Italija već dugo vremena nije išla slabija na neko veliko natjecanje. Što zbog ozljeda, što zbog Conteovih odluka, imenima jača reprezentacija dala bi se sastaviti od onih koji ne idu u Francusku. No, Conte je bio neumoljiv, pritisci javnosti nisu ga natjerali da promjeni svoje mišljenje što se tiče sastava.
Vodi tako 23 igrača bez previše razvikanih imena, uostalom kad su golman Buffon i zadnji vezni (koji zna igrati i libera ) de Rossi imenima najveće zvijezde, jasno je da se radi o ekipi koja primarno ide na uigranost i rad, a ne na zvjezdane poteze. Od onih koji bi zasigurno igrali, a nema ih na popisu, tu su svakako Marchisio i Veratti. Ozljede su Conteu uzeli srce vezne linije, najveće kreativce, i to će mu najteže biti nadoknaditi. No, unatoč ozljedama nije posegnuo za veteranom Pirlom te Giovincom, koji bi donekle mogli zamjeniti ovu dvojicu. Starost jednog i igranje obojice u Sjevernoj Americi talijanskom izborniku su ipak bile prevelike prepreke za potencijalni poziv. Isto tako, unatoč nedostatku velikih imena u napadu, nije se odlučio kockati s Balotellijem. Nogometni harlekin koji utakmice može odigravati u rangu najboljih nogometaša današnjice, ali isto tako i u rangu pretilog stolara koji igra za lokalnog niželigaša iz Turopolja, Jednostavno nije bio ni u planovima Conteu.
Najveća snaga reprezentacije Italije ionako izvire iz njihovog trenera, Antonia Contea. Čovjek je rođeni pobjednik, kako u igračkom, tako i trenerskom smislu, i sama ta psihološka odrednica mogla bi mnogo utjecati na rasplet skupine u kojoj je Italija. S njima su ipak Irska i Švedska, koje kad se sve zbroji i oduzme, ipak nisu toliko moćne reprezentacije. Kad se na sve doda ono tradicionalno talijansko “krumpiravanje” kad su turnirska natjecanja u pitanju, unatoč nedostatku imena, mogli bi iznenaditi. Neki dan sam s jednim kolegom pričao o njima, i on mi je skrenuo pozornost na jednu mogućnost: da Italija odigra tri nerješena susreta u skupinama. Iako matematički tri boda ne znače prolaz dalje automatizmom, u formi natjecanja koja propušta 16 od 24 reprezentacije u nokaut fazu, tri boda je praktički čist ulaz u osminu finala.
Izbornik Italije koji ovu poziciju napušta nakon Eura i odlazi u ipak bolje plaćen posao u London, na klupu Chelsea, odlučio se za roster koji je radan i sposoban igrati i 3-5-2 i 4-4-2 formaciju. Prema dosadašnjim nastupima, 3-5-2 će ipak biti korištenija i osnovna formacija.
To je ekipa kojom će se Conte uglavnom boriti protiv svojih suparnika, i već je mnogo toga jasno iz samog sastava. Granitna obrana sastavljena od golamana i tri halfa Juventusa najuigraniji je i najjači dio ekipe. Prema naprijed kvaliteta pada, u vezi nema istaknutog kreativca. Tako da je za očekivati forsiranje prodora po bokovima. Sve do napada, u kojem čeka Graziano Pelle, pojedinačno najbolji strijelac za reprezentaciju među pozvanima napadačima, s pet golova. Da, 5 golova je dovoljno za biti najbolji strijelac među napadačima Italije.
Znači, Italija nema neke velike moći među svojim igračima. Ali to je Italija, a ovo je turnirsko natjecanje u kojem su uglavnom dobri.
RASPORED
OSNOVNI PODACI
Damjan Raos Carić
Pročitajte još:
>> Švedska: Sva pozornost usmjerena prema Zlatanu
>> Republika Irska: Simpatični Irci žele pomrsiti račune favoritima
>> Turska: Najveća snaga imperator na klupi
>> Njemačka: Jedan od favorita za naslov
>> Sjeverna Irska: Usudili se sanjati
>> Poljska: Lewy i prijatelji marširaju u drugi krug
>> Ukrajina: Nastup praćen trzavicama
>> Wales: Na krilima Balea želja je drugi krug
>> Engleska: Pomlađeni Gordi Albion predvodi iskusni trener
>> Slovačka: Predvođeni Hamšikom prvi put na europskoj smotri
>> Rusija: Zbornaja se nada dobrom rezultatu kao poticaju za SP 2018. kojem su domaćini
>> Švicarska: Reprezentacija na balkanski pogon
>> Rumunjska: Generalove trupe u maršu na drugi krug
>> Albanija: Prvi put na velikom natjecanju
>> Francuska: Domaćin očekuje medalju
