. Pa kad je stigao magloviti prodavač iz velebne Amerike, pardon, kupac – da je gotovo s NH i navijačkim “izvolijevanjem”. Pa da klub nikad neće vratiti svoje dugove niti poslovati samodostatno. Pa kako nema šanse da šačica huligana uopće pravno artikulira svoje zahtjeve spram nogometnih institucija ove zemlje, a kamoli da se to implementira u sastav hrvatskih zakona.
A Naš Hajduk, ovaj Hajduk svih nas, jer, Hajduk, uvijek to ponavljam, nije “oni”, Hajduk, to smo “MI”, jaše dalje i dan danas. Nismo se obazirali na ove zloguke kvaziproroke dosad, nećemo ni ubuduće, jer mi znamo da poraz nije opcija. Jednostavno je nemoguć i zato – nema nervoze. Naš konačni uspjeh – veliki Hajduk čista obraza, na rezultatskoj razini kojoj pripada samo je pitanje vremena, sve skorijeg vremena.
Godina na izmaku donijela nam je nove izazove na koje smo nastojali odgovoriti tako da ostanemo dostojni slavne i časne povijesti našeg Kluba. Naše utakmice su izvan terena, zato da bi neki novi klinci u bijelim dresovima mogli dobijati one na zelenom travnjaku u slavu Hajduka, ali i da bi pronosili ugled grba na svojim prsima svugdje gdje se nađu, i to ne samo za svoje nogometne karijere, već i poslije.
Mi nemamo novac, nemamo moć, nemamo utjecaj, nemamo politiku, sve što imamo je povjerenje jednih u druge. Imamo stav, ideju od koje ne odustajemo, te samo jedan cilj: da uvijek svakoga možemo pogledati u oči, a najprije sebe same u ogledalu. Svatko od nas više od 15.000. Ničiju pomoć niti smo, niti ćemo odbiti, dok god to ne znači napuštanje naše vizije (skore) budućnosti našeg kluba. Sa svakim smo uvijek spremni za razgovor.
Za takvo što bilo je neophodno organizirati nove demokratske izbore za NO i napraviti to na najvišem mogućem standardu demokracije i transparentnosti. Novi sastav Nadzornog odbora je izabran, te, što nas posebno veseli, nikakvih pritužbi nije bilo.
Posebna borba, baš kako ne naročito maštoviti sportski komentatori vole reći – rovovska, vodila se oko implementacije izmjena i dopuna Zakona o sportu čiji autori su bili članovi naše udruge i službeni Hajduk. Ruku su pružili neki ljudi iz političkog establišmenta, neovisno o svojoj stranačkoj pripadnosti, već čisto kao ljudi koji su prepoznali naše djelo kao nešto društveno korisno i pošteno, o čemu govori da su nailazili na otpor i u svojim redovima, a kamoli iz redova druge strane političkog spektra. Posebna priča bio je otpor koji je dolazio iz resornog ministarstva, te ponajviše – iz samog vrha hrvatskog nogometa koji je, prema informacijama koje smo dobivali, angažirao sav svoj utjecaj na politiku, ali i, kako smo svjedočili, plakao držeći se za skute europske i svjetske nogometne organizacije, ovih kojima su sad oboma predsjednici suspendirani, valjda jer su bili puno dobri. Ali nema veze, važno da ih naša nogometna vrhuška i dalje podržava.
Zakon je, suprotno bahatom smiješku domaćih političkih i nogometnih velmoža ipak prošao, prvo na hitnu proceduru, potom uvršten na dnevni red Sabora prije ljetne stanke, te konačno – izglasan. Rok za njegovu primjenu u odgovarajućim sportskim tijelima je početkom veljače 2016. godine, dakle, vrlo skoro. Ne bude li primijenjen, uslijedit će kazne, koje, sudeći prema brojnim kontaktima glavnog šerifa sa stanovitom sutkinjom Ustavnog suda, očito i neće biti baš tako beznačajne, baš kao, nadamo se, i promjene koje ove izmjene i dopune zakona donose.
Ova 2015. godina donosi nam i kraj jedne i otvaranje druge etape u radu naše udruge. Temelji sustava na kojem počiva djelovanje našeg kluba su postavljeni kroz ove četiri protekle godine brojnih, javnosti često i nevidljivih, oluja i nevera koje su nadirale kao posljedica neprihvaćanja i nerazumijevanja mehanizama funkcioniranja civiliziranog, demokratskog društva. Zapečačeni su ovim zadnjim izborima za novi saziv Nadzornog odbora kluba. Sada ih treba nadgraditi i zaštiti, a jedini siguran način da se to napravi jest – da mi, navijači, izuzev emocionalnog legitimiteta kojim polažemo prava na ono što i jesmo – na svoj klub, sada učinimo što treba da dobijemo i sasvim konkretan legalitet za istu svrhu. Jasno, govorimo o tome da mi, navijači, postanemo vlasnici HNK Hajduk Split. Dugo je ta ideja bujala i rasla, dok vrijeme konačno nije sazrelo da se krene u taj golemi, iznimno kompleksan projekt koji će biti kruna rada naše udruge.
Nakon niza razgovora s brojnim stručnjacima u svojim poljima djelovanja, učinjen je prvi korak dogovorom kluba i udruge kojim se revidira funkcioniranje članstva kako bi se ono poboljšalo, ali i olakšalo put prema predstojećim projektima koji će biti presudni u našoj akciji prikupljanja sredstava u svrhu stjecanja vlasničkoga udjela u Hajduku. Sada će, vjerujemo, i Gradu Splitu biti mnogo jasnije da mi mislimo ozbiljno, pa uskoro očekujemo i potpisivanje ugovora i na toj relaciji.
Odrišili smo cime, prijatelji, i zaplovili. Samo je na nama koliko će nam trebati da akoštamo u porat naše Itake. Što nas je više, to smo jači. Što nas je više, šaljemo jasniju poruku. I zato svatko od vas tko je Hajduk, tko je dio tog našeg većeg sebe, ima, ne mogućnost – nego dužnost, ako ne za sebe, onda za svoju djecu, za svoje unuke, sudjelovati u ovoj našoj akciji, koja će vjerojatno ponekad biti i borba. Pronosite našu ideju, širite “evanđelje”, budite strpljivi i uporni. Naš najveći neprijatelj je neznanje. Moramo ga izbrisati i osvijestiti svima da tu nema nikakvih tajni, zakulisnih igara, da je sve jasno i čisto, skroz otvoreno za sve. Da budu Hajduk, a ne da promatraju Hajduk.
Mi se nećemo umoriti braniti naš kredibilitet sasvim konkretnim sredstvima, jer je to ono što nas čini onime što jesmo. Posebno veseli što gabarite naše ideje polako prepoznaju i druge sfere društva shvaćajući da je ono što zastupamo, ne samo poželjno i privlačno, nego i sasvim primjenjivo na sve segmente našeg života. Tako se rađaju i neke neslućene suradnje iz kojih nastaju sjajna djela kako smo svjedočili sasvim nedavno na splitskoj rivi.
Vrijeme ide, dragi suborci poput Žana, Bojana, Dade i ? su zauzeli neke druge pozicije, a ove godine red je došao i na našeg vječnog optimista, strpljivog i mirnog Tadiju, koji se također, ne brinite – samo službeno, povukao iz prvih redova. Malo je ljudi od kojih u životu možete učiti, ili je, iskreno, barem malo onih za koje ćete priznati da je tako. Josip Tadinac je jedan od njih. Dobri duh Našeg Hajduka, čovjek čije su zasluge za sve promjene nabolje oko našeg kluba zadnjih godina – upravo nemjerljive. I zato, Tadija, iako formalno jesi “u miru”, nikad te nećemo pustit s mirom, časna hajdučka.
A Hajduk, Hajduk nastavlja biti naša inspiracija, neki naš eldorado, mjesec i sunce prema kojima ćemo se penjati dok god ne budu zasjali toliko jako da više ne budemo mogli dalje. Zalog za dokaz da se u životu uvijek može izabrati i ostati čista obraza. Jer Hajduk je mnogo više od nogometnog kluba, ovaj naš MI-Hajduk polako se pretvara u odraz našeg sustava životnih kriterija. Zato ga i ne možemo izdati. Jer bismo izdali sebe.
Ne zaboravite, mi smo već pobijedili. Vrijeme koje će nam trebati da to i realiziramo, iskoristimo da postanemo bolji. Mi, a samim time i Hajduk.
Ivan Rilov, tajnik Našeg Hajduka
