Search
Close this search box.

Ivan Conjar: „Tko ne bi bio ljut, predsjednik Cibalije Gagro se ne želi niti javiti“

Kao što nam je već i poznato, hrvatski nogomet često piše pomalo tužne priče. Sudionik jedne od najvećih, one Varaždinske, nije puno bolje prošao niti u Vinkovcima. Ivan Conjar je Cibaliju već napustio, ali zato zapamtio. Nažalost, ne po dobrom. Čak sedam mjesečnih plaća je završilo u predstečajnom postupku, ali niti to nije sve što mu se duguje. Međutim, više od novca zapravo ga boli odnos čelnika Cibalije, kako prema njemu, tako i prema ostatku bivših igrača prema kojima su ostala otvorena dugovanja.

mdash; Kao i u većini hrvatskih klubova, problemi su se pojavili zbog nedostatka novca. Plaće se više nisu mogle isplaćivati, dugovi su se gomilali i sve je kulminiralo izbacivanjem kluba iz lige. Mi igrači nikad nismo isplaćeni, a nikada niti nećemo jer se nemamo više odakle naplatiti, klub praktički ne postoji. Bilo je jako teško, igrači koji nisu bili iz Varaždina spavali su u staračkom domu…

Riječi su to s kojima je razgovor započeo Ivan Conjar, danas 27mdash;godišnji igrač Sesveta, prisjećajući se teških dana u NK Varaždin. Upravo je u svom Varaždinu napravio i prve nogometne korake, a 2011. godine sudjelovao u dvjema utakmicama kada je Varaždincima zaista malo nedostajalo kako bi u 3. pretkolu kvalifikacija za Europsku ligu napravili iznenađenje i preskočili prepreku zvanu Dinamo Bukurešt. Uslijed financijskih problema odlazi u Zadar, a zatim preko Imotskog i Zeline dolazi do Vinkovaca. Kako tvrdi, Vinkovčani su imali dobru momčad koja se borila za povratak u Prvu HNL i to ga je zapravo privuklo. Sam početak bio je daleko od laganog.

mdash; Svaki početak je težak, pa tako i u Vinkovcima. Imao sam nesreću da sam se ozlijedio odmah u prvoj pripremnoj utakmici kada mi je puknula fibula i to me mjesec i pol dana držalo izvan terena. Na prvom treningu nakon oporavka dogodila mi se ista stvar, no kost mi je puknula tek koji centimetar iznad. Cijela polusezona s tim je bila za mene završena. Zatim sam odradio zimske pripreme, nadao se minutaži, ali svoju priliku sam dobio tek kada je na klupu sjeo Stanko Mršić. Iskoristio sam ju maksimalno i do kraja sezone bio standardan igrač, računajući i one nesretne kvalifikacije protiv Slaven Belupa. Kažem nesretne jer smatram kako smo u te dvije utakmice bili bolji…

Cibalia je tada ostala kratka za jedan pogodak. Nakon remija (2:2) u Vinkovcima, Vinkovčani su u Koprivnici poveli pogotkom Luke Muženjaka, ali nisu izbjegli poraz. Iako financijska situacija čak niti u tom trenutku nije bila sjajna, zapravo su tek počinjali pravi problemi. Zahtjev za predstečajnim postupkom tek je bio predan, bez da su igrači bili ranije upućeni.

mdash; Od ljeta 2013. godine, kada sam ja stigao u Cibaliju, plaće se bile redovne. Tako je bilo do siječnja 2014. godine, a onda praktički nismo ništa niti dobili do samog kraja sezone. Jasno, tada se polako javlja i nezadovoljstvo.

Ali ipak, novac nije ono što najviše smeta bivšeg igrača Cibalije. Riječ je, kako sam kaže, o odnosu prema igračima što je problem bio i s bivšim garniturama koje su sjedile u Upravi kluba. Na (tuđim) pogreškama se ne uči, a ugled kluba se ne popravlja. Naprotiv.

mdash; Konkretno, smeta me odnos sadašnjeg predsjednika Miroslava Gagre prema nama. Ja osobno, kao i još nekoliko bivših igrača, pokušavam ga danima dobiti telefonski, ali bezuspješno. Isti je slučaj bio i nešto ranije. Kada smo odlazili iz kluba, rekao nam je da nas neće zaboraviti, da ćemo biti uredno isplaćeni i ispoštovani. Međutim, sada se priča potpuno okrenula. Igrači koji su trenutno u klubu dobili su plaće za svibanj, a mi smo zaboravljeni… Jednostavno se ne želi javiti i to me najviše boli, a zanima me samo što je s dugovanjem prema meni. Smatram da ovo što nam se radi nije u redu. Možda zvuči grubo, ali tko ne bi bio ljut. A čak i da mi kaže kako me u ovom trenutku ne može isplatiti, ja ne bih rekao nibti riječi. Treba se samo ponijeti ljudski.

Ivan Conjar je, dakle, trenutno igrač drugoligaša Sesveta. Međutim, to bi se možda moglo promijeniti, a profesionalni nogomet bi mogao pasti u neki drugi plan. Predao je prijavu na policijsku akademiju i čeka devetomjesečnu obuku. Najbolje igračke godine tek su pred njim, ali…

mdash; Istina, prijavio sam se na policijsku akademiju i s tim bih trebao početi u rujnu. Ovako mi se jednostavno više ne da. Treniraš, igraš, ali nisi plaćen. Od nečega se mora živjeti, već mi je 27 godina i želim započeti obiteljski život. Uz nogomet je, barem u Hrvatskoj, to jako teško. Klubovi, uglavnom, ili ne plaćaju na vrijeme ili ne plaćaju uopće.

Vinkovci mu, ipak, nisu ostali samo u ružnom sjećanju:

mdash; Na svakoj smo utakmici imali podršku navijača koji su išli s nama gdje god smo igrali. Osim toga iz Vinkovaca nosim još jedino nova prijateljstva. Posebno sam dobar bio sa svojim cimerom Mladenom Bartolovićem.


Davor Mikulić


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter